Vranješ: Odbio sam Srbiju jer se smatram Bosancem i volim Bosnu

Povezani članci

• Srbija večeras navija za Bosnu i Hercegovinu!
• Janowicz “popljuvao” Đokovića: On je hvalisavi glumac
• Heroj godine: Kone spasio život Berkovecu
• Borussia deklasirala Borussiju: Tri boda ostaju u Dortmundu
• Ivica Osim poručio Sušiću: Ne treba ti rat s igračima
• Vlasnik Intera otkrio: Dovodim Džeku, Torresa ili Moratu

Reprezentativac Bosne i Hercegovine Ognjen Vranješ dao je opširan intervju za službenu stranicu svoje ekipe, Alanije iz Vladikavkaza.

Stoper Alanije i fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine priznao je da nerado daje intervjue, pogotovo na ruskom jeziku…

Ognjene, ovdje si u Rusiji gotovo dvije godine, a prvi put daješ intervju. Zašto?

“Ne volim davati intervjue, a pogotovo ne na ruskom jeziku, kojeg još u potpunosti nisam savladao”

Wikipedija kaže da ste rođeni u Banja Luci, gradu u Bosni i Hercegovini, koja je 1995. godine postala glavni grad Republike Srpske. Pitanje je: Jeste li imali priliku igrati za Srbiju, a ne za Bosnu i Hercegovinu, za koju igrate trenutno?

“Vidite, ja sam rođen u Banja Luci 1989. godine. Godinu dana prije, Jugoslavija se počela raspadati. Cijelo svoje djetinjstvo sam proveo u ovom gradu, tako da ja sebe mogu nazvati bosanskim Srbinom. Imam bosanski pasoš, igram za BiH, ali sam pravoslavac, iako su 40 odsto Bosanaca muslimani. U Srbiji imam mnogo prijatelja, ali ne igram za Srbiju”.

“Što se tiče fudbala, kada sam imao 18 godina dobio sam poziv u reprezentaciju Srbije, ali sam to odbio. Zašto? Pa rekao sam, ja se smatram Bosancem. Imam porodicu u Bosni, kuća u kojoj sam odrastao je u Bosni, druga opcija za mene ne postoji”.

Kažete da ste čvrst fudbaler zahvaljujući ocu. Zašto?

“Odrastao sam u teškim vremenima, kada je u mojoj zemlji bjesnio rat. Kada sam imao šest godina, otac me odveo i upisao u školu fudbala Borca, gdje je već igrao moj stariji brat. Otac me naučio kako udariti loptu i slične stvari. On je gledao kako ja igram, a zatim mi davao savjete”.

Koja su vaša omiljena sjećanja iz djetinjstva koja su vezana za fudbal?

“Uz nogomet sam još igrao i košarku. Sjećam se još dok sam bio dijete, zbog rata nismo imali ništa. Pet godina bez zabave, bez filmova, parkova… Bili smo u mogućnosti samo da igramo fudbal na ulici u blizini moje kuće”.

Bili ste na stadionu, kada se 2006. godine igrala utakmica između BiH i Srbije?

“Ne, ja sam tada bio još uvijek premlad, imao sam svega 16-17 godina. Utakmicu nisam gledao sa stadiona, nego preko TV-a. Tu je također bio haos. Mislim da kad bi ove dvije ekipe bile sada zajedno u istoj grupi, da bi situacija bila još gora. Sada će Srbija igrati protiv Hrvatske i biće veoma žestoko. Čuo sam da je angažovano 10.000 policajaca za ovaj događaj”.

Zadnje pitanje za danas, koliko imate tetovaža na sebi?

“Pet. Prvu sam napravio prije šest godina, a to je ime mog brata. Ja nisam nasilnik, a moje tetovaže su uglavnom povezane sa religijom. Evo, pogledajte ovaj krst, to sam napravio još dok sam igrao za Zvezdu. Tetoviranje na leđima i nogama sam nedavno napravio u Bosni”.

“Tetovažu koju imam na ruci sam napravio tačno na dan mog vjenčanja. Odlučio sam nešto uraditi po čemu ću taj dan pamtiti cijelog života i onda sam to uradio. U jutarnjim satima sam otišao u salon, a navečer je bilo vjenčanje”.