Predrag Lucić: Hodajuća sprdnja se nastavlja!
Povezani članci
Zašto je Judith Reisman, najuglednija svjetska znanstvenica, ponos slobodoumnog čovječanstva, gorljiva braniteljica ljudskih sloboda i humanistica kakvu Hrvatska još nije vidjela, u pravu kada podiže tužbe protiv hrvatskih medija…
– Ideš li, trafikant, na presicu u Sheraton?
– A koga će presat?
– Hrvatske medije.
– Šta je to opet neki skup o slobodi medija?
– Upravo to. Objavit će koga će sve tužit u ime slobode.
– Tko će tužit? I koga?
– Judith Reisman će tužit »određene medije u Hrvatskoj«, jerbo se osjeća uvrijeđenom, a njezini odvjetnici Zvonimir Hodak i Tanja Vranjican Đerek će nam otkrit o kojim se »određenim medijima« radi.
– A zašto treba sazivat presicu da bi se izrecitiralo koga će gospođa Reisman privatno tužit? I Dikan Radeljak tuži pa ne saziva presice.
– Možda nema novaca za iznajmit dvoranu u Sheratonu…
– A Judith Reisman ima?
– Pa neće ona platit dvoranu, nego onaj tko organizira presicu.
– Njeni odvjetnici?
– Ma ne, nego udruga Vigilare.
– Zar oni nisu udruga skromnih vjernika?
– Zašto pitaš?
– Onako bezveze. A zašto oni organiziraju presicu na kojoj će se obznanjivat nečije privatne tužbe?
– Stvarno si naporan! Oni organiziraju presicu kako bi podnijeli izvještaj o posjetu Judith Reisman Hrvatskoj.
– Kakav izvještaj? Financijski?
– Nije sve u novcu, trafikant! Ima nečega i u idealima.
– A ideali su im takvi da ih moraju propovijedat baš u Sheratonu?
– Šta si zapeo za taj Sheraton?
– Nisam ja, nego skromni vjernici. A hoće li se i suđenja hrvatskim medijima održavat u Sheratonu?
– Ti bi od svega napravio sprdnju!
– Mislim da tu više nitko ništa ne mora pravit. Već je dovoljno urađeno.
– Bolje bi bilo da prestanemo govorit o sprdnji. Čuju li nas, evo i nama tužbe!
– Kako znaš?
– Tako što je Hodak dan uoči presice otkrio da će tužit Marka Špoljara iz Večernjeg lista zato što je za Judith Reisman napisao da je hodajuća sprdnja.
– Zašto hodajuća?
– Trafikant, upozorio sam te!
– A hoće li tužit i onaj portal koji je gospođi Reisman ne samo u usta već i u naslov intervjua stavio rečenicu: »Vlada želi oteti vašu djecu i dati je pedofilima!«?
– Pa zar to nije izjavila?
– Nije. Ona je rekla da postoji pokret za legalizaciju pedofilije i da je Crkva najveći neprijatelj tog pokreta, a da…
– Šta je htjela reć? Da se Crkvi više sviđa ilegalna pedofilija?
– Ne prekidaj me! Gospođa Reisman, dakle, kaže: »Crkva je najveći neprijatelj tog pokreta. A to je pokret koji će vam uzeti vašu djecu.« Na to autori intervjua – nekakav, nekakva ili nekakvo M. Holjevac i još nekakviji, nekakvija ili nekakvije G. M. – ili jedan, jedna ili jedno od dvojice, dviju ili dvoje tako potpisanih postavljaju sljedeće pitanje: »Vlada će nam uzeti djecu i dati je pedofilima?«
– A na to Judith Reisman odgovara protupitanjem: »Koliko djece vas dvojica, vas dvije ili vas dvoje imate?«
– Ne zajebavaj! Judith Reisman na to veli: »Nema razloga vjerovati da se vlada neće sastojati od pedofila. Jer kad su ljudi ovisni o pornografiji, ići će sve dalje i dalje, i onda će doći na tinejdžere, pa na djecu… Pogledajte Pentagon, 2.500 muškaraca i žena – o, da, imamo i mnogo žena pedofila, imamo mnogo napada na djecu…«
– Ništa ja sad ne razumijem. Je li ona mislila da će se buduća vlada Republike Hrvatske sastojat od pedofila po uzoru na Pentagon?
– Pitaj one koji su iz toga izvukli naslov »Vlada želi oteti vašu djecu i dati je pedofilima!«
– Čekaj, oni su, znači, shvatili da Judith Reisman tvrdi kako se sadašnja Vlada sprema otimat klince i izručivat ih pohotnim župnicima?
– Nije spominjala pedofile u Crkvi nego u Pentagonu.
– Šta bi to onda moglo značit? Da je Judith Reisman flower-power i da se ustvari bori protiv slanja hrvatske djece u Afganistan?
– Ona se bori protiv Hitlera koji u Hrvatskoj dolazi na vlast.
– Otkud ona zna da nam dolazi Hitler, ako joj nije došao ni na predavanje u Saboru?
– A otkud ti znaš da ona misli baš na tog Hitlera? Pusti me da ti pročitam šta je rekla, pa onda nagađaj na koga je mislila! Evo slušaj: »Nasilnike s kojima sam se susrela ovdje u Hrvatskoj ne bih nazvala liberalima. Možda oni sebe tako zovu, ali u njima nema ničeg liberalnog. Tu su nasilnici, to su ljudi koji koračaju u paradama… i moram reći da doista nikada prije nisam imala takvo iskustvo. Ali, stekla sam neki dojam da je tako izgledalo prije puno godina, u Njemačkoj, taman prije no što je Hitler preuzeo vlast.«
– A tko su njoj nasilnici? Studenti koji su joj postavljali neugodna pitanja na Fakultetu političkih znanosti?
– Taj faks je za gospođu Reisman posebna priča. Slušaj ovo: »Humanost je ono što dekan na Fakultetu političkih znanosti ne poznaje. Zapravo, tamo nema znanosti, samo politika. Bio je brutalan, i zbog toga mi je drago da nisam pod njegovom kontrolom. U svakom slučaju, to je bilo šokantno, a studenti na tom fakultetu – koji je dakle, vrlo političan i bez znanosti – bili su odraz svog dekana.«
– Gospođa, dakle, tvrdi da hrvatski studenti ne znaju šta je humanost, izjednačava Hrvatsku s Njemačkom uoči dolaska Hitlera na vlast i onda još najavljuje tužbe protiv hrvatskih medija!
– A kako drugačije da nam zahvali na medijskoj pozornosti kakvu teško da je ikada dobila i da će je igdje dobit?! I ja bih, na mjestu gospođe Reisman, tužio sve novine, sve radio i TV stanice, sve portale koji su joj posvetili toliki prostor.
– Zašto misliš da ih ona treba tužit?
– Zato što su od sebe napravili hodajuću sprdnju.