SAFF PROTIV AMERA TIKVEŠE: OPASNE UVREDE NOVINARSKIH AMATERA

Povezani članci

• RTRS I BNTV: CRNI DAN ZA BIJELE TRAKE
• KO JE KRIV ZA ANTU?
• NOVA GODINA I MEDIJI: Kad Tito čestita, to više liči na naredbu nego na lijepe želje
• TV1 I HAYAT: ŠTA JE NAMA NINO ĆATIĆ?
• BESKUĆNIČKE PRIČE
• FTV i RTRS: Udruženje građana zvano Ustavni sud BiH?

Neprofesionalno i huškačko novinarstvo na portalu Saff.ba nije izuzetak, već kontinuirani metod obračuna s neistomišljenicima

Piše: Predrag Blagovčanin, analiziraj.ba

Ukoliko kao indikator stepena demokratičnosti jednog društva uzmemo broj fizičkih i verbalnih napada na novinare, onda s punim pravom možemo reći da smo stvorili društvo u kojem se s neistomišljenicima obračunavamo pozivima na javni linč i raspisivanjem neutemeljenih ideoloških potjernica.

U takvom ambijentu, ne može nas začuditi da na Međunarodni dan slobode medija na portalu Saff pročitamo nepotpisani tekst: Smrdljivi glas ateističkog patuljka Amera Tikveše: “Agresija na BiH nije pouzdan termin”. U ovom tekstu krajnje degutantnog naslova, objavljenom trećeg maja, Amer Tikveša, dugogodišnji novinar i kolumnista brojnih medija u Bosni i Hercegovini, označen je kao zagovornik velikosrpske ideologije te suradnik “poznatog mrzitelja Bošnjaka, Nenada Veličkovića”.

Nažalost, ovakva praksa neprofesionalnog i zabrinjavajućeg huškačkog kvazinovinarstva za Saff ne predstavlja izuzetak, već kontinuirani metod obračuna s bilo kakvom kritikom ideoloških pozicija uredništva ovog rigidnog desničarskog medija.

Veliki Srbi i ateistički patuljci

Povod za ovako degutantan naslov i etiketiranje Amera Tikveše kao sarajevskog novinara velikosrpske provenijencije jeste tekst “Patroni i poltroni”, objavljen na portalu Školegijum, koji aktuelizira agresivne težnje struktura vlasti da postratna memorizacija Sarajeva bude isključivo vezana za jednu ideološku poziciju i jednu naciju, u ovom slučaju bošnjačku. U tekstu “Patroni i poltroni”, Tikveša kritički analizira inicijativu Harisa Zahiragića, predsjednika studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu da se studentski centar imenuje isključivo po Suadi Dilberović.

Naime, predsjednik SPUS-a Haris Zahiragić, inače član SDA-a,  javnosti poznat po homofobnim ispadima, kao argument isključenja Olge Sučić – koja je kao i Suada Dilberović poginula petog aprila 1992. godine na mostu Vrbanja – iz naziva Studenskog doma navodi da je u periodu pogibije Suada bila studentica, a Olga sticajem okolnosti nije. Ovakva perfidna nastojanja nasilnog razdvajanja simbola početka rata u Sarajevu nisu nikakva novost odnosa lokalnih vlasti prema kolektivnom sjećanju. Podsjećamo da je tek 2001. godine, nakon zalaganja Olgine porodice i pritiska javnosti, njeno ime dodano uz imeSuade Dilberović kao zvanični naziv ovog mosta, dok Goran Čengić još uvijek, valjda zbog vlastitog imena, nije dobio ulicu u Sarajevu.

Autoru ili autorima teksta “Smrdljivi glas ateističkog patuljka Amera Tikveše: ‘Agresija na BiH nije pouzdan termin’” posebno je zasmetao pasus: “Agresija na BiH nije pouzdan termin, karakter rata u BiH ne može se još uvijek jednoznačno odrediti. Ako ga tako slobodno koriste na stranici Ministarstva obrazovanja, onda se postavlja pitanje na kakvim to istinama počiva obrazovanje u Kantonu Sarajevo – naučnim ili ideološkim?” Iako izvučeno iz konteksta Tikvešinog teksta, pitanje pravne karakterizacije rata u Bosni i Hercegovini u ovom trenutku još predstavlja političko pitanje i jasno je da u ovom trenutku ne postoji konsenzus o jednoznačnoj definiciji. Međutim, bilo kakva konstruktivna polemika između Amera Tikveše i uredništva Saffa o definiranju ratnih dešavanja jednostavno nije moguća, jer u konačnici cilj ovog teksta nije otvaranje rasprave, već isključivo diskreditovanje jednog novinara primitivnim naslovom i klasičnim etiketiranjem.

