HAYAT I BNTV: PREURANJENA OBJAŠNJENJA NAPADA U RAJLOVCU

Povezani članci

• DNEVNICI RTRS-A: DRAGOCJENO SVJEDOČANSTVO O SUMRAKU PROFESIJE
• RTRS I BNTV: ZAUSTAVITE PLANETU, NAMA SU PRAZNICI
• BHT1 I FTV: KAD NEĆE LEGALNI MEDIJI, HOĆE PIRATSKI RADIO
• PLANETARNI TRUMANOV SHOW
• I, FAKAT, KAKVA JE BUDUĆNOST PRINTANIH MEDIJA?
• TV1 I HAYAT: SVE BOLJI U IZBORU VIJESTI

Ako nas je Pariz uvjerio koliko smo provincijski nedorasli svjetskim događajima, onda nas je Rajlovac podsjetio gdje i u kakvoj medijskoj kulturi živimo. Potreba kvalifikovanja i vrednosnog analiziranja otkriva da osnovni cilj naših medija nisu tačno i istinito informisanje, već interpretiranje ili čak stvaranje stvarnosti po vlastitim nazorima, interesima ili ciljevima

Piše: Uglješa Vuković, analiziraj.ba

HAYAT: NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA OBJAŠNJENJA

17. – 23. novembar 2015.

ULOGA ČARŠIJE U OBRADI VIJESTI: Vijest o napadu u Rajlovcu nazvana je “ubistvom dvojice pripadnika Oružanih snaga”, a zatim je u nastavku navedeno kako su sigurnosne agencije definisale napad kao terorizam. Urednik Alem Karamešić je naizgled odmjereno pristupio događaju koji je duboko uznemirio našu javnost, ali i razgalio pojedine medijske poslenike koji su odmah sa uživanjem tvrdili da se radi o vehabijskom napadu. Hroniku beščašća kojoj smo nazočili kao gledatelji, ali i razumno zainteresovani posmatrači, odlično je opisao Benjamin Butković. Ono čemu Karamešić nije odolio jeste upotreba komšija počinitelja u dočaravanju događaja. Oni su postali neizbježni element, i mogli bismo ih nazvati osebujnim pripovjedačima magičnog nadrealizma. Pojedini među njima ne žele biti prikazani, mada se najčešće ukažu u punom liku i ocjeni kojom obično pojačavaju dramatičnost priče, jer ništa neobično nisu primijetili, pošto se, naravno, radi o dobrom i tihom susjedu kog su voljeli. Njihov efekat je da pojačaju faktor iznenađenja, te njihovom obilatom upotrebom stvara se senzacionalistički ambijent u kojem podatak o počiniocu koji ima (neprovjerenu) prošlost borbe s narkoticima nadvladava sve ostale, trenutno provjerene i tačne informacije. Oprezniji gledalac možda neće nasjesti na ulogu pripovjedača iznenađenja i neprovjerenih glasina, ali će u žurbi zapamtiti sočni detalj koji će se potom prenositi dalje.

IZDVOJENO: Iako urednik Karamešić nije sebi dopustio najgrublje profesionalne propuste kojima smo prisustvovali u prvim satima rajlovačke tragedije, već u najavi drugog priloga prezenterka se upustila u razjašnjenje pozadine. Najavljujući temu koja se bavi pitanjem dostupnosti oružja, istaknuto je kako se “kombinacijom i lakom dostupnošću oružja dobije sinoćnji napad”. Hm, ako se Vijesti u 7 nisu upustile u davanje kvalifikacije događaju nejasnih okolnosti, čemu sad odjednom navođenje naprasno spoznatih uzročnika? Zašto se žuri sa (ne)posrednim označavanjem događaja? Sasvim je razumljivo da se može dogoditi da se u prvim satima ne može znati da li se radi o indoktrinaciji, pojedinačnom mahnitom činu ili nečem trećem. Svako spekulisanje doprinosi atmosferi širenja dezinformacija.

ZNALAČKI OBRAĐENA POJAVA: U petak, 20. novembra, Elma Begović opet bira temu koja zaslužuje pažnju pristupajući joj odgovorno i inovativno. Strahote međuvršnjačkog nasilja ilustrovane su citatima žrtava, a Begovićka potom dodaje i izjave stručnjaka i zaokružuje uspješan prilog znalačkom obradom.

SJEĆANJE NA OLIMPIJSKE DANE: Veldin Ćustović nam u nedjelju donosi priču o hotelu Igman, ocrtavajući jednostavnim poređenjem nekadašnjeg i sadašnjeg izgleda nekadašnji sjaj i bijedu naše turističke ponude. Koracima bivšeg radnika po današnjim hotelskim ruševinama, Ćustović oživljava gledaocima olimpijska sjećanja. Vijesti u 7 redovno u svoju ponudu uvrštavaju priloge drugačijeg, uslovno rečeno nepolitičkog sadržaja, koji nam približavaju svakovrsne pojave. Ako novinar još zna kako ispričati priču, gledaoci sa uživanjem mogu oživjeti sjećanja, podsjetiti se na stvari iz bliske prošlosti ili saznati nešto novo.

