TV1 I HAYAT: GDJE JE NESTAO TERORIZAM

Povezani članci

• HAYAT I TV1: BAKIRA SE OPET NE PITA ZA CACU
• REZULTAT IZ GUD: Što sakrije RTRS, razotkrije FTV
• BESKUĆNIČKE PRIČE
• SVE VRVI OD ŽIVOTA I INFORMACIJA, ALI HAYAT I TV1 TO NE PREPOZNAJU
• KO JE KRIV ZA ANTU?
• BNTV U NACIONALNOM I PREDIZBORNOM ZANOSU

Ove televizije površno tretiraju teme iz svijeta. Osim toga, pozicionira ih se bez obzira na njihovu važnost. Naprimjer, teroristički napadi u Jemenu i Tunisu vijesti su od svjetskog značaja pa su morali biti bolje pozicionirani i kvalitetnije problematizirani

 Piše: Amer Tikveša, analiziraj.ba

TV1: VUK POKAJNIK

16. – 22. mart 2015.

TEMA OD PRVORAZREDNOG ZNAČAJA: Sasvim ispravno, sedmica na TV1 počela je sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju EU. Kako su evropske integracije u javnosti postavljene kao preduslov boljeg života za sve građane BiH, nesumnjivo da je ova tema od prvorazrednog medijskog značaja.

JESMO LI DOVOLJNO INFORMIRANI? Dat nam je prilog, reakcije zvaničnika na Sporazum, a i gošća je izabrana u skladu s temom. Međutim, ovdje su nedostajale reakcije građana. Čak i u slučaju da građani ne znaju ništa o tome šta je Sporazum o pridruživanju, i to je bitna informacija. Korisno je vidjeti i znanje i neznanje o onome što nam se predstavlja kao životni prioritet. Da li smo dovoljno informisani? Ako nismo, zašto je to tako? U svakom slučaju, treba da vidimo kakav je stav onih zbog kojih je sporazum odblokiran.

GLAS SUMNJE: Sasvim opravdan glas sumnje u dobre namjere EU dat je na TV1 i to je rijedak primjer. Doduše, tek 22. marta. Politički analitičar Miodrag Živanović izrazio je čuđenje da EU našim političarima daje podršku umjesto sankcija. Razloga za sankcije je mnogo, a kao jedan od njih naveden je naš ustav koji je diskriminatoran. Autor priloga je Kenan Ćosić.

MOGLO JE I BEZ NEODGOVORNOG ČAVARE: U ponedjeljak smo mogli vidjeti predstavljanja ministara SDA i HDZ-a. Prilog je također radio Kenan Ćosić. Neopravdano je u tom prilogu data prilika Marinku Čavari, predsjedniku FBiH, da prethodnu vlast čak dva puta nazove nezakonitom i nelegitimnom. Takvo što nije dokazano ni na jednom sudu i to je perspektiva samo njegove stranke te prenositi takvu izjavu bez ograde ili kritičkog osvrta znači predstaviti je kao opšteprihvaćenu činjenicu.

DRAŠKOVIĆEVO SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU: Tri dana u dnevniku TV1, u manjem ili većem obimu, imali smoVuka Draškovića povodom njegove izjave o zločinima počinjenim u ime Srba. Čak je 19. marta bio i gost dnevnika, a s njim je razgovarao Ognjen Blagojević. Pošto je Vuk Drašković već više decenija jedna od najzastupljenijih ličnosti u javnom životu Srbije, njegovu izjavu teško je bilo prešutjeti. Osim kao političar, prisutan je i kao književnik čija je jedna knjiga ekranizovana, a sa svim knjigama je ostvario zavidne tiraže. Ovdje nema mjesta za analizu književne vrijednosti njegovih djela, ali podaci o tiražu ipak govore o interesu javnosti pa samim tim i o izvjesnom uticaju na veliki broj ljudi. Ozbiljan medij ne bi ga trebao ignorisati. Međutim, pristupljeno mu je olako. Tek je, naprimjer, uzgred spomenuto da je bio jedan od predvodnika srpskog nacionalizma. Ipak, ono što se čini problematičnijim je činjenica da je uspio sebe predstaviti kao jednog od predstavnika takozvane Druge Srbije. Iako Drašković jest istupao protiv režima Slobodana Miloševića, činio je to na potpuno drugim osnovama nego ljudi koji se nazivaju ili ih se smatra pripadnicima Druge Srbije. Kakvi su, recimo, bili Radomir Konstantinović ili Latinka Perović. Druga Srbija bila je postavljena kontra nacionalizmu i populizmu, koje je na svoj način personificirao Drašković. Nedostajala je, dakle, novinarska upućenost u tu problematiku.