“Kako, što to Amer Tikveša otvoreno kaže usred Sarajeva, na RBiH nije bilo agresije, odnosno to je jednoznačno određenje. Hoće nam Tikveša reći da se sa predstavnicima RS-a trebamo dogovoriti kakvog karaktera je bio oružani sukob u BiH od ‘92. do ‘95. Veličkovićevom pisaru odlično idu ove fraze, ali logika slabije, pa zanemaruje činjenice da je RBiH bila nezavisna, međunarodno priznata država na čiju teritoriju su dolazile legalne vojne i policijske jedinice Miloševićeve Jugoslavije.”

Naša misija

S obzirom da je misija Vijeća za štampu u Bosni i Hercegovini unapređenje etičkih i profesionalnih standarda nadgledanjem primjene Kodeksa za štampu BiH, veoma interesantna će biti bilo kakva reakcija, ukoliko dođe do iste. Tek letimičnim pregledom možemo konstatovati da je u prilogu “Smrdljivi glas ateističkog patuljka Amera Tikveše: ‘Agresija na BiH nije pouzdan termin’” drastično prekršen Kodeks za štampu i online medije BIH i to po članu 1 – Interes javnosti, članu 2 – Urednička odgovornost, članu 3 – Huškanje, članu 4 – Diskriminacija.

Zabrinjavajuća je činjenica da je Saff u prošlosti bio sankcionisan od strane ovoga tijela povodom teksta “Pederluk među djecom”, objavljenog desetog novembra  2013. godine. Tada je Vijeće za štampu utvrdilo da se na huškački način, iznoseći netačne i neprovjerene informacije, podstiče na diskriminaciju, netoleranciju i stigmatizaciju LGBT osoba. Nažalost, evidentno je da se uredništvo portala Saff.ba u obračunima s neistomišljenicima kontinuirano ne obazire na pravila struke, društveno odgovorno novinarstvo, kao i elementarne postulate novinarstva.

Kolegijalna (ne)solidarnost

Drastično nizak nivo kolegijalne solidarnosti, kao i izostanak interesa javnosti za probleme novinara u BiH, koji su konstantno izloženi kako fizičkim tako i verbalnim napadima, vidljiv je i u slučaju medijskog tretiranja napada na Amera Tikvešu. On je zbog pisanja portala Saff i objavljivanja njegove fotografije izložen anonimnim prijetnjama upućenim preko njegove FB-stranice. Jedinu reakciju na medijsko nasilje uredništva Saffa možemo pronaći u tekstu “Treba li čekati prvu fizičku žrtvu pa da se zaustave mržnja i huškanje s portala SAFF?”, objavljenom na portalu Prometej.ba.

U tekstu koji potpisuje uredništvo ovog portala tematizirane su posljedice huškačkog novinarstva i etiketiranja Amera Tikveše: “Umjesto pravi Bošnjak-musliman, on ‘ateist’ i ‘velikosrbin’. Nema dalje! Kao prva reakcija, najvjerovatnije na SAFF-ov tekst (a na što bi drugo!), krenule su pristizati privatne prijeteće poruke, potvrdio je Amer Tikveša. Poruke u kojima mu se jasno daje do znanja – naš opis je blag i eufemističan – da ako želi živjeti i biti siguran, ovo mu nije pravi put.”

Tekst “Treba li čekati prvu fizičku žrtvu pa da se zaustave mržnja i huškanje s portala SAFF?”, s većim ili manjim izmjenama, u Bosni i Hercegovini prenio je jedino portal Tačno.net, a u regionu splitski portal Lupiga.com. Možda je upravo ova činjenica egzaktan pokazatelj do koje mjere su mediji i novinari spremni ići u zaštiti digniteta vlastite profesije od retrogradnih faktora.