Odvratan je svakako taj prijeteći, patronizirajući ton kojim ta čuvarica ustavnih vrijednosti u svom pamfletu zapravo brani svoju klerofašističku stranku koja je u nekoliko navrata opljačkala narod, izgubila izbore, pa se sada od toga naroda brani odmazdom i mržnjom. Stoga
To je, eto, Hrvatska danas, zemlja duboke mržnje, na rubu društvenog kaosa, u stanju mnogo opasnijem od ekonomski stabilnih Mađarske i Poljske, pa zato nikoga ne treba varati privid normalnosti u ovdašnjim gradovima. Jer i „u njemačkim su gradovima u
Uglavnom, mučna je prošlost opet oživjela novom pojavom toga Reljića, a sadašnjost postala nalik prošlosti ustoličenjem na vlasti njegova sljednika Tomislava Karamarka. Žbir će ostati žbir, a pravac kojim se Hrvatska kreće blago rečeno je tjeskoban. U igri je već
I kada se konačno dvije stranke dogovore o podijeli plijena, možemo očekivati vladu koja će građanima „vratiti dostojanstvo“, što prevedeno znači suzbijanje sekularizma i guranje zemlje još dublje u ostrašćeni nacionalizam i konzervativizam. O tom smjeru govori i osnivanje Ministarstva
No, čak i ako se nešto u ovoj vrhunski nemoralnoj političkoj igri opet promijeni, to jest da se novim izborima povrati povjerenje građana u institucije države, čije je funkcioniranje sada opasno poljuljano, Hrvati su ipak imali doista rijetku privilegiju. Promatrati
Budući ministar obrazovanja, inače pobornik čiste rase, vjere u „našeg“ boga, oštar protivnik građanskog odgoja u školama, pobačaja i ljudskih prava uopće, mogao bi tako dobiti priliku vratiti Hrvatskoj davno izgubljeno identitetsko dostojanstvo. Ono što ga je imala četrdesetih godina
I dok optužni prijedlog protiv gospođe Duić zbog ratnog zločina nad civilima skuplja prašinu u državnom tužiteljstvu, gospođa Belobrajdić hoda po školama i učenicima predstavlja svoj „antiratni“ roman, s crnim čizmama na naslovnici, možda istima onima kojima je po preponama
Proglasiti katastrofu, inducirati izvanredno stanje, zazivati nacionalnu monolitnost i proglasiti se spasiocem. Sve uz cijenu oktroiranja izbora pokušajem nasilnog brisanja političkih razlika. Ali sve je to već radio nacionalistički HDZ, još od vremena diktatora Franje Tuđmana, pa utoliko moguća koalicija
Gospođa Kitarović, kao otvoreni eksponent svoje desničarske stranke, tako će se vjerojatno ispostaviti kao prvi faktor nestabilnosti u sastavljanju nove vlade, a onda slijede otužni, sitno profiterski savezi s malim strankama, bez kojih nijedan pobjednik neće moći preuzeti vlast. Ako
Stoga se može reći kako je gospođa Kitarović napravila dobar diplomatski potez, doduše za svoju stranku, a na štetu vlastite države. Ali ona i njeni profašisti ionako vide Hrvatsku kao žicom opasanu vojnu utvrdu, kao dobro ustrojen afganistanski NATO-kamp kojega
I doista, s obzirom na tolike sličnosti i nevažne sitne razlike, zašto hrvatski desničari i kvaziljevičari ne naprave konačno veliku koaliciju? Pa da Hrvati, umjesto skupe hrane, kusaju domoljublje. Neukusno jest, ali je zato jeftino. Nogometaš Zvonimir Boban patriotsku je
Hrvatski premijer odlučio je da Hrvatska neće biti sabirni logor za ljude koji tu ne žele ostati, pa se shodno tome za sada dobro nosi s problemom velikog broja izbjeglica. Jest da je, uz svoga vještog veznog igrača, ministra unutrašnjih
A kada premijer Milanović mantra o antifašizmu izvornog tvorca današnjeg hrvatskog fašizma, Franje Tuđmana, valja ga podsjetiti da je pozdrav „Za dom spremni“ bio u svakodnevnoj upotrebi u hrvatskoj vojsci, baš kao i slika ustaškog vođe Ante Pavelića u kasarnama,
U ime demokracije većinskog naroda, koja se, vidimo, i u civiliziranoj Evropi brani već na granicima, opasanima žicom, zidovima i zastavom, u hrvatskom slučaju još i natpisom: „Hrvat, zauzeto!“ Time se „naše vrijednosti“ brane od etnički nečistih barbara koji nadiru
Uglavnom, hrvatska je vlast stala na čelo kilometarske nacionalističke kolone građana, medija, rulje… i posve otvoreno pokazala spremnost da u ime kratkoročnih političkih ciljeva za sobom ostavi dugoročno spaljenu zemlju. A upravo to je odlika svakog dobrog piromana. Istina je
Da je živ, „Otac domovine“ Franjo Tuđman svakako bi bio sretan, videći svoje lijeve i desne sljedbenike kako vješto nadograđuju ono što je on utemeljio. Jedinstvo u zadrtom nacionalizmu Hrvatska je konačno pronašla formulu spasa. Ovoj je vlasti, naime, u
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