NEŠTO ŠTO NE BI SMJELO POSTATI TREND: Kao nešto što ne bi smjelo postati trend, na TV1 treba izdvojiti i prilog iz Zenice o eksploziji bojlera. Desila se određena materijalna šteta i, ako je to vijest vrijedna dnevnika, onda ju je samo trebalo pročitati. Međutim, mi smo imali i čovjeka koji nam priča gdje je bio za vrijeme eksplozije i kakvi su njegovi utisci. To je pokušaj izazivanja senzacije nesvakidašnjim događajem. Kao senzacionalizam može se predstaviti i još jedna u nizu negativnih izjava Neleta Karajlića o Sarajevu. Na tu izjavu putem društvenih mreža odgovorio mu je Danis Tanović. Prepucavanja javnih ličnosti u vezi s političkim ili bilo kojim drugim temama, koja nemaju nikakav stvarni učinak na život građana, nisu teme za informativne emisije.

PLUS SEDMICE:

Prilog Kenana Ćosića od 22. marta o formiranju vlasti u Federaciji. Na TV1 imaju povremenu praksu pravljenja priloga bez živih izjava, naime novinar sve čita. Ti prilozi znaju biti negledljivi kada imamo jedan novinarski glas, a na vizualnom planu dominaciju snimaka dokumenata. Ovog puta također nije bilo sagovornika, ali je prilog bio oživljen preglednim grafikonima, kvalitetnim fotografijama, animacijom pojedinih grafičkih elemenata, a kod čitanja smo imali višeglasje. Za pohvalu je također i interes TV1 za Konferenciju o borbi protiv nasilnog ekstremizma održanu u Beču. Učesnik te konferencije bio je Zlatko Lagumdžija i tim povodom intervju s njim je radio Ognjen Blagojević.

MINUS SEDMICE:

Nedovoljno insistiranje, ali i neupućenost u ulogu Vuka Draškovića u raspirivanju mržnje na prostoru bivše Jugoslavije. Tome treba dodati i naginjanje senzacionalizmu u pojedinim prilozima gore opisanim.

OCJENA: 7

HAYAT: DJECA SU TEMA NAJJAČA

16. – 22. mart 2015.

ŠTA URADITI S DODIKOVIM ISPADIMA: Hayat je u prošloj analizi na ovoj stranici kritikovan jer u Vijestima u 7 te sedmice nije imao osvrt na šovenski ispad Milorada Dodika kojim je uvrijedio novinarku Gordanu Katanu. Međutim, 16. marta rečeno je da će Hayat do daljnjeg bojkotirati sve što ima veze s Dodikom upravo zbog tog ispada. Kolegijalnost je za svaku pohvalu, ali treba tu biti oprezan. Možda je priča o bojkotu samo nespretno formulisana, no treba joj ipak nadogradnja. Milorad Dodik je, kad je politički život BiH u pitanju, i mnoge druge stvari, bitna ličnost. Ne možemo reći njega više nema i staviti tačku na problem, jer problem naprosto neće biti riješen ignorisanjem njegovog uzročnika. O stvarima koje su bitne za građane, a na njih Dodik ima uticaj, treba govoriti, ali bez njega. Pustiti jednostavno druge da govore i time ga učiniti objektom javnog govora, ne dopustiti mu više da bude njegov subjekt. Naravno, on će, dok ima moć, imati i kanale kojima će moći kontaminirati javnost svojim šovinizmom, ali će time proskribirati i te kanale. Prečesto se pokazao štetnim i opterećujućim za javnu komunikaciju u smislu da u nju unosi netrpeljivost pa i strah za veliki broj ljudi, pa mu kao takvom treba i pristupiti. S distance i posredno, bez njegovog direktnog učešća u komunikaciji.

