Banjalučki investitor zagorčao život stanarima i kupcu

Povezani članci

• SVI POSLOVI ZORANA STEVANOVIĆA: Političar uz vlast, biznismen uz tendere
• INTERVIEW ISTRAŽUJE: Falsifikovanjem dokumenata do radnog mjesta čistačice u Domu zdravlja Olovo
• Incko: Neće biti refereduma
• Nastavak policijskog progona građana Srebrenice
• Miodrag Živanović: Treba promijeniti plemensku strukturu BiH
• Srebrenica: Majka Hasiba Salkić sutra će ukopati sinove Omera i Refika

Garsonjeru od 28 kvadrata, prije pet godina J. K. iz Banjaluke, platila je 56.340 KM. Stan još uvijek nije završen, iako je trebalo da bude gotov šest mjeseci nakon kupovine. Skoro tri posljednje godine, J. K. je prinuđena da istovremeno plaća rate kredita i mjesečnu kiriju za iznajmljeni stan u kome trenutno živi.

Piše: Vanja Stokić; Foto: Vanja Stokić i privatna arhiva stanara; Video: Ajdin Kamber

Radi se o zgradi u ulici Patrijarha Arsenija Čarnojevića, u banjalučkom naselju Mejdan. Stanari su još 2014. godine dogovorili sa investitorom Mladenom Pandžom izgradnju još jednog sprata, da bi oni zauzvat dobili novi krov, novu fasadu, izgradnju balkona u svojim stanovima, zamjenu ulaznih vrata i druge popravke u zgradi, ali i čišćenje okoline po završetku radova. Međutim, sve do sada radovi nisu okončani. Kupci novih stanova ne mogu da se usele, a ostali stanari žive na gradilištu. Balkoni su napravljeni, ali su stanari morali da ih ograde kako su znali i umjeli. U međuvremenu je investitorska firma “Faraon Line” ugašena.

“Stan sam vidjela u oglasu, javila se agenciji koja je oglasila stan. Nadogradnja je već bila započeta. Čovjek koji mi je prodao stan se zove Aleksandar Milašinović i za mene je jednako kriv kao i investitor. Uplatila sam kaparu od hiljadu maraka, a onda cijeli iznos od 55.340 KM, na račun Aleksandra Milašinovića, a potpisnik je Mladen Pandža kao investitor”, govori naša sagovornica, potkretpljujuću svoje tvrdnje dokumentacijom.

Ona je podigla kredit kako bi kupila stan. Nakon što je prebacila novac Milašinoviću, nastupilo je čekanje kojem se još uvijek ne nazire kraj.

“Stan je trebalo da bude gotov za pola godine. Rok je bio kraj avgusta 2018. godine. Kad je rok probijen, kontaktirala sam Pandžu, pitajući ga za penale koji su navedeni u ugovoru. Dužni su mi plaćati penale u iznosu od 200 KM mjesečno. Tu je krenuo da uličarski razgovara sa mnom, kako priznaje samo penale na utakmici. To me uvrijedilo, pa sam nazvala Aleksandra. Rekao mi je da komuniciram samo sa njim, da je njegov odnos sa Pandžom njegova stvar. Govorio je da je uložio mnogo više novca nego ja i da mu je u interesu da se to završi. Ako se ne završi u nekom doglednom periodu, može mi vratiti kompletan iznos, ali bez kamata. Onaj koji sam mu uplatila, da će mi vratiti. To mi je ulilo sigurnost”, navodi ona.

Međutim, još nekoliko mjeseci kasnije, radovima nije bilo kraja.

“Nakon godinu i po sam se osjetila jako nesigurno. Aleksandar mi je vrlo jasno rekao da nije nikakav problem da vrati iznos. Razmislila sam nekoliko dana i odlučila da tražim povrat novca, ma koliko da sam željela tu garsonjeru. Nazvala sam Aleksandra i osjetila promjenu u glasu. Nije očekivao. Tražio je da sačekamo još nekoliko mjeseci jer je investitor obećao da će završiti zgradu. Ako se to se ne desi, vratiće novac. Septembar je prošao. Kada je trebalo da se nađemo došao je sa Pandžom. Ponašali su se kao dobar i loš policajac. Osjećala sam se iskorišteno, prevareno, jadno”, prisjeća se ona.

Ubrzo nakon toga, morala je da iznajmi stan u kome će živjeti. Kaže da je pokušavala da dogovori nove sastanke sa Milašinovićem, ali bez uspjeha.

