Foto: MS HATIDŽA Hatidžu Mehmedović Vidio sam u sarajevskom Narodnom pozorištu. Prvi put u teatru Sjedjela je u prvom redu I bojažjivo gledala Pozlaćene štukature. Akademija je bila posvećena Majkama Srebrenice I neki pjesnik tamburao je nešto O Danteovu
Ostala je samo na svjetlucavom zaslonu računala moja sumorna slika ispod odrine pred kućom Zije Delalića, napravljena rukom mrtvog prijatelja. Catch the Wind, pomislio sam, tako prolazi tijelo. Postoje ljudi koji se svim silama trude ući u historiju, i oni drugi, koje je baš briga za nju. Tragovi pr
Kroz cijeli taj multilingvalni šum tek sam razabrao veliku muku i drevnu kurdsku poslovicu: očevi zaboravljaju, a sinovi pamte.
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
