HAYAT I BNTV: DVA DOBRA, PROFESIONALNO URAĐENA DNEVNIKA

Povezani članci

• KAKO TELEVIZIJSKI OBILJEŽITI BOŽIĆ?
• RTRS I BNTV: CRNI DAN ZA BIJELE TRAKE
• KO JE UREDNIK RTRS-a?
• FTV I BHT1: IGNORIRANJE MOSTARSKOG FAŠIZMA
• RTRS I BNTV: DEVETI MAJ, DAN POBJEDE NAD NOVINARSTVOM
• KAKO NAPRAVITI DOBAR TV INTERVJU?

Nakon dugo vremena, BN televizija nam je napokon ponovo pokazala koliko je bitan njen doprinos inače skromnim demokratskim potencijalima Republike Srpske. S druge strane, Hayatove Vijesti u 7 imaju raznovrsniji i bogatiji sadržaj, kojim dominiraju ekonomsko-socijalne teme, a mana im je što su povremeno šturo obrađene

Piše: Uglješa Vuković, analiziraj.ba

HAYAT: VIJESTI BOGATE EKONOMSKOM TEMATIKOM

12. – 18. januar 2016.

MEDIJI U SLUŽBI OSVJEŠĆIVANJA JAVNOSTI: Međuvršnjačko nasilje i dalje je u središtu pažnje (srijeda, 13. januar), pa je Marijana Kršo vodila razgovor s predstavnicom stručne javnosti. Raduje sad već kontinuirana posvećenost ekipe Vijesti u 7, i to u vidu serioznog, odgovornog i fenomenološkog pristupa temi koja je u javnost dospjela na osnovu nemilog povoda, inače pogodnog tla za senzacionalističke obrade. U samim pitanjima tokom intervjua nedostajalo je više insistiranja na dodatnim pojašnjenjima, ali i usmjeravanje sagovornice na korišćenje termina/riječi razumljivijih gledateljstvu. No, većim dijelom pitanja su tražila prijedloge za konkretna rješenja, s ciljem da se pokaže da je borba protiv nasilja moguća. Ukoliko uskoro budemo slušali o efikasnim mjerama kojima se smanjuje i prevenira nasilje u školama, pojedini mediji će uveliko biti zaslužni za to, jer su uticali na osvješćivanja šire, ali i uže javnosti, ustupajući neugodnoj temi prostor u udarnom terminu. I to uz uvažavanje struke i stručnih mišljenja.

NEDOVOLJNO SADRŽAJNO: Vijesti u 7 izdvajaju se prilozima kojima obrađuju ekonomske teme, i to sadržajnim pristupom kojim se publici prikazuju obrisi stanja naše ekonomije. U subotu su pripremljena čak dva takva priloga. Rašid Halilović donosi nam priču o propasti poslovnih zona postavljajući pitanje kako vratiti smisao nekadašnjim pokretačima razvoja. Novinar je mogao u obradi uključiti ipak nešto više sadržaja, ili potkrijepiti priču s još zanimljivih podataka, posebice jer je najavljena kao istraživanje. Na kraju je preovladao utisak da je tema ostala neispričana i nedovršena.

KAKO SMO SAZNALI DA NOVCA IMA: Melina Rašidović nam isti dan donosi uzbudljivu priču o prelikvidnom finansijskom sektoru, odnosno postavlja se provokativno pitanje o ulozi prekomjernih rezervi novca Centralne banke. Da li ih je moguće plasirati u privredu i zašto se to ne čini? Nije dovoljno samo načeti temu koja zasigurno budi znatiželju običnog gledaoca, kojem nisu poznate tajne ekonomske nauke. Publici se odjednom otkrilo, suprotno svakodnevnoj jadikovki, da novca ima, doduše onog koji se mora čuvati, ali se ne objašnjava, na dovoljno plastičan, razumljiv i jednostavan način, šta to tačno znači. Zadatak novinara u dnevnim informativnim emisijima je da pokušaju približiti stručna pitanja i jezik svakom gledaocu, izbjegavajući manje poznate izraze i nemušta objašnjenja. Zadatak je ispunjen ako nakon odgledanog priloga gledalac ima jasnu sliku prikazane problematike ili dileme, bez obzira koliko mu ona nije bliska i poznata. Rašidović je u konkretnom slučaju uključila i očitovanje Centralne banke, što je svakako poželjan pristup, ali trebala je više insistirati na tome da se pitko i precizno objasni uloga čuvanog novca.

PLUS SEDMICE:

Vršnjačko nasilje i dalje je tema Vijesti u 7, a pristup je jednako ozbiljan, uz uvažavanje mišljenja struke.

MINUS SEDMICE:

U prilogu koji se bavio Roditeljskom kućom plasirana je informacija o donatorima, pa se, između ostalog, pojavljuje ime Milorada Dodika. Radi se o propustu koji pogoduje političkoj kulturi u kojoj izabrani zvaničnici svojataju javna sredstva, jer u ulozi donatora pojavljuje se Ured predsjednika RS, a ne Milorad Dodik lično, kako je prikazano u prilogu gdje se pojavljuju samo njegovo ime i prezime, bez navođenja funkcije koju obnaša (ponedjeljak, 18. januar, Adisa Gojak).