“Angažovala sam advokata, koji je pokušao da kontaktira sa obojicom. Aleksandar je počeo da pere ruke od tog slučaja i govori da je oštećena strana kao i ja. On je primio novac. Šta je kasnije uradio sa tim novcem, mene ne treba da interesuje. Tužila sam obojicu i podnijela krivičnu prijavu”, govori.

Od Milašinovića traži vraćanje 56.430 KM sa zateznom kamatom od 01.09.2018. godine pa do isplate. Od Pandže potražuje 4.400 KM zbog nepoštovanje ugovora, kao i 12.100 KM zbog materijalne štete, tačnije zbog iznajmljivanja stana u kome živi, sa zateznom kamatom od 24.06.2020. godine pa do isplate.

Narednih 15 godina je obavezna da vraća podignuti kredit za stan.

„Osjećam se kao da sam osuđena na robiju od 20 godina. Meni život prolazi. Ništa mi ne znači da to bude za 15 godina. Meni to treba sada. Prije pet godina kad sam ga platila. Život mi stagnira otkako se ovo dešava. Ništa konkretno ne mogu da uradim. Garsonjeru sam uzela da imam kutak za sebe. Ne mogu živjeti u toj garsonjeri, ne mogu je izdati ni prodati. Ne mogu da podignem novi kredit. Ruke su mi vezane. Ovo je veliki stres. Finansijski mnogo trpim, psihički najviše. Prosto ne mogu da živim u takvom uređenju i takvom svijetu, da mu niko ne može ništa“, kaže ona.

U nezavršeni stan često svraća. Pokazuje nam fotografije od prije 15 dana. Zidovi su izmalterisani, ali nema podova. Počelo se sa lijepljenjem keramike, sanitarije još uvijek nisu postavljene.

„Zateknemo jednog majstora koji lijepi pločice i ponadamo se. Dođemo za nekoliko dana, nema ni tog jednog majstora. Toliko to slabo ide… Pet godina radi jedan sprat”, govori.

Pored nje, probleme zbog nezavršene gradnje imaju i trenutni stanari zgrade. Blokirano im je šest parking mjesta, iza zgrade se nalazi građevinski otpad i materijal, dostrajale nadstrešnice prijete da nekome padnu na glavu. Govore kako su svi morali da renoviraju stanove zbog neodgovornog izvođenja radova.

„Šteta je nanešena na svakom spratu posebno. Svako je imao neki problem. Krajem 2017. godine je skinuo krov i mjesecima ga nije stavljao pa je prokišnjavalo ljudima. Svi smo morali da sami renoviramo svoje stanove. Štete su ogromne. Za nekoliko mjeseci se napravila crna buđ. Krečili smo čitave spratove jer smo morali da to sređujemo i dotjerujemo. Nismo mogli živjeti u tome. Voda se sliva kroz zid, protiče kroz utičnice. Slivnik za vodu je zatrpan šljunkom, pa se voda sliva u garaže. Iza zgrade je otpad već godinama, čak i na površini koja ne pripada našoj već drugoj zgradi“, kaže Neven Marinković, jedan od stanara.

Njegove komšije potvrđuju priču i pokazuju fotografije kao dokaze. Crni zidovi, odjeća u ormaru prekrivena sa buđi.

„Stavio je krov, ali ga nije potpuno završio. Voda curi niz dimnjak. Nije spustio ni oluke. Kad pada kiša, imamo vodopad iznad ulaza. Mi znamo da on nema para i da to neće uskoro završiti. Ali bar neka skloni ono što nam smeta, što može pasti na nekoga i što nam već godinama zauzima šest parking mjesta. Ja imam garažu pa se mogu skloniti, ali neki nemaju pa imaju problem sa parkiranjem i isparkiravanjem“, govori predsjednik zajednice etažnih vlasnika Robert Pavluk.

„Ja svake godine moram da stružem zid u kupatilu i krečim, zbog tog slijevanja vode. Suština je da je on ovo sve napustio i otišao“, nadovezuje se stanar Slobodan Grbić.

Obraćali su se Gradskoj upravi, komunalnoj i građevinskoj inspekciji. Dobili su savjet da zamole investitora da završi započete radove, bez dizanja tenzija i buke.

„Mi ne možemo da pristanemo na to“, slažu se stanari.

U gomili opada iza zgrade legu se zmije i pacovi. Stanari ih viđaju. Sa spoljašnjih zidova zgrade vise daske.

„Mi smo se prvo obratili inspekciji da nam ovo malo raščisti. Ovo nije sve građevinski materijal. Ovo je smeće. Da se napravi pregled koliko je ovo bezbjedno. Drveni stubovi su popucali, nadstrešnice nisu više bezbjedne. A niko neće da ih skloni. Imamo dosta male djece u zgradi“, govori Nataša Dabić.

