KAKO NAPRAVITI DOBAR TV INTERVJU?

Povezani članci

• PRELAZE LI POZITIVNE NOVINARSKE PRIČE ENTITETSKE GRANICE?
• RTRS I BNTV: ZAUSTAVITE PLANETU, NAMA SU PRAZNICI
• POZOR: PSIHIČKI BOLESNICI LUTAJU ULICAMA!
• BANALIZACIJA KOMENTARA I ANALIZE NA FEDERALNOJ TV
• KAKO “SRPSKA” KAŽE
• RTRS: VUČIĆ ZAMOLIO PREDSJEDNIKA RS-A DA JOŠ JEDNOM RAZMISLI O ODRŽAVANJU REFERENDUMA

Kada političar dođe u studio, to je izvanredna prilika da se napravi uzbudljiv, zanimljiv, relevantan, informativan i provokativan razgovor. Ako ne bude tako, krivi su urednik i novinar, a ne sagovornik

Piše: Uglješa Vuković, analiziraj.ba

Intervju kao forma pretpostavlja dinamičnost, vođenje živog razgovora s ciljem da se po potrebi i iznude odgovori na pitanja koja interesuju javnost. Od početka ovog monitoringa uočena je tendencija da TV razgovori često predstavljaju običan dekor kojim se popunjava minutaža. To je posebno primjetno kada su gosti političari ili nosioci javnih funkcija, jer kada je gost javna ličnost iz političkog svijeta, svaka propuštena prilika da mu se postavi aktuelno i goruće pitanje predstavlja očit profesionalni propust.

Ono što se još češće dešava jeste da intervjuisti čak izruče odgovarajuća pitanja, ali bez praćenja odgovora, što u konačnici narušava smislenosti razgovora. Primjetno je takođe da su novinari, u nedostatku vremena, znanja ili ozbiljnosti, do te mjere nepripremljeni da izbjegavaju upustiti se u suštinu teme koja je predmet razgovora. Ispostavlja se da monotoni i nesmisleni razgovori s odgovornim funkcionerima nisu nužno posljedica cenzure, već mnogo češće rezultat neobučenosti i nezainteresovanosti medijskih radnika. Opisani pristup omogućava političarima i nosiocima odgovornih funkcija da ustupljeni prostor olako koriste za vlastito reklamiranje umjesto da to bude mjesto gdje se direktno sučeljavaju sa interesovanjem javnosti.

Druga stvar koju je bitno spomenuti jeste da pitanja u intervjuu moraju biti provokativna, po potrebi i uznemirujuća. Naravno, s pripremljenom argumentacijom, jer sagovornici iz političkog života bave se poslom koji podrazumijeva suprotstavljane interese, afere, optužbe… Nevjerovatno je, nešto što je gotovo redovno prisutno u ATV Vijestima, da razgovor s političkim liderom bude uspavan. Dramaturgija političkog intervjua podrazumijeva neizbježnu konfrontaciju jer voditelji bi po pravilu uvijek trebali iznijeti oprečne stavove, bez obzira na njihov lični nazor ili politiku TV kuće. Uticajni informativni medij, ukoliko želi biti percipiran kao aktivni i značajni sudionik u javnom mnijenju, ne bi smio sebi dopustiti prećutkivanje bilo kakvog sadržaja. Moguće je naknadno različitom intonacijom oblikovati sadržaj koji se emituje, ali je za savremeni medij bitno da ne sakriva informaciju, jer u eri novih medija čini se da ih je više nemoguće sakriti.

Primjeri kvalitetnih političkih intervjua trenutno se mogu gledati na televiziji N1 u izvođenju Jugoslava Ćosića, koji nikad ne propušta priliku da suprotstavi političaru spekulaciju, optužbu koja se odnosi na njega, ili značajno drugačiji stav od njegovog. Sve to traži od novinara temeljnu pripremu, razumijevanje političkog trenutka, umijeće da se izvuku najzanimljivije stvari u vezi sa sagovornikom, ali i sposobnost da se prati i usmjerava tok dijaloga. Da se režira nastup sagovornika po mjeri gledateljstva. Činjenica da je primjere takvih intervjua teško pronaći u domaćim medijima može objasniti zašto u BiH ne postoje javne diskusije i istinsko sučeljavanje mišljenja. Ili, zašto ne postoji javnost uopšte, kako je poentirao u svojoj završnoj analizi na ovom portalu Dragan Markovina. Ukratko, nedostaju nam pitanja. Pitanja koja stvarno interesuju odgovori.