Zašto nema više e-auta na cestama?

Povezani članci

• Fiesta ST prevazišla Fordova očekivanja
• BMW službeno predstavio svoj Active Tourer serije 2 (foto/video)
• Kako je Citroen nekada reklamirao 2CV
• FIAT osvojio EuroNCAP nagradu za sigurnosni sistem
• Formula 1: Alonso u bolnici nakon udesa na testiranju
• VIDEO: BMW napravio revoluciju sa svjetlima na kolima

Od oko 43 miliona ličnih vozila na njemačkim prometnicima u ovom trenutku samo njih 7.000 pokreće električni pogon. Njemački ministar zaštite okoliša Peter Altmaier svejedno ne prestaje vjerovati u veliki cilj: milion e-auta 2020. godine, piše Deutsche Welle.

“Moramo se usredotočiti na vozne parkove u preduzećima”, rekao je on ovae nedjelje na predstavljanju jednog projekta Deutsche Posta (Njemačka pošta), koja do kraja godine u promet želi pustiti 79 dostavnih vozila na elektro-pogon.

“Električni auti u Njemačkoj su uglavnom sastavni dio voznog parka u preduzećima ili dio nekog carsharing projekta”, tvrdi Stefan Bratzel, direktor jednog istraživačkog instituta u Bergisch-Gladbachu pored Kölna (Center for Automotive Management). I dodaje: “Samo manji dio e-auta je u posjedu privatnih osoba”. “Obične” mušterije e-aute povezuju s cijelim nizom mana. Domet je ograničen, u cijeloj Njemačkoj postoji samo oko 2.000 stanica na kojima se može “napuniti” bateriju, a ne može naravno svako svoje vozilo priključiti na struju u vlastitoj garaži.

Veliki je nedostatak i visoka cijena. Električni auto košta i do 50% više od sličnog vozila s motorom s unutrašnjim sagorijevanjem, kaže Bratzel za DW: “Tu cijenu su samo rijetki spremni platiti. U idućim se godinama mora smanjiti razlika u cijeni.”

“Razlog zbog kojeg se danas ne prodaje više vozila je i činjenica da još nema široke i uvjerljive palete proizvoda”, dodaje čak i Ulrich Eichhorn iz Udruženja njemačke automobilske industrije (VDA). “U idućim godinama to će se dramatično promijeniti”, napominje on u razgovoru za DW. “Do kraja 2014. će njemački proizvođači ponuditi 16 vozila, a osim toga u ponudi će biti i cijeli niz e-auta inozemnih proizvođača.”

Tehnološki su još uvijek vodeći Japanci, a onda slijede proizvođači iz Južne Koreje, tvrdi se u aktuelnoj studiji konsultantske kompanije Roland Berger i jednog istraživačkog društva koji se bavi fenomenom zvanim “vožnja”. Studija proriče da će daljnji razvoj tehnike baterija doći gotovo isključivo s Dalekog Istoka, Njemačka igra izrazito malu ulogu u tom procesu. “I ja to vidim tako”, kaže Stefan Bratzel i dodaje: “Japan i Koreja imaju višegodišnju prednost u razvoju baterija, zahvaljujući tamošnjoj industriji potrošačke robe i električnoj industriji.”

Mobiteli i E-Mobil
A dok baterije ne postanu “moćnije” i povoljnije, e-automobili su za šire narodne mase zanimljivi eventualno samo u opciji u kojoj se radi o drugom vozilu u domaćinstvu. VDA namjerava ipak jednom novom studijom dokazati da električna vozila nisu ekonomski smisleno rješenje samo za firme ili dostavljače poput Njemačke pošte, već i za ljude koji svaki dan prijeđu puno kilometara na putu do posla, odnosno s posla do kuće.

Skromna zastupljenost e-auta na tržištu ne znači da ta tehnologija nema budućnosti, tvrdi lobist automobilske industrije Eichhorn: “Na temelju tadašnje rasprostranjenosti mobitela, početkom 80-ih godina prošlost vijeka niko nije mogao ni sanjati o tome da će danas svako imati mobitel.”

U Njemačkoj bi se do 2015. u razvoj elektro-mobilnosti trebalo uložiti oko 700 miliona evra poreznih prihoda. Kapital će se uložiti u istraživanje i regionalne (pokusne) projekte, a kupci e-automobila mogu računati i s poreznim olakšicama. I neke druge zemlje, npr. Francuska ili skandinavske države, uvođenjem svojevrsnih “premija” pokušava se stimulirati građane da masovnije posegnu za električnim mobilnim rješenjima.

Po Bratzelovom mišljenju to je upitan koncept, obzirom na “rupe” u nacionalnim proračunima. “Osim toga, ta metoda u većini zemalja nije dovela do toga da se koncept električne mobilnosti osjetnije proširi na tržištu.”

Neostvariv cilj 
Njemačka automobilska industrija premije takođe ne smatra dobrom idejom, možda i zbog toga što njemački proizvođači nude manje modela od inozemne konkurencije. “Mora se pobrinuti oko toga da proizvod bude uvjerljiv, onda će se prodavati i bez premije”, rezimira lobist Eichhorn. Na japanskim saobraćajnicama u prošloj je godini bilo oko 24.000 e-auta, u Njemačkoj samo 7.000. Ali i i u Japanu udio električnih vozila u ukupnom broju novoregistriranih auta je izrazito nizak, samo nekoliko promila.

Cilj o milion e-vozila do 2020. na njemačkim cestama teško je ostvariv. Čak i VDA u 2020. očekuje maksimalno 600.000 takvih vozila na njemačkim saobraćajnicama. Kad će “pasti” granica od milion vozila uopšte nije ni važno, poručuje Stefan Bratzel, direktor istraživačkog instituta “Center for Automotive Management”. Nacionalni ciljevi su ionako manje važni proizvođačima koji djeluju globalno, dodaje on: “Elektromobilnost će se probiti na globalno masovno tržište tek kad broj prodatih e-automobila bude ´štimao`”, zaključuje ovaj stručnjak.