Antiifašistička deklaracija: Protiv fašizma svim sredstvima

Povezani članci

• VIKTOR IVANČIĆ: PEDRO PADRONE
• Ja se neću vratiti – priča o Đoki Stevanoviću
• UZBRDICE I NIZBRDICE: AJMO REĆI, HRVATSKA U EU
• PREDRAG MATVEJEVIĆ: O JUGOSLAVENSTVU PRIJE I POSLIJE JUGOSLAVIJE
• Intervju sa Nebojšom Popovom: Preko pedeset godina aktivizma
• Sloboda i smrt

Savez boraca narodnooslobodilačkog rata i antifašta Bosne i Hercegovine je utemeljen od onih koji su u jednom od najtežih momenata naše historije imali i dovoljno volje i odvažnosti da se suprotstave velikom oblaku tame i zločina koji se spustio na našu zemlju. Mnogi od njih, često omladinci, su vođeni idejom o boljem sutra otvoreno su se suprotstavili silnoj armadi okupatora i domačih izdajnika. SABNOAR je ostao i na tradicijama otpora i kada se Republika koju su oni utemeljili suočila sa agresijom. Radi i takve tradicije, ali i radi osjećaja odgovornosti prema zemlji i ljudima, SABNOAR će nastaviti takvu tradiciju odgovornosti i aktivnog otpora silama zla.

Bosna i Hercegovina se ponovo suočava sa jednim od prijelomnih historijskih međaša i iskušenja. Opasnosti koje su se nadvile nad naše građane ponovo otvaraju vrata pakla. Već 22 godine naša se zemlja i naši ljudi dijele i između njih se postavljaju krvave brazde nastale etničkim čišćenjem i genocidom. I tako su građani Bosne i Hercegovine podijeljeni u tri kaveza. Mala zemlja, a puno kaveza.

U tom periodu su i bogatstva ove zemlje izložena razaranju i pljački u neviđenom obimu. Bosnom i Hercegovinom upravljaju strani ekonomski i politički interesi, preko međunarodnih agencija, korporacija i banaka. Izgubili smo suverenost u vanjskoj politici, i uglavnom predstavnici naroda u BiH zastupaju u vanjskoj politici interese susjednih zemalja i velikih sila. Obični pioni na ploči međunarodnih odnosa. Radi toga naši predstavnici u svjetskim institucijama i forumima ne glasaju za ono što je pravedno, nego za ono što ime naloženo.

Domaće političke, ekonomske, religijske, kulturne elite ne pokazuje preveliku želju da  učestvuju u izgradnji prosperitetne bosanskoherecgovačke zajednice, jer su i te elite dobrim dijelom kontaminirane svim mogućim oblicima dekadensa. Velika masa naroda je podijeljena na tri teritorijalna rezervata, čiji poglavari dolaze iz reda te kontaminirane elite. Ti poglavari su podijeljeni po određenim interesnim i stranačkim grupama. Lideri su postali neprikosnoveni gospodari stranaka, oficijelnih i neoficijelnih interesnih skupina, u kojima je nestala sloboda i demokratija a nastala šutnja. Odlučivanje o našim životima i o pitanjima Bosne i Hercegovine je izmješteno iz državnih institucija koje su postale obične aklamacijske formalnosti. Stvarna politika se vodi u kancelarijama stranih predstavnika i korporacijskih izaslanika, na hacijendama lokalnih poglavara, u restoranima, kafanama ali ne i tamo gdje treba.  Naše državne institucije, kakve god da su, su jedine legalne institucije države Bosne i Hercegovine i kao takve se moraju poštovati. Kod nas ustvari vlada pretpolitičko stanje. Zato u BiH ne funkcioniše parlamentarna demokratija i samim tim nemamo ni političke partije u pravom smislu, nego su najuža rukovodstva političkih partija postala u stvari obične interesno povezane skupine. Činjenica je da u Bosni i Hercegovini nema političke partije koja bi artikulirala socijalne, demokratske, radničke, građanske interese. Postoji samo poštovanje za osobni interese, ali ne i za opći, ne za narod, ne za građane i ne za Bosnu i Hercegovinu. Nikada ranije u povijesti Bosne i Hercegovine nije bilo višeg raskoraka između proklamiranog i činjenog.

