SVE NAŠE ŠTAFETE: DRUŽE TITO, LJUBIČICE BIJELA

Povezani članci

• RTRS I BNTV: GLAS POLITIKE PROTIV GLASA NARODA
• KAD FTV RUŽI RS: GLE, KO IM KAŽE!
• KAKO TELEVIZIJSKI OBILJEŽITI BOŽIĆ?
• KUTAK ZA PROPAGANDNI TRENUTAK
• ATV I FACE TV: ŠTA MEDIJI MISLE O SVOJOJ PUBLICI?
• ZAŠTO SU NOVINARI ODŠUTJELI DODIKOVE ŠOVINISTIČKE UVREDE?

Štafeta mladosti predstavljala je poseban novinarski zadatak. Nije smjela biti napravljena nijedna greška. Titovi i govori nositelja štafete u novinama su prenošeni integralno, u svoj svojoj ljepoti

Piše: Dragan Golubović, analiziraj.ba

Dan mladosti u bivšoj Jugoslaviji nije bio zvanični praznik. Na inicijativu Josipa Broza Tita, 25. maj proglašen je Danom mladosti, a ujedno se počeo slaviti i kao Titov rođendan. Prema značaju i načinu obilježavanja, nije se razlikovao od obilježavanja praznika poput Dana borca (4. juli) ili Dana Republike (29. novembar), koji su bili savezni/državni praznici. Posmatrajući ga kroz ceremonijalno obilježavanje, bio je najznačajniji praznik u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ). Ključni momenat ceremonije proslave Dana mladosti bilo je uručivanje Štafete mladosti Titu.

Historijski izvori nas upućuju da je ideja o nošenju Štafete mladosti pokrenuta još 1945. godine, na inicijativu omladinaca iz Kragujevca. Štafeta mladosti bila je palica koja je nošena kroz cijelu Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju i uručivana je tadašnjem predsjedniku Titu dok je bio živ. Nakon Titove smrti (4. maj 1980.), Štafeta mladosti je uručivana predsjedniku Saveza socijalističke omladine Jugoslavije (SSOJ), a to se posljednji put desilo 1988. godine. Sljedeće godine SSOJ je ukinuo tradiciju dugu 43 godine.

Kraljeva štafeta

U tekstu pod nazivom  “Računajte na nas”: “Odlomak” o Titovoj štafeti ili Štafeti mladosti, objavljenom u Godišnjaku za društvenu istoriju, historičar Dimitar Grigorov navodi podatak da je tradicija nošenja štafete postojala i prije Tita. Grigorov piše da je 1939. godine iz Kragujevca krenula prva štafeta koja je bila posvećena rođendanu kralja Petra II Karađorđevića te da je bilo pokušaja da se nošenje štafete pretvori u sveopštu jugoslavensku inicijativu koja nije uspjela. Da li je razlog što je Drugi svjetski rat brzo počeo, ili nije bilo kritične mase koja bi štafetu nosila, ostat će tajna.

Nošenje Štafete mladosti i ceremonija proslave Dana mladosti bili su strogo kontrolisani i pažljivo planirani. Sistem odabira ljudi koji će štafetu predati Titu bio je dobro razrađen i pretpostavka je da su prolazili temeljitu selekciju. Organizatorima nošenja štafete kroz Jugoslaviju cilj je bila masovnost. U članku Dimitra Grigorova o Štafeti mladosti stoji da je samo u periodu od 1945. pa do 1956. godine u nošenju štafete učestvovalo 10.291.500 osoba i da je pretrčano ukupno 877.000 kilometara. Kako piše antropolog Ivan Čolović, simboličnim fizičkim dodirom, štafeta je povezivala gradove, planine i rijeke kojima su trčali, plivali ili brodili njezini nosioci. Organizatori su se trudili da Štafeta mladosti na svom putu prema Beogradu posjeti sve važne lokalitete, sva historijska mjesta, poprišta velikih bitaka…

Mediji u bivšoj Jugoslaviji imali su značajnu ulogu u afirmaciji i popularizaciji Dana mladosti i Štafete mladosti. Kompletan medijski sektor bivše Jugoslavije učestvovao je u promociji ovog ceremonijala sve do pred kraj njegovog postojanja. Listajući sarajevsko Oslobođenjeod 1957. do 1979. godine, sadržaj novina u periodu od 23. do 27. maja bio je većinski posvećen obilježavanju Titovog rođendana i Dana mladosti. U tim danima, čitateljiOslobođenja imali su priliku čitati o Titovom djetinjstvu, sjećanjima iz Narodnooslobodilačke borbe (NOB), sjećanjima na heroje rata itd. Generalna ocjena bi mogla da bude da jeOslobođenje, a gotovo sigurno i drugi mediji, radilo na održavanju kulture sjećanja na NOB i izgradnji kulta ličnosti Josipa Broza Tita.

Prateći sadržaj Oslobođenja, primjetno je da je pažnja posvećivana odnosu Tita i onih najmlađih članova društva (pionira) iz cijele Jugoslavije. U izdanju od 23. maja 1960. godine nalazimo članak o tome kako je Tito u rezidenciji primio 400 pionira iz cijele Jugoslavije, a pionirka Milena Petrović iz Prijedora uručila mu je u ime svih pionira buket cvijeća kao rođendanski poklon. U tekstu se navodi kako se Tito u trosatnom razgovoru s pionirima interesovao o tome kako uče i da li savjesno ispunjavaju zadatake koje pred njih postavljaju učiteljice, učitelji i roditelji.

