KULTURA I PORTALI: KVANTITET NAPRIJED, KVALITET – STOJ!

Autor/ica 👤tačno.net 16.5.2016. u 13:10

Povezani članci

Kultura je čudan gost na našim portalima. Kulturne rubrike su informacijski bogate, ali u većini slučajeva nebitne, neutralne i nezanimljive

Piše: Emina Žuna, analiziraj.ba

U bh. javnosti već odavno je opće mjesto da je kultura u krizi, nema interesa i u nju se ulaže sve manje para, što dovodi do manjka kulturnih dešavanja i srozavanja njihovog nivoa. No, ako je suditi prema zastupljenosti kulturnih sadržaja na bh. portalima, to ne odgovara istini i mi svjedočimo veoma burnom kulturnom životu.

Skoro svaki portal ima rubriku koja se bavi kulturom, i čak kada ta rubrika nije zasebna i nalazi se u okviru rubrika “lifestyle”, “entertainment”, ili “showbiz”, činjenica je da se kulturna dešavanja ne izostavljaju. Postavlja se pitanje da li se radi o novinarskom recidivu i još neprevaziđenom obliku u kojem je kultura bila jedna od stalnih rubrika i nije lako raskrstiti s njom, ili je pak riječ o oblasti koja i dalje postoji jer za njom ima potrebe i koja ima svoje čitatelje.

Smrt autora i kritike

Što se tiče lakih, komercijalnih portala kakvi su Klix, Radio Sarajevo, Depo…, čini se da je rubrika Kultura odraz njihove cjelokupne uređivačke politike i formalno-sadržajno je kompatibilna s vijestima iz drugih rubrika. Na Klixu i Depou kulturni se događaji, kao i svi ostali, redovno ažuriraju i na stranici se nude pregledno i hronološki, što se ne može reći za Radio Sarajevo. Tamo se kultura nalazi pod rubrikom Metromahala, i, osim što je nije lako pronaći, vijesti su vizuelno neprivlačno predstavljene, nemaju datuma pa se ne zna ni kada su postavljene ni kada su se desile, što je dovoljno da se izgubi želja za klikom i čitanjem. Kad govorimo o vijestima s druga dva portala, većina ih je informativnog karaktera i radi se o najavama događaja ili pak kratkim izvještajima s istih. Tematski se najčešće dijele nanajave koncerata, izložbi fotografija, promocija knjiga i književnih dešavanja, teatarskih najava i u većini slučajeva radi se o preuzetim agencijskim vijestima, a često se prenose i s drugih portala (Depo). Razrađenije tekstualne forme podrazumijevaju osvrte, koji se svode na detaljnije informisanje o događaju i prepričavanje njegovog sadržaja, ili, naprimjer,tekstove koji nam otkrivaju koje su najčitanije knjige u domaćim bibliotekama i u kojima se autorski doprinos svodi na uzimanje izjava i osmišljavanje “catchy” naslova i podnaslova. Ponekad se taj doprinos bazira na isticanju vijesti za koje se smatra da bi mogle više zanimati publiku (i kojima bi se ona mogla potajno radovati), kao što je, naprimjer, bilo s odbijanjem filma Emira Kusturice Na mliječnom putu od strane Festivala u Cannesu. Vijest o tome prenijela je većina portala, dok se, s druge strane, sam festival i odabrani filmovi uopće ne ističu. Intervju kao novinarska forma nije mnogo zastupljen, i jedan od rijetkih na koje se nailazi u proteklih mjesec dana je onaj s Dževadom Karahasanom. Samo po sebi to je pohvalno, međutim, odabir sugovornika kakav je Karahasan, koji ima kultni status i često daje intervjue, te čije se ime prepoznaje i dovodi do klika, upućuje na to da novinari idu na sigurno i ne daju lako prostor nekom manje poznatom imenu. Inače, zanimljivo je i da na istom portalu smatraju da vijest o druženju s predstavnicima BiH na Eurosongu spada u domen kulture. Takođe, zanimljivo je da izostaju bilo kakvi vrijednosni sudovi ili iznošenje jasno obojenih stavova o nekim događajima/kulturnim produktima, a kritici kao žanru, sudeći prema ponuđenom, na portalima više zasigurno nije mjesto.

Bugari, zvijezda Sarajevskog sajma knjiga

S obzirom da je april bio mjesec tradicionalnog sajma knjige, bilo je vijesti vezanih i za njega, iako manje nego što bi se moglo očekivati i uglavnom se radilo o vijestima o njegovom otvaranju/zatvaranju. Što se tiče onoga između, toga skoro da nema i zanimljivo je da je vijest vrijedna isticanja bila promocija knjige Sulejmana Bugarija. Uredno se izvijestilo prvo o najavi promocije, a onda i o samoj promociji. Ni ovdje ne bi bilo ništa loše da je osim Bugarija spomenut i neki drugi autor koji je promovisao knjigu na sajmu, što nije bio slučaj, iz čega slijedi da je Bugari ili bio jedini autor koji je izlagao na sajmu ili definitivno najveća zvijezda sajma. Međutim, iako bi se moglo pomisliti na neku “teoriju zavjere” ili činjenicu da je neko lobirao za Bugarija pa je samo on spomenut, vjerovatnije objašnjenje krije se u generalnoj nezainteresiranosti i apatiji portalskih novinara za ovaj događaj. Naime, izvor vijesti o Bugarijevoj promociji je Anadolija i njeno prenošenje je, prosto, stvar inercije. Kvalitetnih izvještaja o sajamskim dešavanjima, koji bi podrazumijevali i fizičko bivanje na sajmu, predstavljanje nekog autora i njegove knjige te pravljenja intervjua s njim ili njom, nema.