PLUS SEDMICE:

Prilog Elme Begović. Bitna tema odgovorno i ozbiljno obrađena.

MINUS SEDMICE:

Olako definisanje pozadine rajlovačkog napada. U fokusu nije bila provjerena informacija, i suviše brzo u centru pažnje su bile najobičnije spekulacije presvučene u ozbiljne nalaze i zaključke.

OCJENA: 5

BNTV: VEHABIJE, MEKTIĆ I, NARAVNO, DODIK

17. – 23. novembar 2015.

VEHABIJE VS. MEKTIĆ: Urednik Slobodan Durmanović nije imao dileme, pa je u prvoj obradi napad u Rajlovcu nazvan “terorističkim činom”, a otvoreno se spekuliralo o “vehabijskim vezama”,  pa se spominjao zet počinitelja i njegova sumnjiva uloga. Zanimljivo je da je BN i ovoga puta najveći prostor dala veoma dugim izjavama ministra Dragana Mektića, koji se sad već pojavljuje kao zaštitno lice ove televizije. Nije se pristupalo obzirno obradi informacija,  a motivacija napadača je brzopleto objašnjena, ili barem nedvosmisleno naslućena.

BEZ ELEMENTARNOG POŠTOVANJA: Ono što je ipak bilo najdegutantnije i što zaslužuje opomenu jeste intervjuisanje unesrećene porodice jedne od žrtava (četvrtak, urednik S. Durmanović). Čak i ako sa njihove strane postoji želja za oglašavanjem, urednici bi morali voditi računa o dostojanstvu oštećenih, u skladu s načelima profesionalne etike, ali i iz najobičnijeg ljudskog poštovanja prema trenutku i tragediji koja se desila. Bez obzira na svu javnu pažnju, radi se i o privatnoj stvari. Staviti mikrofon ispod nečijih suza puštajući svaki jecaj, sve sa dramskom pauzom, nije i ne može biti odgovorno novinarstvo. To je sladostrašće u tuđoj tuzi, bez obzira na stvarne namjere, i odgovornost je ovdje prije svega na urednicima.

ŽUTE VIJESTI: U subotu je u sadržaj Dnevnika 2 uvršten poziv političara Borislava Borenovića na TV duel Miloradu Dodiku. Uredno je prenijet Dodikov odgovor, sve je nazvano prepucavanjem, a dvojici političara dat je ekskluzivni publicitet koji škodi ugledu ozbiljne informativne emisije. Nije postojao trenutak, afera ili drugi povod koji bi opravdao uvrštavanje uvećanog sukoba u posebnu vijest, a urednička odluka da podari pažnju svakom politikantskom gegu pretvara BN-ov Dnevnik 2 u najcrnje političko žutilo.

24 SATA SA MINISTROM BEZBJEDNOSTI: I u nedjelju smo opet mogli slušati opažanjaDragana Mektića, koja su data u vidu citata iz TV emisije u kojoj je gostovao prvi policajac. Kada bismo kroz sedmicu gledali broj dana ili minuta koji se posvećuju Mektiću i njegovim mišljenjima, izjavama i reakcijima, shvatili bismo da sad već prisustvujemo svojevrsnomreality show programu. Šta je novost u recikliranom mišljenju o neophodnosti borbe protiv terorizma? Osim što je očigledno da se radi o one man show serijalu u dnevnopolitičke svrhe.

PLUS SEDMICE:

Nije bilo priloga ili pristupa koji zaslužuju izdvajanje.

MINUS SEDMICE:

BN je podlijegao senzacionalističkoj obradi vijesti o rajlovačkom napadu. Nisu se birala sredstva kako bi se tragedija predstavila što efektnije i nemilosrdnije.

OCJENA: 2

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Ako nas je prošlosedmični Pariz uvjerio koliko smo provincijski nedorasli svjetskim događajima, onda nas je ovosedmični Rajlovac podsjetio gdje i u kakvoj medijskoj kulturi živimo. Pored svih grubih profesionalnih propusta, koji su uočeni u slučaju BN-a, naročito je zanimljiva bila potreba da se objasni pozadina događaja i motivacija počinioca. Nepostojanje pouzdanih izvora, analiza i informacija nije spriječilo Hayat da odmah proglasi da se radi o indoktrinaciji pojedinca (sa čim? kako?), dok je BN već drugi dan uz ime napadača prilijepio etiketu vehabije. Potreba kvalifikovanja i vrednosnog analiziranja otkriva da osnovni cilj naših medija nije tačno i istinitno informisanje, već interpretiranje ili čak stvaranje stvarnosti po vlastitim nazorima, interesima ili ciljevima. Vrednosno intoniranje bitnih događaja podrazumijevajuće je donekle kod tržišnih medija, ali sama informacija, i njena pouzdanost, ipak moraju ostati u središtu pažnje. U suprotnom, publika će se okrenuti drugim, spontanijim i tačnijim izvorima informacija, što će se na kraju negativno odraziti i na tržišni položaj medija.