TV1 SERIOZNIJA OD HAYATA

Povezani članci

• FTV I BHT1: KOGA BRIGA ZA AMNESTY INTERNATIONAL
• RTRS I BNTV: ZAUSTAVITE PLANETU, NAMA SU PRAZNICI
• HAYAT TV I TV1: HVALA I LAKU NOĆ!
• SLOBODA MEDIJA: KAKO SE PONAŠAMO TREĆEG MAJA?
• HAYAT I TV1: VELIKE A LAKO ISPRAVLJIVE GREŠKE
• TERORIZAM I “LINGVISTI”: JEZIK JE KUĆA UBITKA

TV1, za razliku od Hayata, ne igra na prvu loptu. Ne podgrijava niske strasti, a kada radi prilog o istoj temi, kao što je prosvjed tuzlanskih radnika, priči pristupa ozbiljnije i s mnogo više sagovornika

Piše: Dragan Markovina, analiziraj.ba 

Hayat TV: Šarolik učinak, pogubno podilaženje publici

7. – 13. februar 2015.

KONSTANTNA TABLOIDNOST: Prvo što čovjek uoči kad se susretne s dnevnicima televizije Hayat je konstantno prisutna tabloidnost u podtekstu. Ona je nekad manje, a nekad više izražena, ali niti u jednom trenutku je se ovi dnevnici ne uspijevaju riješiti. Što, naravno, ne znači da u njima nema dobrih momenata, ili da se ne trude objektivno informirati javnost.

POTPUNO PRIPREMLJENA NOVINARKA: Slijedom toga, zabilježili smo nekoliko sjajnih momenata. Prvi od njih je svakako razgovor voditeljice Adijate Žige Borovac sa direktorom Hypo banke Draganom Kovačevićem. Razgovor, emitiran 13. veljače, vodio se, naravno, na temu kredita u švicarskim francima, a voditeljica je čitavo vrijeme postavljala ključna i precizna pitanja. Poput sljedećih: “Postoji li u ugovorima dio koji objašnjava građanima kako se ovako nešto moglo desiti?”, “Na koji način ste to objasnili?” i “Jeste li imali pokriće u toj valuti?” Na ovaj način je voditeljica vijesti pokazala kako se profesionalno odrađuju razgovori te potpunu pripremljenost za razgovor. Tim je veća šteta što ista takva praksa nije ponovljena u vijestima od 11. veljače, kada je ista voditeljica ugostila Denisa Zvizdića. Naime, nije bilo upitno da se novinarka pripremila, pa i postavila ozbiljna pitanja. Krenuvši već od početka s konkretnim pitanjem, o tome koji je prvi korak u projekcijama buduće Vlade koji će početi rješavanje teškog socioekonomskog statusa građana? No očito se nije pripremila za ozbiljan dijalog sa sugovornikom. Što se najbolje vidjelo u momentu kada je Zvizdić, odgovarajući na prvo pitanje, rekao kako će prvi korak u tom smjeru biti jačanje euroatlantskog puta. Iako je na ovo morala reagirati sa činjenicama iz susjedne Hrvatske, koja je već članica Unije pa i dalje galopira u ekonomski kolaps, novinarka je to propustila napraviti.

SERIJA TABLOIDNIH PRILOGA: Istog dana zabilježen jedan od niza tabloidnih priloga, i to onaj koji se ticao eventualnog ukidanja naknade političarima nakon povlačenja dužnosti. Pratimo tako unezvijerene građane koji se u kombinaciji arhivskih snimki i friških razgovora, istinski zgražaju nad privilegijama političara, u kontekstu socijalnih prilika u zemlji. Prilog je inače nepotpisan, ali je kao snimatelj naveden Mirza Ađemović. Na isti način urađen je i prilog Emira Skenderagića od 10. veljače. U njemu je prikazana faktična neaktivnost parlamenta i Doma naroda, od izbora do danas. Što je sve popraćeno razgovorom s poslodavcima koji predlažu kresanje zastupničkih primanja i komentarima novinara, poput završnog: “Nikad nisu radili dan i noć.” Čitav problem ovako koncipiranih priloga krije se u jednostavnoj stvari. Posve je, naime, očito da su iznesene brojke činjenično točne, da političari žive daleko iznad prosjeka društva i k tome malo toga rade da poboljšaju socijalne prilike. No, ukazivati na te stvari tabloidnim pristupom, podilaženjem najnižim strastima i manipuliranjem očajnim ljudima kroz zaključke o tome kako nikad nisu teško radili, zapravo izlazi iz okvira profesionalnog novinarstva.