Odgovoran novinarski zadatak

Izvještavanje s ceremonija Dana mladosti nije bio jednostavan novinarski zadatak. Nije se smjela dogoditi niti najmanja greška. Ceremonija proslave Dana mladosti podrazumijevala je slet u kojem je učestvovalo više hiljada mladih. Republičke televizije uživo su prenosile manifestaciju sa stadiona JNA. Na YouTube kanalu postoje arhivski snimci sletova izrazličitih perioda obilježavanja ove manifestacije. Komentatori su nastojali da gledaocima prenesu dio emocija sa stadiona u njihove domove, ushićeno pojašnjavajući figure i pokrete koje su pravili učesnici sleta. Novinari iz štampanih medija su u svojim izvještajima opisivali svaki detalj ceremonije, kao što nalazimo u članku Dragoljuba Jovića zaOslobođenje iz 1963. godine. “I dok su pitomci napravili pokrete završne slike i zauzeli sjeverni i južni dio stadiona, sa svih strana, iz raznih prilaza zalepršale su zastave. Između njih, u plavom kupaćem kostimu, smeđokosa studentkinja iz Ljubljane Brida Hotnik unijela je Štafetu mladosti. Frenetični aplauzi Štafeti mladosti…”

Oficijelni dio ceremonije, odnosno govori Josipa Broza Tita i nosilaca štafete, u novinama su prenošeni integralno. I Titovi i govori nosilaca štafete većinom su bili puni fraza o potrebi očuvanja bratstva i jedinstva, izgradnji socijalizma i države, ljubavi omladine prema Titu i Tita prema omladini. Djelimično se razlikuje Titov govor iz 1957. godine od njegovih ostalih govora. Nije se direktno odnosio na omladinu, nego na potrebu jačanja sporta i fizičkog vaspitanja: “Ja se radujem što je naša omladina duboko svjesna koliki značaj ima fizičko vaspitanje, koliki značaj ima sport kome je ovaj dan posvećen. Sport i fizičko vaspitanje su od opštenacionalnog značaja za našu zemlju… Neki ljudi, možda, misle da je sport razonoda, da je luksuz. Međutim, to su zastarjela shvatanja. Ja smatram da su sport i fizičko vaspitanje naših građana opštenacionalno pitanje.” Poruke koje su izgovarali omladinci koji su predavali štafetu, kako je rečeno, bile su ispunjene frazama: “Dragi druže Tito, u ovu štafetu utkana su osjećanja i želje miliona građana naše zemlje. Oni Ti povodom Tvog rođendana šalju tople pozdrave i srdačne čestitike… Svi nosioci štafete i svi oni koji su je u gradovima i selima ispraćali i dočekivali bili su jedinstveni u jednom osjećanju i jednoj želji. Oni poručuju voljenom drugu Titu, naša srca, naše omladinske snage i naše oduševljenje, naše radne i intelektualne sposobnosti mi poklanjamo našoj socijalističkoj otadžbini.” Te 1957. godine Titu je Štafetu mladosti predao Mika Tripalo, tadašnji predsjednik Centralnog komiteta narodne omladine, a koji je 1971. godine, kao jedan od vođa Hrvatskog proljeća,isključen iz političkog života Jugoslavije.

Svečana akademija na Vratniku

Novinski sadržaji ispunjeni su vijestima i člancima o aktivnostima na planu proslave Dana mladosti. Organizuju se razne manifestacije u tu čast. Iz današnje perspektive čini se zabavnom vijest koja je objavljena u Oslobođenju od 26. maja 1957. godine u rubrici Male vijesti, “kako se na svečanoj akademiji u povodu Dana mladosti koja se održala na Vratniku okupilo oko 1.000 ljudi.”

Pored pomenutih sadržaja, novinske stupce iz tog vremena punile su vijesti o otvaranju novih fabrika i postrojenja, o novim pobjedama radnih naroda i narodnosti. U izdanju od 19. maja 1975. godine, jugoslavenski kancerolozi (onkolozi) objavili su da je rak kože potpuno izlječiv; ili vijest iz maja 1979. godine da su, otvaranjem Narodne biblioteke Ivo Andrić u Čelincu, zvanično u Bosni i Hercegovini prestale postojati opštine bez biblioteke. Radnici i omladina bili su u centru pažnje. Dobijali su svoje mjesto u novinama, kao u članku iz 1979. godine o puštanju u rad prve faze remontne radionice koju će u upotrebu pustiti automehaničar Pavo Višić; ili potez redakcije Oslobođenja od 25. maja 1960. koja je dvolisnicu ustupila mladim ljudima s temom “Šta biste vi nas pitali?”. Zanimljivim se čini izdvojiti pitanje Melane Manojlović: “Zašto i danas mnogi smatraju ženu slabijom i nesposobnijom od muškaraca?“. Ili upit Vahide Budalice koju je zanimalo “da li će doći do realizacije zamisli zimskih centara na Igmanu i Bjelašnici”. Da podsjetimo, riječ je o maju 1960. godine.

Nakon 28 godina od zvaničnog ukidanja Štafete mladosti i Dana mladosti te 36 godina od smrti Josipa Broza Tita, otvara se pitanje naslijeđa Dana i Titove ličnosti. Sjećanje na manifestaciju je živo, ljudi o tom danu govore nostalgično. Facebook grupa Dan mladostiima blizu 87.000 poklonika, a u novinama je još moguće pročitati članak o tome kako je štafeta prošla kroz neki grad na svom putu prema Kući cvijeća, gdje leži Josip Broz Tito, na čijoj su sahrani, pored stotine hiljada građana tadašnje Jugoslavije, prisustvovali i 31 predsjednik države, 22 premijera, 4 kralja, 6 prinčeva i 11 predsjednika nacionalnih parlamenata.