Dnevne novine – portali 1:0

Što se tiče portala dnevnih novina, kulturne rubrike analiziranih međusobno se veoma razlikuju. Kvalitetom i kvantitetom izdvaja se kulturni dodatak Oslobođenja i njegova online varijanta, koja osim copy/paste tekstova i agencijskih vijesti donosi i nešto čega nema skoro nigdje – autorske tekstove, vrijednosne osvrte na događaje i ono što portali ne poznaju – kritiku. Od kritike dominira književna kritika, a periodično (najčešće festivalski) pojave se iteatarska i filmska. Česti su i intervjui s umjetnicima iz različitih područja, što je naročito pohvalno budući da su neki od njih mladi, neafirmisani, na počecima karijere. Time im se daje prilika za kakvu-takvu promociju u mainstream mediju. S obzirom na frekvenciju proizvođenja tekstova i zastupljenosti u rubrici, vrijedi izdvojiti novinara Đorđa Krajišnika, koji piše gotovo cjelokupnu književnu kritiku za novine, a autor je i najvećeg broja intervjua s mladim umjetnicima. Kulturna rubrika Dnevnog avaza redovno se ažurira i informativno je veoma bogata. Autori su potpisani inicijalima, iako se o autorima ne može govoriti u pravom smislu. Osvrte rijetko prate vrijednosni komentar i stav, osim ako nije bezrezervno pohvalan – česte su nekritičke, apologetske vijestice o oduševljenoj publici ili umjetničkom remek-djelu. Sadržajnom analizom stiče se dojam da u kulturnoj rubrici Avaza ne postoji cenzura i “sve prolazi”, što može imati i prednosti i nedostataka. Nedostaci su svakako loš kvalitet teksta, a prednosti prisustvo geografski i tematski veoma šarolikih sadržaja. Tako se u ovoj rubrici može naći i da je, primjerice, dramska skupina donjovakufske srednje školeodržala predstavu u Domu kulture u istom gradu, vijest koja bi inače zaslužila objavljivanje u školskom, ili, u najboljem slučaju, lokalnom listu. Treba podsjetiti da Dnevni avaz ima veliki broj dopisnika u različitim mjestima, što objašnjava ravnopravniju geografsku zastupljenost i “otvorenost prema različitim sadržajima”, što uglavnom nije slučaj kod drugih portala. U svakom slučaju, kulturne rubrike ovih dviju dnevnih novina, ma koliko bile međusobno različite, čitatelju nude više od analiziranih portala, što se možda može tumačiti njihovom štampanom tradicijom.

Nema strategije i favoriziranja

Kulturne rubrike na analiziranim portalima ne ukazuju na postojanje neke strategije u pisanju o kulturi i tendencije koja bi ukazala na ideološku obojenost, a nije se stekao uvid ni o namjernom izostavljanju ni favoriziranju pojedinih sadržaja. Strategije nema, jer pisanja o kulturi uglavnom ni nema, barem u autorsko-kritičarskom smislu. Uglavnom se prenosi sve, nema cenzure ni filtera sadržaja, nekritički se preuzimaju agencijske vijesti kao i tekstovi s drugih portala, a u ovim rubrikama se vjerovatno objavljuju i sve najave događaja koje pristignu na adresu. Na nekim portalima je evidentnije gubljenje granice između kulturnog sadržaja i estrade: u rubrici Kultura nalaze se vijesti o backstage dešavanjima s različitih koncerata ili o životima slavnih ličnosti. Primjer za to su Nezavisne novine. Radi se o trendu približavanja oblasti zabave i kulture, u kojem kultura gubi svoju edukativnu i “stimulativnu” funkciju i u kojem se njena uloga vidi prvenstveno kao zabavljačka i opuštajuća. Riječ je o sveprisutnoj estradizaciji kulture, koja se najbolje vidi na primjeru najuspješnijih predstava domaćih pozorišta. Na portalima kritika kao žanr ne postoji i vijesti o filmu/knjizi/predstavi završavaju se informacijama o izdanju/izvedbi i recepciji. Događaji o kojima se piše nisu praćeni čak ni stavom, osim u slučaju bezrezervnih hvalospjeva, dok negativne ocjene u potpunosti izostaju. Drugim riječima, kulturne rubrike prilično su dosadne i bezlične. Ono što je također prisutno u kulturnoj, kao i u drugim rubrikama, jeste tzv. sarajevocentričnost: najvećim dijelom radi se o događajima iz Sarajeva, čime se stiče utisak da su drugi gradovi više kulturno mrtvi nego što stvarno jesu. Na federalnim portalima rijetke su vijesti iz RS-a, pa se na njima ne može baš kvalitetno informisati o kulturnim dešavanjima u Banjoj Luci, dok se na portalima iz RS-a više saznaje o kulturnoj sceni u Beogradu nego u Sarajevu. Međutim, ponovimo, to je više povezano s generalnom nezainteresiranošću za kulturu nego s nekom uredničkom strategijom. Da se vratimo na početak, kulturne rubrike su prisutne na portalima i informacijski su bogate, ali su sadržajno u većini slučajeva nebitne, neutralne i nezanimljive.