SRPSKA CLOSED: Za gradnju kompleksa bez dozvola i tendera potrošeno 53 miliona KM

Povezani članci

• Esad Bajtal: Bježeći u Evropu, mi se vraćamo sebi
• OD VITEZA DO TEHERANA: Vitezitov pogon za proizvodnju kompozitnog goriva preko Srbije prebačen u Iran!
• Medicinari ljuti: Izgledamo kao zatvorenici iz KPZ-a Zenica
• Kovač u Srebrenicu 11. jula 1995. godine poslao policajce
• Nevolje mještana Hrvaćana zbog malverzacija u izgradnji „9. januara“
• EU Observer upozorava Brisel da dva puta razmisli prije nego što BiH da kandidatski status

foto: Grad Banjaluka

Građevinski stručnjaci za Žurnal procjenjuju da sve napravljeno nije moglo da košta više od 25 miliona KM. Građani čekaju obećane odgovore o trošenju javnog novca i (ne)isplativosti investicije.

Piše: Žana Gauk

Na teniski kompleks za potrebe turnira Srpska Open, održanog prošle sedmice u Banjaluci, dosad je, prema izjavama i odlukama lokalne, republičke vlasti i javnih preduzeća, potrošeno oko 53 milion KM. U sve ovo nije uračunata vrijednost vrlo atraktivnog zemljišta. Kako je na prostoru kod parka Mladen Stojanović rekonstruisano devet postojećih, a građen samo centralni teren sa 6.000 mjesta, sve ovo, ocjenjuju za Žurnal stučnjaci građevinske struke, ipak, nije moglo da košta više od 25 miliona KM. 

„Ako dodatne tribine teniskog terena ne ostaju kao trajni objekti, a ako je sav prostor ispod tribina iskoristiv i izrađen za korišćenje, procjena vrijednosti je oko 16 miliona maraka. Ako, pak, dodatne tribine ne budu skinute, kao i prostor ispod njih, procjena bi bila oko 24 miliona KM“, ocijenio je izvor Žurnala, inače vlasnik građevinske kompanije koja posluje i u Bosni i Hercegovini i u regionu.

Ovoj cifri treba dodati i onu za uređenje postojećih terena na kojima su i prethodnih godina uredno odigravani teniski turniri. Ne više od ukupno 25 miliona KM!

Ipak, 11. aprila objavljeno je da je Vlada RS „pojačala“ grant Teniskom savezu Republike Srpke sa dva, na sedam miliona KM. Do tada se pretpostavljalo da je, bez ijedne sprovedene tenderske procedure, potrošeno 30 miliona KM.

Četiri dana kasnije, 15. aprila, oglasio se predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik:

„Vlada RS je do sada na tom planu dala 34 miliona KM, a grad Banjaluka 11 miliona KM. Da nije bilo svih nas, ne bi bilo turnira.“

34 miliona KM + 11 miliona KM = 45 miliona KM!

Međutim, gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković nije bio saglasan. Grad je, potvrdio je medijima, u cijeloj priči učestvovao sa 17 miliona KM.

„Znam za dio koji je dao grad i nije taj podatak najprecizniji. Dakle, dio cijele logistike, medija, fan sela, cijele organizacije koja ima svoj dio koštanja nemojte da računamo kao organizaciju. To vam je kao što bi u organizaciju koncera, računali binu. Pričamo o finansijama grada – 10 miliona KM kredit, pet miliona iz redovnog budžeta, to je 15 miliona i imamo dio od rente i uređenja građevinskog zemljišta. To je dio aleje i kružnog toka, to je dio koji je grad participirao isključivo u infrastrukturi. Dakle grad je participirao u infrastrukturi, ne u organizaciji turnira. Ne u onom dijelu koji danas gledamo sa tom vrstom organizacije grad nije učestvovao, nego isključivo u onoj infrastrukturi koja se poslije koristi i za druge događaje”, rekao je on ističući da misli da je po tom osnovu učešće Grada Banjaluka iznosilo 17 miliona maraka.

Kako u organizaciju koncerta ne ulazi bina, nije objasnio, ali:

34 miliona KM i 17 miliona KM = 51 milion KM!

Šest dana kasnije, 21. aprila, cifra je ponovo rasla. Za novo upumpavanje u nevjerovatno skup projekat, čija je isplativost itekako upitna, bio je zadužen generalni sekretar vladajućeg SNSD-a i direktor Elektroprivrede RS Luka Petrović.

„Na prijedlog generalnog direktora Luke Petrovića, turniru je odobrena donacija od dva miliona maraka. Odluku je, po posebnom postupku, donio Nadzorni odbor preduzeća. Novac će biti isplaćen iz preostalog budžeta za donacije iz 2022. godine. Dozvolu za ovaj transfer dala je Vlada Republike Srpske. Po ustaljenoj praksi, to je izostavljeno iz dnevnog reda kao i iz saopštenja za javnost nakon sjednice“, pisao je portal Capital.

