Zašto su Gornji horizonti opasan projekat

Autor/ica 👤tačno.net 5.3.2013. u 13:08

Povezani članci

Portal tacno.net pokreće novu rubriku “osam razloga”. Svake sedmice ćemo nalaziti za vas osam razloga(za-protiv). Nadamo se da će ova rubrika doprinjeti još boljoj komunikaciji između nas i naših čitatelja.

Prva tema koju obrađujemo jest projekt Gornji horizonti.

U julu prošle godine predsjednik Vlade RS Aleksandar Džombić i tadašnji potpredsjednik Vlade RH Radimir Čaćić u Banjoj Luci dogovorili su projekt izgradnje hidroelektrana HE “Dubrovnik II”, HE “Dabar” i HE “Ombla“ u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ovaj dogovor ponovo je aktualizirao priču o višemilionskom projektu „Gornji horizonti“ kojima bi se izgradilo sedam hidrocentrala u gornjem toku rijeke Neretve. Izgradnjom ovih hidroelektrana Hrvatska bi dobila veću količinu električne energije, a RS bi se pozicionirala kao najveći izvoznik električne energije u regiji.

Vijest o realizaciji bilo kakvog projekta u kontekstu elektroenergetskog razvoja Bosne i Hercegovine bila bi pozitivna ukoliko ne bi pretstavljala potencijalnu ekološku katastrofu koja bi istočnu Hercegovinu mogla pretvoriti u pustinju, a soatak države klimatsk ii eokološki nestabilnim i nepredvidljivim područjem.

Razlozi za ponovno preipsitivanje projekta „Gornji horizonti“ su mnogobrojni, a mi izdvajamo osam za koje smatramo da su najbitniji.

Prvi i definitivno najvažniji razlog: zaštita prirode. Ako Bosna i Hercegovina posjeduje nešto reprezentativno i nešto s čim bi se građanin naše zemlje mogao pohvaliti onda je to relativno očuvana priroda. Realizacijom ovog projekata ogromna količina vode iz sliva Neretve preusmjeravala bi se kilometarskim cijevima u sliv Trebišnjice. Ovakav scenarij imao bi drastični utjecaj na hidrologiju i ekologiju područja s pogubnim posljedicama po lokalno stanovništvo ne samo Bosne i Hercegovine nego i Hrvatske.

Drugi razlog: nepredvidljive posljedice na potencijalnu ekološku katastrofu upozoravaju i svi relevantni stručnjaci u našoj zemlji, kao i svjetska nevladina organizacija za očuvanje prirode WWF. Nažalost, kako to obično biva, vlasti u Bosni i Hercegovini godinama ignorišu mišljena i upozorenja stručnjaka što se i u ovom slučaju događa. Bregava Buna, Bunice, sve su to rjeke koje bi pretrpjele nesagledive promjene i štete, a slična sudbina najvjerovatnije očekuje i Neretvu.

Treći razlog je nestanak flore i faune što znači drastičnu redukciju ribljeg fonda, ptičjih vrsta, biljnog raslinja, nestanak šumske divljači i uništenje prirodnog lanca ishrane. Dakle, realizacijom projekta Gornji horizont došlo bi ne samo do uništenja sadašnjeg reljefa Hercegovine nego i do nastanka raznovrsnog životinjskog svijeta kojim je ovaj dio BiH enormno bogata.

Četvrti razlog je egzodus ljudi iz doline Neretve. Zaslanjenjem Neretve, doći će do egzodusa lokalnih ljudi koji žive od poljoprivrede, lova i ribolova. Ovim potezom oduzima se životni prostor lokalnom stanovništvu te se gubi tradicionalni način života. Poljoprivreda, koja u ovim sredinama predstavlja glavni izvor prihoda totalno se degradira i time dolazimo u situaciju da jedna od najplodnijih sredina u Bosni i Hercegovini koju su ljudi godinama stvarali, voljom političara i željom za profitom postane neplodna močvara.

Peti razlog je zanemarivanje i uništavanje turističkih potencijala Hercegovine. Bosna i Hercegovina, iako nema generalno usvojenu razvojnu strategiju, svoj potencijal može artikulisati kroz razvoj turizma. Svima je jasno da su preduzeća koja su prije rata zapošljavala većinu našeg stanovništva opljačkana odnosno „privatizirana“ i da je priča oko pokretanja tih nekadašnjih ekonomskih giganata nažalost završena. Dakle mi moramo iskoristiti ono što imamo, a imamo predivnu prirodu, odličnu hranu, raznoliku kulturu i bogatu istoriju (bogatu ratovima, nažalost) što je dovoljno da postanemo primamljiva turistička destinacija. Ukoliko budemo dozvolili gradnju ovih hidroelektrana, možemo zauvijek zaboraviti na poređenje Hercegovine sa Kalifornijom.

Šesti razlog je nelegitimnost sporazuma Džombić – Čaćić. Postavlja se pitanje kako jedna ozbiljna, pravna i evropska država poput Hrvatske može potpisivati sporazum sa jednim dijelom Bosne i Hercegovine bez pristanka Parlamenta i Predsjedništva, odnosno bez pristanka najznačajnijih institucija naše zemlje. Očigledno može, ali to je naš problem a ne njihov. Vlada republike Hrvatske, buduće članice Evropske Unije ovim sporazumom pokazala je iznenađujuću nebrigu i ignorantski odnos prema unikatnom ekosistemu ovog područja i sudbini stanovnika nastanjenih ne samo na području jugoistočne Bosne i Hercegovine nego i južne Hrvatske. Međutim, moramo se zapitati postoje li politička volja i snaga u našoj državi koje mogu zaustaviti ovaj za našu zamlju poguban sporazum.

Sedmi razlog: (ne)konstruktivna politika. Političari Republike Srpske ogromnu su energiju utrošili da dokažu da Federacija ne smije i ne može bez njihovog pristanka ništa raditi. Ali sada oni na svoju ruku, potpuno ignorirajući interese i prigovore iz Federacije BiH, donose odluke i pokreću projekte koji nanose dugoročnu štetu kompletnoj regiji. Imat će smisla samo ona politika koja bude vodila računa o tuđim koliko i o svojim interesima. U Banjoj Luci ne sjedi takva garnitura, isto kao ni u Mostaru, Sarajevu, Zagrebu, Beogradu…

I za kraj, nešto kao osmi razlog: gdje je nestala javnost? Osim nekoliko usamljenih i utemeljnih prigovora, javnost je ponovo zakazala. Kao da se ovo ne tiče svih nas, kao da nije riječ o projektu koji će srozati život u regiji na najniže grane. Naša šutnja je najbolji zalog lošeg života i jučer, i danas i svih narednih decenija. Šutnja nas je upropastila……