Praktično svi pokazatelji razvoja Bosne i Hercegovine su u procesu dubokog pada. Bosna i Hercegovina 2011. god. nije bila dostigla realni nivo razvijenosti iz 1991. god. koja je inače bila znatno lošija u odnosu na 1990. god. U Bosni i Hercegovini 30 % stanovništva je siromašno ili u riziku od siromaštva, a 60 % stanovništva je socijalno isključeno. Činjenica je da je Bosna i Hercegovina primila najveću u historiju (u odnosu prema broju stanovnika) pomoć od međunarodne zajednice. Obični ljudi su osuđeni da žive u svijetu korupcije i nestanka moralno – vrijednosnog sistema. Nekada veliki privredni kompleksi i domaće korporacije, koje su gradile širom svijeta, danas većim dijelom životare. Ko je kriv za kolaps tih privrednih giganata koji su bili ponos Bosne i Hercegovine. Društvena svojina je uništena kroz pljačkašku privatizaciju.

Šta se desilo sa pravima radnika, izgubljene su sve dobre tekovine radničkih institucija koje su nekada postojale. Broj nezaposlenih se povećava iz dana u dan, jer samo dolaze nove generacije mladih ljudi koji se ne mogu zaposliti. Radi toga dobar dio naše budućnosti, i to prilično kvalitetnog i kvalifikovanog kadra, odlazi iz Bosne i Hercegovine kako bi pomagao u izgradnji i progresu drugih zemalja. Penzioneri su postali posebna siromašna kategorija u našoj zemlji. Nekadašnji trudbenici su ostavljeni na nedostojnom preživljavanju, koji oni stoički podnose ne željeći da prose od neodgovornih i korumpiranih domaćih poglavara i strane pohlepnosti. Gdje je nestala sigurnost naših ljudi dok ulicama naših gradova caruju ulični kriminal i razne gangsterske organizacije. Ljudi se na sve strane suočavaju sa prevarama, sa nepravdama. Gradske infrastrukture su u preteškom stanju, komunalna preduzeća su u raspadu, kao i sistemi i objekti za koje su zaduženi. Zdravstvo i obrazovanje, bitni stubovi našeg društva, su u raljama korupcije i osoba sa sumnjivim namjerama. Veliki fondovi ovih segmenata našeg društva su postali najobičniji plijen. Pod vidom raznoraznih reformi obrazovanje se sustavno uništava. Univerziteti su dovedeni na rubove opstanka, škole su postale laboratorije za tzv. „eksperte“ koji eksperimentiraju na našoj djeci svoje ideje.

Zato SABNOAR ne smije i neće šutiti nad ovom tragedijom u kojoj se nalaze Bosna i Hercegovina i njeni građani. SABNOAR će zato predočiti i svoje stavove po nizu pitanja u Bosni i Hercegovini. Načelno SABNOAR zastupa i bori se za sljedeća načela koja su još utemeljena na Prvom zasjedanju ZAVNOBiHa u Mrkonjić Gradu i Drugom zasjedanju ZAVNOBiHa  u Sanskom Mostu. Na tim zasjedanjima je donijet niz ustavotvornih odluka kojima se obnavljala državnost Bosne i Hercegovine i postavljala staza za njen budući razvitak. Na zasjedanju u Sanskom Mostu je donešena i deklaracija o ravnopravnosti građana i naroda, i koja je u tim vremenima bila vrhunac isticanja ljudskih prava i sloboda.

SABNOAR će ostati dosljedan borac za principe i odluke iznesene na I. zasjedanju ZAVNOBiHa u Mrkonjić-gradu i II. zasjedanju ZAVNOBiHa u Sanskom Mostu i to na način koji bi odgovarao datoj situaciji, u okviru svojih mogučnosti i kapaciteta