Povijest se ponavlja, najprije kao tragedija, a zatim kao demokratska forma. Nema tog aspekta tiranije koji se jednom neće ukazati u najprihvatljivijem demokratskom izdanju. Ispravno njegovana demokracija ne samo što će ukinuti strahovladu, nego će je i učiniti poželjnom
. Etnički nacionalizam, koji je na ovim prostorima pušten s lanca prije nešto više od dva desetljeća, nametnuo je jednostavne ideološke formule: stradanja, nesreće, bijede i tegobe Hrvata – kako one stoljetne, tako i aktualne – uzrokovali su Srbi; svako sredstvo kojim će ih se “razgoliti”, ocrniti i
Kninska presuda nije nikakav presedan, nego tek formalizacija općedruštvenog i općeinstitucionalnog – a to će reći sistemskog – odnosa prema hrvatskom fašizmu. Parola „Za dom spremni“ postala je ona vrsta društvene rutine koja ilustrira društvenu nutrinu
„Neki liječnici provedu sav svoj radni vijek među leproznima u Aziji, ili među oboljelima od AIDS-a u Africi, a ja sam svoje kreativne godine proveo među najbolesnijim hadezeovcima“, kaže hrvatski znanstvenik dr. Andrija Hebrang
Teorija povijesnog vakuuma našega hrvatskog znanstvenika osovljena je na mit o solidarnom žrtvovanju. Prešućeni dio glasi: smrt Siniše Glavaševića bila je ulog u politički život Tuđmana Juniora, kao i u život njegova tate
Sve što se po sudu kolektivnog uređivačkog mozga Europapress holdinga ne uklapa u poželjni koncept stvarnosti ima biti tretirano kao „zasad fiktivno“. Na utaji „zasad fiktivnih“ informacija temelji se pretežni dio uređivačke filozofije najveće hrvatske novinske kompanije
Kada hrvatska tabloidna tendencioznost nastupa most festum, pa se poduhvaća analiza ratnih zlodjela, uključujući i slučaj spomenika koji se pod kišom granata stuštio u Neretvu, dometi stručnih ekspertiza uvijek staju u omiljenu dosjetku školaraca: moj ti žuti vodu muti!
Hrvatska ima mnogo dubljih problema s fašizmom nego što bi to bile provokacije u vidu veličanja Hitlera ili ozloglašavanja Židova. To je razlog što se u ovoj zemlji rado izlažu kritici ekscesne, ali ne i sistemske manifestacije fašizma
Kod uvjeravanja, kao i kod dobrog novinarstva, sva je tajna u sažimanju. Umjesto pitanja: Zašto bismo imali predsjednika države s većim ovlastima?, jasnije postavljen upit glasi: Zašto bismo imali predsjednika države?
Proveo sam neko vrijeme snatreći u “kreativnoj pauzi”, a onda me ovaj tekst Viktora Ivančića natjerao na reakciju. Cijeneći zavidan stupanj sarkazma kojim je tekst napisan, ipak moram konstatirati da je poanta teksta politološki gledano pogrešna, ili pak ishitrena radi postizanja ironičnog efekta. N
Dok predsjednica HDZ-a i bivša članica SKJ proklinje Jugoslavene zato da bi nastavila unesrećivati Hrvate, vrijedilo bi je, u znak solidarnosti prema obmanutoj braći, dočekati ponosnim mahanjem žutim trakama s rukava
No, što onda činiti? Kako obuzdati zahuktalu proizvodnju gluposti i eventualno kontrolirati štetu? Ne bih se htio miješati u složene državničke poslove, ali postoji ono drevno iskustvo da čovjek, kada mu se učini da stvari idu u nepovoljnom smjeru, treba zastati i vratiti se svojim početcima. Valjal
Uspješan poslovni čovjek iz inozemstva, željan investicija i ekspanzije na novim tržištima, bit će upozoren da se s predsjednikom Hrvatske gospodarske komore nije preporučljivo rukovati, jer bi mu se šaka mogla pretvoriti u prah
Da li se Kerum približio filharmoniji ili filharmonija Kerumu? Uz čvrsti zagrljaj visoke kulture, novca i političke moći, pitanje je tek je li umjetnost u formi „društvenog događaja“ važnija kao make up za doradu gulikoža ili kao sredstvo za dezodoriranje barbara
Ne isplati se imati iluzija oko industrije iluzija. To što Jadranka Kosor tobože skrbi o sudbini hrvatskih radnika nije drugačija vrsta kenjaže od one da Angelina Jolie brine o sudbini svekolikog čovječanstva
Samo iznadprosječno neinteligentan čitatelj slijed tekstova u nedjeljnom izdanju dnevnoga lista neće doživjeti kao osobnu uvredu: da ga se vabi i trpa u ulogu Slavka Lozine, a potom nagovara da u njega pljune
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
