Tko je Kemine balade kasnih sedamdesetih slušao u „Fisu“, „Steleksu“, „Slozi“, Skenderiji ili na „Šlageru sezone“ teško da će ih ikada zaboraviti. Sad kad nakon kraja svijeta on ponovno pjeva, nije više riječ o nostalgiji – čini on to sad
Ljudi koji danas ne dižu svoj glas, a tu prije svega mislim na protagoniste naše intelektualne „nadgradnje“, književnike, profesore i akademike – nisu ni zaslužili drugo no da žive u ovom blatnom brlogu od države, jer jedino u tom glibu
“Teži da zadržiš mjeru u pisanju, nikamo ne žuri, ne pretjeruj s količinom, kad čovjek piše mnogo – manji dio zaslužuje visoku ocjenu. Posveti se pozivu pisanja, opravdaj onaj smisao u koji si bezbroj puta posumnjao. I nemoj da se
Mi smo izgubljena generacija koja je gradila utopiju socijalne pravde, pa onda rušila pretpostavke na kojima je ona jedino mogla postojati. Ostali smo sami na sivim hridima zbilje. Svijet u kome je jedini bog novac i jedina religija zarada, razjapio
Ono što je tipično za cjelokupnu Kovačevu literaturu, pa i ovu netipičnu knjigu (Razvalina, op. a.) jest kršćanska metafizika, koja stoji u podlozi njegova pisma, ali koja se neprestano urušava, osipa. Kovač čak i formalno “oponaša” mudri jezik Starog zavjeta,
Vrijeme je maskenbala Vrijeme karnevala Krenimo u Rio, krenimo u Venedig I tako ćemo, kao i uvijek do sada, stići tek Do Čapljine. Ja ću se prerušiti u Harlekina ti u Colombinu. Ti ćeš staviti zavodljivu masku Hetere, ja Ću
Mile Stojić/ Zabilješka o kraju svijeta Smak svijeta događa se svakoga dana, svake večeri i jutra Četiri jahača apokalipse tutnje nad našim glavama. Čuješ li ih? Jezde iz Bosne u Ruandu, Afganistan, galopiraju u Irak i Libiju Prvi konjanik,
O sjećanjima, napose takvima za koje se hoće smjelosti jer ih je obično praktičnije potisnuti, na osam književnih priredaba govorili smo sarajevski pjesnik Mile Stojić, turski pisac Murat Uyurkulak, turski pjesnik rođen na Cipru Gür Korkmazel i moja malenkost. Mali putujući babilonski cirkus: govor
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