Priznaju da su previše vjerovali investitoru i da su predugo čekali da reaguju. Nadali su se da neće morati u medije. Ipak, druge opcije nemaju.

„Svi nas prebacuju nekom drugom. Naš uobičajen sistem prebacivanja odgovornosti. Kad sam čistio oko zgrade, pomjerio sam jednu mrežu da odnesem smeće. Odmah je zvao da pita ko je dirao njegove mreže. Jako bahato, siledžijski se ponaša. A samo smo očistili prostor da možemo ići asfaltom, a ne blatom“, kaže Neven Marinković.

„Meni je neshvatljivo da njemu neko ne može stati u kraj. Pustio nas je niz vodu. Ima li neko da mu može narediti? Ako on ne može, dajte nekoga da to sredi“, nadovezuje se Asim Bukić.

U dopisu građevinskoj inspekciji stanari navode da se brinu za sopstvenu bezbjednost, zbog čega traže od Grada da „spriječi ugrožavanje života i zdravlja ljudi i omogući bezbjednost okoline, zaštiti imovinu od daljeg oštećenja i omogući normalno funkcionisanje stanara i prolaznika“. Institucije Grada Banjaluke kažu da nisu nadležne.

„Obavještavamo Vas da ovaj organ u skladu sa zakonom nema nadležnosti da utiče na brzinu i rok završetka radova, jer je zakonom propisan rok u kojem investitor mora započeti izvođenje radova po prethodno pribavljenoj građevinskoj dozvoli, ali ne i rok u kojem iste mora završiti. Urbanističko-građevinska inspekcija nije nadležna za procjenu oštećenja eventualno nastalih uslijed izvođenja građevinskih radova. Ovaj organ će u okviru svojih nadležnosti izvršiti nadzor i utvrđivanje činjenica u smislu preduzimanja mjera radi zaštite objekta i osiguranja bezbjednosti lica i okolnih objekata“, navedeno je u odgovoru iz Gradske uprave, gdje, takođe, stoji da bi stanari trebalo da svoja prava traže u Osnovnom sudu.

Investitor Mladen Pandža kaže da ga niko nije tužio, iako eTrafika u svom posjedu ima tužbu podnesenu protiv njega i Aleksandra Milašinovića, od strane J.K.

„Radovi se nastavljaju vrlo brzo. Do kraja godine će sve biti završeno“, kazao nam je kratko u telefonskom razgovoru.

Kako navode kupac stana, stanari i Aleksandar Milašinović, ovo obećanje slušaju već godinama. Krivicu za trenutno stanje Pandža je prebacio na stanare. Ipak, priznao je da je i on odgovoran.

„Problemi su nastali od njih samih. I ja sam krivac jer je malo nestalo para u nekim momentima. Nestalo ih je jer nisam mogao da prodam stan jer su gospoda napravila cirkus. Radnici jesu otišli, to traje i ide sporo. Jedan gospodin je napravio bunt i zbog njegovog potpisa nisam mogao da prodam stanove“, govori on.

Tvrdi da se novi stanovi uveliko sređuju i negira uništavanje starih stanova. I pored materijalnih dokaza, krivicu ponovo prebacuje na stanare.

„Zgrada je iz 1962. godine, a neki nisu krečili 15 godina. I onda su naprasno odlučili da im je nešto procurilo na prvoj etaži sa četvrte. Nemojte, molim vas“, rekao je.

Aleksandar Milašinović, na čiji račun je J. K. uplatila novac za stan, tvrdi da je žrtva kao i svi ostali. Kaže da je pozajmio novac investitoru.

„Meni je žao što to nije završeno i što i ja trpim štetu zbog neodgovornosti investitora. On se meni ne javlja na telefon. Ja podržavam svaku vrstu pritiska na njega da se to završi. Ja nisam ugovorna strana, ja imam pozajmicu prema investitoru. Na osnovu prodaje stanova on je meni vraćao pozajmicu. Ja nisam ni prodavac stana ni investitor. Ja sam tu kolateralna šteta. Nema smisla da se moje ime pojavljuje u negativnom kontekstu jer trpim posljedice neodgovornog investitora“, kazao nam je Aleksandar Milašinović.

Dodaje da između njega i Pandže postoji samo ugovor o pozajmici. Međutim, u posjedu eTrafike je ugovor Pandže i Milašinovića o kupovini osam stanova, ovjeren kod notara. Prema tom ugovoru Milašinović je od Pandže kupio osam stanova u izgradnji, za ukupnu cijenu od 300.000 KM. Jedan od tih stanova je prodao sagovornici eTrafike J.K.

etrafika.net