Izjava Štefice Galić: Ovaj film je priča moje obitelji iza koje odgovorno stojim

Povezani članci

• Praznik BiH kojeg priznaje pola države
• NEVLADINE ORGANIZACIJE TRAŽE OD INSTITUCIJE OMBUDSMENA DA ISPITA SISTEMSKO KRŠENJE ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U PORODICI FEDERACIJE BIH
• Okončana crowfunding kampanja za novi album Sanela Marića Mare
• Još jedan veliki uspjeh Balet Mostar Arabesque na svjetskoj sceni
• Tanja Miletić Oručević odgovara Ameru Tikveši: Ostajemo neposlušne državi, naciji, očevima i vojsci
• IZLOŽBA POŽAR U KATEDRALI NOTR DAME – ODJECI U MEDIJIMA

Ovim putem želim poručiti da cijela moja obitelj stoji i stajat će trajno iza svega što je u ovom filmu kazano, a sve ostalo što je proisteklo iz svega toga neka bude na savjest onih koji su tome pridonijeli.

Ovih dana sam s obitelji izložena neviđenoj kampanji protiv prikazivanja filma o mom pokojnom suprugu „Neđo od Ljubuškog“ u Ljubuškom.

Film je ipak prikazan, nažalost pod osiguranjem policije.

Pitam se: zašto je ovaj film i čime naišao na ovakav otpor građana ljubuške općine?

Ovaj film je priča o humanosti mog supruga, nas oboje, o stradanjima i protjerivanju Bošnjaka koje se dogodilo u Ljubuškom 1993. godine, a kojem smo se mi javno i trajno suprostavili i pobunili. Za to djelo je moj suprug posthumno dobio nagradu za građansku hrabrost Duško Kondor.

Film je snimljen prije svega u edukativnu svrhu, o građanskoj hrabrosti s ciljem da se potakne na razmišljanje kako bi se svatko morao pobuniti protiv zlodjela zlih ljudi, kako svojom šutnjom ne bi bio saučesnik u njima, bez obzira o kojim se ratovima ili individualnim slučajevima radilo.

Sve što sam izjavila u ovom filmu, istina je i samo istina. To dobro znaju svi građani Ljubuškog, to dobro znaju svi naši prognani Bošnjaci, to dobro znaju svi oni koji su to i uradili.

Nigdje nikada nije izjavljeno da je hrvatski narod genocidan niti je to poruka ovog filma, za što sam dobila ekstremne optužbe i neviđene batine od Vere Dedić koja je učestvovala u demonstracijama protiv dokumentarca, pred očima gvardijana na Humcu, pred očima moje prijateljice i druge žene koja je bila tu, te sam se povukla u svoj dom sa  ranama po tijelu i duši.

Sve ovo što se događalo prije i poslije prikazivanja dokumentarca u Ljubuškom je nečiji drugi rat, nešto što nije poruka ovog filma i što nije stvar moje obitelji. Ovaj film je priča moje obitelji iza koje odgovorno stojim.

Ovim putem želim poručiti da cijela moja obitelj stoji i stajat će trajno iza svega što je u ovom filmu kazano, a sve ostalo što je proisteklo iz svega toga neka bude na savjest onih koji su tome pridonijeli.

Film možete pogledati ovdje, sami procjenite o čemu se radi u njemu.

Štefica, Dejan, Bojan i Maša Galić.