34 miliona KM + 17 miliona KM + 2 miliona KM = 53 miliona KM!

NI DOZVOLA NI TENDERA

Dok javnost čeka da joj, kako je i obećao, sve u vezi sa finansijama objasni predsjednik Teniskog saveza Republike Srpske i direktor Regulatorne agencije za komunikacije Draško Milinović, još se vlastodršcima vjeruje na riječ da kompleks ima sve potrebne dozvole. Građanima nije predočena, iako je i to bilo jedno od obećanja.

Naveli su i da Teniski savez RS nije ugovorni organ i da ne podliježe Zakonu o javnim nabavkama BiH pa je sve urađeno bez ijedne zakonske procedure. Javni novac je prebacivan na račun Saveza, a ovaj je dalje istim raspolagao kako je htio.

Teniski kompleks izgrađen je i mimo regulacionog plana, dok su građevinski radovi bili „pokrivani“ dozvolom za pripremne radove. Ti poslovi plaćani su konzorcijumu firmi pod rukovodstvom prnjavorskog “Gradipa”.

„Zahtjev za dozvolu predao je Teniski savez RS na osnovu sporazuma sa Gradom Banjaluka, a 20. januara ove godine izdata im je građevinska dozvola za izvođenje pripremnih radova za izgradnju privremenog sportskog objekta u ulici Olimpijskih pobjednika u Banjaluci. Ti radovi obuhvataju: izgradnju zaštitne ograde gradilišta, postavljanje privremenih objekata za potrebe gradilišta (kancelarijski prostor, prostor za skladištenje materijala, opreme i sanitarija), pripremu unutrašnje saobraćajne komunikacije, te izvođenje i drugih radova obuhvaćenih projektom – izgradnja konstrukcije za zaštitu temeljne jame sa iskopom, a sve to u skladu sa organizacionom šemom gradilišta. Opisom pozicija u izdatoj građevinskoj dozvoli jasno su precizirani radovi koji se po istoj mogu izvoditi”, naveli su za Capital u martu ove godine iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS.

Privremeni sportski objekat pravljen je od armiranog betona!

Stanivuković je i tada tvrdio da su za gradnju kompleksa obezbijeđene sve dozvole, ali Milinović je priznao:

„To što nemamo u ovom trenutku i što i nismo imali prošli mjesec, vaše je apsolutno i legitimno pravo da ukažete na to, ali ja vam objašnjavam da nismo ušli bezglavo u ovu priču i da dan i noć radimo, jer je riječ o hiljadu i hiljadu papira.“

Niko, međutim, nije objasnio kako je moguće da građani koji bi, na primjer, da grade kuću ni lopatu ne mogu da zakopaju bez dozvola, dok za kompleks, koji prima hiljade ljudi, sve to nije potrebno.

Možda će to nekada učiniti pravosuđe.

“Kriminalistički inspektori MUP-a Republike Srpske po nalogu Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala izuzeli su danas dokumentaciju iz Gradske uprave Banjaluka vezanu za izgradnju teniskih terena za potrebe ATP turnira ‘Srpska open'”, bilo je potvrđeno Capitalu u MUP-u RS.

NEZAKONITOSTI SU ZA ĐOKOVIĆA – POLITIKA

Sve ovo nije smetalo ni direktoru turnira Đorđu Đokoviću, inače bratu svjetskog teniskog broja 1 Novaka Đokovića. Nezakonitosti je podveo pod – politiku.

„Kao organizatori turnira bavimo se isključivo sportskim pitanjima. Što se nas tiče, došli smo da organizujemo sportski događaj. Ne bavimo se politikom i građevinskim dozvolama. Oni ovdje imaju našu ekspertizu što se tiče organizacije“, zaključio je.

Izdržljivost konstrukcije ispitivala su – djeca.

Graditelji su na tribine izveli, ne one koji su im dozvoli javno bahaćenje, već pitomce Ministarstva unutrašnjih poslova RS. Iako je bilo onih koji su se divili svemu, bilo je i onih za koje se manje čulo. Odgovornijih.

„Testni ljudi da poginu ako popusti konstrukcija? To je neozbiljno i ludo”, navodili su za N1, dodajući da postoje i alternativni načini testiranja, kao na primjer, vreće pjeska, bazeni vode ili balans bilo koje druge vrste.

Već prvih dana turnira golim okom bio je vidljiv i kvalitet gradnje komepleksa u koji su uzidane desetine miliona KM. Oko terena na kojima su trenirali teniseri fanovi su stajali u blatu, ispod stolica na tribinama otpadao je malter, a neravnih zidova postidjeli bi se svi ozbiljni izvođači građevinskih radova.

Kozmetika je, pak, bila besprijekorna. Posjetioci su ugostiteljske usluge plaćali tokenima. Ali, zanimljivo, hranu je prodavao restoran „Agape“, u vlasništvu Gorice Dodik, kćerke Milorada Dodika.

zurnal.info