UEFA-euro kao privremena valuta: Ne razmišljajte o svakodnevici, samo gledajte utakmice
Povezani članci
Čuđenje! Ovom riječju bih se mogao izraziti kada bi ovaj tekst htio sažeti u jednu riječ. Ne čudim se državi, ne čudim se postupcima, ne čudim se umjetnicima i pjesnicima. Naprosto, čudim se samome sebi! Čudim se što nisam oguglao na iznenađenje. Eto jutros dok sam se polako, ali sigurno budio iz jutarnje nervoze s pola uha slušao sam, kao i svako jutro Hrvatski radio, kad tamo Lovorko Magdić ima prilog od dvije minute i četrdeset i tri sekunde u kojem svekoliku naciju obavještava kako je potrebno zaboraviti na probleme i neimaštinu jer počinje – EURO!
Nisam ubrao kad smo to postali nacija u kojoj se promijenila valuta pa sad umjesto kune imamo EURO, ne onaj koji odobrava Europska središnja banka, nego onaj koji producira UEFA. Ovo bi stvarno bilo rješenje. Mogli bismo mjeriti privatnu akumulaciju dobara putem odnosa prema UEFA-euru. Ono, dobiješ toliko struje koliko ti je lice ozareno za vrijeme pojedine tekme. Time bismo riješili sve, nezaposlenost bi pala na nultu stopu, a gledanje i uživanje u UEFA-euru bilo bi učinkovito jer bi svatko za svoj rad bio nagrađen. Lovorka za premijera!
Od vremena kad samo pisali o mrsićevici, a tim ćemo pojmom nazvati onaj kikiriki od nagrade za volontiranje, pločice domina stvarno su se porušile i ruše se i dalje. Brijem da ćemo srušili svjetski rekord u destruktivnosti. Jer, ne samo što je Mrsićeva ideja ozakonjena, nego se brzinom većom od brzine svjetlosti tome prilagodio začuđujući broj poslodavaca pa su sada umjesto te mrsićevice uveli rad na “platit ću ti, majke mi!”. Ne, nisu to samo razni čudni mrežni lanci, počeli su se tu ubrajati i obrti za razne usluge, pozivni centri…, a eto neki dan mi šalje dobar prijatelj mail jedne vrlo ugledne udruge koja traži od njega prijevode, a za uzvrat mu daje preporuke, valjda za mjesta gdje će dalje volontirati.
Neki dan mi iz jednog od brojnih paravana HNS-a, onog političkog, stiže pošta s prijedlogom fleksibilizacije radnog zakonodavstva. Kažu onako letimice gledajući, kako će ukinuti svaku zaštitu djelatnika što će povećati fluktuaciju rada i mogućnost većih primanja istih tih djelatnika. U objašnjenju predsjednik toga “paravana” jednom mi je rekao, “tada je samo nebo granica” i napomenuo kako je upravo taj scenarij uspio u mnogim zemljama. Ne znam na koje je zemlje mladi gospon političar mislio, no mogli bi to sve s premijerom Lovorkom odraditi. Kombiniram, 16 sati u danu sam budan, dakle mogu odgledati svaki dan 8 utakmica, samo recite kako ćete mjeriti moj rad i ja bum se prilagodil!
I s takvom valutom uči ćemo u Europu dviju brzina. Ler i rikverc su dobra objašnjenja istih, u političku uniju koja će imati sve elemente države. Ne znam u koju bismo brzinu od dvije spomenute mi ušli, ali svakako znam kako su u rikvercu zemlje koje su eksperimentirale sa spomenutim prijedlozima zakonodavstva. Znam i to kako Njemačka nije u rikvercu jer je štedjela “gorivo” kada je bila u petoj brzini.
No, eto, nama slijedi EURO, njime se ukida svaka valuta, tu nema štednje, nema nezaposlenih, nema recesije, premijer Lovorko je proglasio investicije u UEFA-euro radove i sada smo svi u petoj brzini tražeći gdje bismo volontirali. U pauzama između utakmica, potpuno oslobođeni brige oko poslovne administracije, ugovora, mirovinskog i sličnih trivijalnosti, tražit ćemo dobre i milosrdne duše koje će nam omogućiti drugi, treći i tko zna koji angažman u volontiranju. Možda nas plate i gledanjem nekih malo manje vrijednih utakmica, onak u fušu bismo mogli odgledati neku tekmu u, recimo, Kostreni.
Čitam ovih dana da će se kraj svijeta dogoditi za četiri milijuna godina, no meni se ipak čini da naš motor u rikvercu ide prema početku, prema “vražjoj materi” ukoliko nam se dragi Bog ne smiluje. Jer, ono što nam sada treba nije volontiranje, nego taj tip gore s iskustvom! Ili, naprosto, evolucija gdje ćemo hranu moći kupiti valutom koju jutros predlaže budući premijer svemira Lovorko koji je konačno našao modalitet prevladavanja ove dekadentne novčarske ekonomije!