INTERES ZA OBIČNOG ČOVJEKA: Pohvalan je i Hayatov interes za glas običnog čovjeka o različitim pitanjima. Međutim, tu također treba imati više osjećaja za relevantnost određenih iskaza. Naprimjer, imali smo anketu među građanima o korupciji. Svako od njih je rekao da je korupcija gotovo sveprisutna, ali nismo imali njihovo iskustvo s korupcijom. Pitanje je da li je iko od njih na bilo koji način bio direktno izložen korupciji. Bez toga mi njihove iskaze ne možemo uzeti kao relevantne i samo služe dodatnom stvaranju nezadovoljstva. S druge strane, imali smo povodom Dana sreće anketu o tome šta građane čini sretnima. To je, naprimjer, ono mjesto gdje ne može biti sumnje u tačnost njihovog iskaza jer je za pretpostaviti da svako dovoljno poznaje sebe da zna šta ga čini sretnim. Isti je slučaj i s anketom o fotografijama djece na Facebooku. Nema roditelja koji o tom nema mišljenje a da nije utemeljeno na iskustvu.

IZNAD PROSJEKA: Problematiziranje djece na Facebooku imali smo 21. marta u prilogu Lejle Kovač-Skenderagić. Inače, problemi djece su ono u čemu je Hayat ove sedmice naprosto odskočio iznad prosjeka našeg medijskog interesa svedenog manje-više na politiku. Istog dana bio je i Dan osoba s Downovim sindromom. Na Hayatu su se skoncentrisali na djecu s Downom. Svi prilozi su u vizualnom smislu uključivali tu djecu u interakciji s drugim ljudima ili sa životnim izazovima, a sagovornici su bili kompetentni. Posebno treba izdvojiti prilog Dženete Sarić-Kozić koja nam je predstavila djevojčicu Elu Raguž. Pustila je nju da govori o sebi i drugima, ali i njene drugare da govore o njoj. Gošća dnevnika tog dana bila je profesorica razredne nastave iz Eline škole. Osim toga, u prilogu Adise Gojak-Banjić imali smo problematizaciju težine školske torbe. U jednom dijelu priloga novinarka vaga pojedine knjige što je istovremeno bilo i informativno i zabavno gledati.

PLUS SEDMICE

Interes za probleme djece, a posebno treba istaknuti djecu s poteškoćama u razvoju.

MINUS SEDMICE

Pred krajem smo zimske turističke sezone. Bio je to dobar povod da se tematizira turizam u BiH. Učinjeno je to 22. marta kroz priloge i razgovor s gošćom iz turističke zajednice FBiH. Ono što je upadljivo jest da se Hayat deklariše kao bh. televizija, a iz svog priloga o turizmu potpuno je izostavio Republiku Srpsku.

OCJENA: 8

KOMPARATIVNA ANALIZA

I jedna i druga televizija površno tretiraju  teme iz svijeta. Osim toga, pozicionira ih se bez obzira na njihovu važnost. Naprimjer, teroristički napadi u Jemenu i Tunisu vijesti su od svjetskog značaja. Živimo u nečemu što ozbiljni analitičari nazivaju Trećim svjetskim ratom. Ništa blaža kvalifikacija nije ni ona uobičajenija – globalni rat protiv terorizma. BiH i zemlje regije su, svaka na svoj način, uključene u tu borbu. Tim više postoji i veća opasnost od terorizma i ovdje. Upravo zbog toga, spomenuta dva teroristička akta morala su biti bolje pozicionirana i kvalitetnije problematizirana, što se nije desilo.

ISTIČEMO

Inače na Hayatu rijetko propuštaju priliku da naprave prilog povodom nekog više ili manje poznatog datuma. Osim navedenog Dana osoba s Downovim sindromom i Dana sreće, propraćen je i Svjetski dan vode 22. marta. To je bio povod da se predstavi upravljanje vodama u BiH. Obilježavanja u našim medijima najčešće završe kao kratka vijest koju voditelji pročitaju u jednom dahu. Međutim, ona su nerijetko, kako Hayatova praksa pokazuje, plodotvoran povod i uvod da se tema obilježavanja predstavi u domaćem kontekstu.