OZBILJNO I BEZ PODILAŽENJA: Da se na iste teme može i drukčije, potvrdile su i same vijesti od 11. veljače. U njima je, naime, emitiran prilog Senada Omeraševića o teškim socijalnim prilikama u zemlji. U njemu nije bilo podilaženja niskim strastima, iznesene su ozbiljne brojke, poput one da trećina građana ima primanja manja od 205 maraka mjesečno, da bi na kraju zabilježili efektnu poruku. Govoreći na kraju priloga o potrebi da se poradi na podizanju socijalnog položaja građana, kamera je uhvatila Željka Komšića koji se meškoljio na skupštinskoj klupi. Metaforička poruka o potrebi djelovanja ljevice je poslana, a tabloidni pristup je izostao.

PLUS SEDMICE:

Riječ je o izvanrednom razgovoru voditeljice Adijate Žige Borovac sa direktorom Hypo banke Draganom Kovačevićem, u kojem je prezentirano što znači voditi sadržajan i kvalitetan televizijski razgovor.

MINUS SEDMICE:

Ovdje moramo spomenuti populistički prilog o ukidanju povlastica političarima nakon isteka mandata, koji je smontiranim materijalom i podilaženjem najnižim strastima pokazao kako ne treba raditi priloge.

Ocjena sedmice: 6

TV1: Marinko Čavara, urednički problem

7. – 13. februar 2015.

SLABIJE NEGO INAČE: Protekla sedmica za dnevnike TV1 protekla je standardno, no ipak nešto slabije nego inače. Takav zaključak donosimo ponajprije zbog intervjua koji su se vodili u dnevniku. Naime, voditeljica Nikolina Veljović prvo je devetog veljače ugostila novoizabranog predsjednika Federacije Marinka Čavaru, čime je napravila odličnu stvar, dovevši atraktivnog sugovornika u emisiju. Međutim, nezgodna stvar se u vezi s tim razgovorom namjestila, imajući u vidu da je uoči njega emitiran sjajan prilog Kenana Ćosića o konačnom formiranju vlasti. U tom prilogu korektno je prenesena izjava Predraga Kojovića, koji je ukazao na moralnu dubioznost činjenice da je za predsjednika Federacije imenovan čovjek koji je sudjelovao u svečanom dočeku osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića u zemlju. Imajući to u vidu, prosto je nevjerovatno zašto je voditeljica propustila postaviti to pitanje Čavari? Korektno vođeni razgovor lagano je išao prema svom kraju, kada se pojavilo posljednje pitanje, iz čije se najave moglo shvatiti kako će biti prilično osjetljivo. Razočaranje je, naravno, bilo tim veće što se radilo o pitanju vezanom uz izjavu Slaviše Šućura o tome kako mu se čini da će Čavara razgrađivati, umjesto izgrađivati Bosnu i Hercegovinu.

JOŠ JEDAN LOŠ RAZGOVOR: Sličan scenarij zbio se i 11. veljače, kada je Nikolina Veljović ugostila gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića. Ugostiti, naime, u jeku uličnog bunta u njegovom gradu tuzlanskog gradonačelnika a ne pitati ga da ponudi vlastito viđenje te situacije, izgleda prilično neozbiljno. Bez obzira na činjenicu da grad nije nadležan za firme čiji radnici štrajkaju, nego kanton.

STANDARDNO DOBRI PRILOZI: Što se ostalih stvari tiče, tu smo zabilježili klasično kvalitetan tjedan, pri čemu treba izdvojiti dva priloga. Standardno dobar izvještaj Vahidina Mujagića s tuzlanskih prosvjeda, od 11. veljače, u kojem nam je uz naturalističke scene ponudio i razgovore s velikim brojem radnika. Pored njega, u dnevnikuOgnjena Blagojevića od 12. veljače, odgledali smo izvrstan prilog Abele Purivatre o izvjesnom gašenju BH Airlinesa. Ovaj prilog, u kojem je problematizirana činjenica kako obećana pomoć od strane Federacije ne može stići prije izglasavanja novog proračuna, što de facto znači gašenje firme, samo je još jedna u nizu tema koje naglašavaju važnost javnih poduzeća. Najefektnije strane priloga su u prikazu odnosa zemalja iz regije prema svojim aviokompanijama te naglašena činjenica kako se ministar Bijedić nije javio na pozive novinara.

PLUS SEDMICE:

Spomenuti prilog posvećen BH Airlinesu iskazuje kvalitete borbe za javni interes i visoke profesionalne standarde.

MINUS SEDMICE:

Ovdje svakako valja izdvojiti činjenicu da u razgovoru s gradonačelnikom Tuzle realna socijalna agonija njezinih građana uopće nije problematizirana.

Ocjena sedmice: 8

Komparativna analiza:

Unatoč ovim dvama propustima prilikom intervjua, ostaje činjenica da TV1, za razliku od Hayata, ne igra na prvu loptu, ne podgrijava niske strasti i kada radi prilog o istoj temi, kao što je prosvjed tuzlanskih radnika, bez obzira na slične snimke, prilogu puno ozbiljnije pristupa i dovede značajan broj sugovornika.