OCJENA: 7

BNTV: POŠTENI HRONIČARI NESAVRŠENE STVARNOSTI

12. – 18. januar 2016.

ZAŠTO VOLIMO GLEDATI BN TELEVIZIJU? Pljačka koju su izveli pripadnici Specijalne policije danima je udarna vijest u Republici Srpskoj, a Miloš Šarenac je u subotu pretresao sve bitne informacije, prikazujući i širi kontekst koji je dobio svoje zasluženo mjesto u Dnevniku 2. U mini anketi, za mišljenje su upitani i građani, a dat je i stav predstavnice stručne javnosti, koja je sažela opšte raspoloženje, inače izdvojeno u pratećem naslovu “urušeno povjerenje”. Razljućena javnost satisfakciju je dobila bar kroz pošten medijski prikaz BN televizije, koja nas je ujedno podsjetila zašto je značajan ovaj medij za skromne demokratske domete u manjem bh. entitetu. Prije svega, zbog toga što afere imenuje njihovim pravim imenima, i što se ne ustručavaju postaviti pitanja od javnog interesa, ili izvesti opštepoznate zaključke. Kao što je onaj o korumpiranoj i kriminalizovanoj policiji. Raduje i što se u obradi top vijesti nije pristupalo politikantski ili stranački, već kroz objektiv zabrinute javnosti, iako su date veoma oštre kvalifikacije.

UREDNICI U RALJAMA POLITIČKIH SUKOBA: Primjedba (ovdje ranije upućena) da urednici Dnevnika 2 pretjeruju s praksom političkih izjava od kojih se potom prave prilozi možda ima smisla u sređenijim društvima, kao i onda kada je evidentno da ne postoji druga svrha osim prikupljanja jeftinih političkih poena. Ali u javnom mnijenju u kojem oporbeni prvak najavljuje da aktuelna vlast namjerava započeti s političkim progonom, i to se svima čini mogućim, naravno da će zatim danima pristizati reakcije i druge slične prozivke. Na kraju, na to se zapravo i svodi život naše političke scene. Odluka urednika Slobodana Durmanovića da bilježi sve ove verbalizme možda nije uvijek opravdana, ali u protekloj sedmici je pravom malom ratu neodmjerenih izjava pristupano s pozicije neutralnog interpretatora. Prostor za reakciju uredno je ustupljen prozivanom Dodiku, a ironična distanca napravljena je samo spram ukupne karnevalske atmosfere kontroverznih izjava.

KAD BROJKE PRIČAJU PRIČU: Odličan prilog istraživačkog karaktera u subotu nam donosiVladimir Kovačević, istražujući tragom dostupnih podataka koliko naš zdravstveni sistem koštaju privatni dijalizni centri, te zašto trenutno nije moguće liječenje bubrežnih bolesnika transplantacijom. Novinar kombinuje podatke o višestruko skupljoj trenutnoj metodi liječenja, čime uvjerljivo govori jednu stranu priče, s izjavama zvaničnika, koji nas nemušto ubjeđuju kako se nove metode liječenja tek razmatraju.

PLUS SEDMICE:

Propitivački i analitički pristup pljački u kojoj su sudjelovali pripadnici Specijalne policije, te insistiranje da se stvar imenuje novom aferom MUP-a RS.

MINUS SEDMICE:

Dnevnik je iz sedmice u sedmicu suviše opterećen politikantskim sadržajem, tj. dešavanjima na političkoj sceni, koliko god se njihovo praćenje činilo opravdanim.

OCJENA: 8

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Poslije dugo vremena, BN televizija nam je napokon pokazala zašto je toliko bitna njena uloga na našem medijskom nebu. Kritičarski odnos prema vlasti istraživačko-propitivačkim prilozima napokon nije bio obojen stranačko-politikantskim interesima, već su prilozi bili vođeni, ili barem suštinski određeni, interesom šire javnosti. S druge strane, Hayatove Vijesti u 7 imaju znatno raznovrsniji i bogatiji sadržaj kojim dominiraju ekonomsko-socijalne teme, koliko god su one povremeno šturo obrađene. Različit tematski sadržaj u programu dvije televizije dobrim dijelom je određen i različitim političkim kontekstom u kojem dva medija djeluju. Medijski prikazi u Republici Srpskoj uslovljeni su intenzivnim političkim obračunima, autoritativnim režimom s propagandnim zahvatima javnog servisa koji traži kontrapropagandu. Na koju BN televizija počesto pristaje nauštrb profesionalnih standarda. U opisanom ambijentu polarizovane javnosti u manjem entitetu, vijesti političkog karaktera dobijaju primat, i čine se neuporedivo bitnijim od svih drugih tema, pa je i razumljiva sadržajna razlika dvije televizije. Iza nas je sedmica u kojoj bijeljinski dnevnik nije bio samo sredstvo kontrapropagande, već glas razuma i šire javnosti protiv režima koji bi da proizvodi kontrolisanu javnost.