Odlazi li Obama – politički mesija nove ere?

Povezani članci

• Trump, Kosovo i Srbija: Ima li šta za twitovanje?
• Vanredno stanje i evakuacija stanovništva u Ekvadoru
• Iskorišteni akumulatori u Meksiko donose bolesti
• Vandalizam u Hamburgu: Protesti se oteli kontroli
• Johnson jednostavno i dalje posrće
• Crna ruta: U Sredozemnom moru ove godine poginulo 3,5 tisuće migranata

Sebastian Fischer (Der Spiegel), priredila: Sabina Čabaravdić

Može li bledunjavi Mitt Romney zaista pobijediti Baracka Obamu? Gorak ukusa poraza u provinciji, pad popularnosti u ispitivanju javnog mnjenja i loše stanje na tržištu rada pokazuju da je sada u američkim predsjedničkim izborima sve moguće.

Bio je to jedan vrlo opušten dan za Baracka Obamu: nekoliko razovora sa savjetnicima, telefoniranje s britanskim premijerom, video-čestitka za kraljičinih 60 godina na britanskm prijestolju….I tako, ništa posebno, sve do 22 sata uveče, kada je najmoćnijeg čovjeka svijeta “nasekirao” jedan tip imenom Scott Walker iz savezne države Wisconsin.

Walker, guverner te države na američkom srednjem Zapadu preživio je pokušaj demokrata da ga, nakon godinu i pol vladanja, uklone iz ureda. Opravdanje za taj potez Demokratska stranka našla je u odluci 44-godišnjeg desno orijentiranog republikanca da sindikatima oduzme pravo pregovora o kolektivnim ugovorima. Ljevičari su to shvatili kao izazov na rat. Prikupili su potpise i Walkera postavili na “glasanje o povjerenju”, gdje mu je protivnik bio Tom Barrett. Završilo se sa 54 posto prednosti za republikanca.

Cijela ova predstava, kojoj je pozornica bila u američkoj provinciji, zapravo je više od provincijskog rata. Walker I Barrett ustvari su kaskderi za mnogo važniji film – utrku izmedju predsjednika Obame I njegova izazivača  Mitta Romneya.

“Aleluja!! Bog blagoslovio Wisconsin!” tweetala je novinarka i republikanska “sirena” Ann Coulter, nakon što je guverner sa srednjeg Zapada ostao u svom uredu.

Iako su se obojica, i  Romney i Obama javno uzdržali od bilo kakvog komentara, bilo je posve jasno da su obojica upravo u Wisconsinu, koji slovi kao vrlo promjenljiva država, htjeli dokazati svoju moć. I mogućnost da nepunh 6 miliona stanovnika te države “privole” na svoju stranu. Uostalom, 60 miliona dolara potrošeno je u kampanji Barrett-Walker. Toliko para, primjera radi, potrošili su zajedno CDU I SPD u kampanji za savezne njemačke izbore, 2009.godine.  

Predsjednički su kandidati na ovom slučaju usput testirali i svoju predstojeću kampanju. Prije svega način na koji se mogu pridobiti glasači i skupiti novci. Rezultati pokazuju da republikanci mogu računati na podršku glavnih donatora i lobista, koji su im dali 46 miliona dolara. Demokrati su skupili 18 miliona, direktnom podrškom sindikata i kucanjem na skoro tri miliona vrata, te  isto toliko telefonskih poziva.

To je ujedno i strategija kojom Obama želi pobijediti Romneya. Za razliku od prije četiri godine, kada je svog protivkandidata Johna McCaina porazio u raspravi, teško da će predsjednik donacijama uspjeti ostaviti iza sebe biznismena Romneya.

Kampanja od vrata do vrata

Već mjesecima, zvanično nezavisna, PAC grupa skuplja milion po milion za Mitta Romneya, da bi ga “naoružali” za borbu protiv Obame.

Barack Obama

Aktuelni predsjednik vratio se stoga svojoj izvornoj kampanji, od čovjeka do čovjeka, od vrata do vrata, uz pomoć moderne tehnologije komuniciranja. Voditelj kampanje Demokrata, Jim Messina poslao je video poruku iz prednjeg dijela prikolice pripremajući Amerikance na vruću jesen: “Biće to najsofisticiranija lokalna kampanja koju je ova zemlja ikad vidjela!”

To je očigledno neophodan potez, jer posljednjih sedmica Barack Obama pada u sve dublju krizu. Prvi put i u Romney-jevom taboru kao da računaju s tim da bi ipak mogli političkog mesiju istjerati iz Bijele kuće nakon prvog mandata. Ko je to mogao I pomisliti prije samo nekoliko mjeseci, kad su republikanci započeli svoju bizarnu kampanju biranja predsjedničkog kandidata?

Mala utjeha Obami može biti anketa koju je proveo CNN prije slučaja Wisconsin i u kojoj su mu predvidjali 54 posto. Uostalom, sva ispitivanja javnog mnjenja stalno su nekako “na ivici”. Malo vodi Romney, malo Obama. I sve skupa predskazuje oluju.

Pogotovu na tržištu rada. Čovjek u Bijeloj kući jednostavno ne može situaciju staviti pod kontrolu. Prošloga petka ponovno zabrinjavajuće brojke – samo 69 000 novih radnih mjesta u maju, daleko ispod očekivanja. Procenat nezaposlenih popeo se sada na 8,2%. A  još nikada u istoriji nije neki američki predsjednik ponovno izabran ako mu je nezaposlenost u zemlji bila veća od 7,2 procenata. Prije četiri godine Obama je obećavao nadu i promjene. Sada si želi, barem malo nade.

Romney je, s druge strane, predsjednika satjerao u ćošak u kojem ga je uvijek želio imati. On je uostalom u nominaciju ušao vjerujući da Obamu može pobijediti samo na ekonomskom planu. U svim ostalim oblastima  imao je vrlo malo šansi.

Obamini ljudi pokušavali su posljednjih sedmica Romneya neutralizirati napadima zasnovanim na podacima iz njegove prošlosti i njegova načina vodjenja biznisa. “Nije posao predsjednika da osigurava profit pojedinaca”, kazao je Obama. Ali ta tema nije upalila, Romneyeva je popularnost nakon toga porasla.

“Kandidat koji je 2008.godine stajao iza “nade”, pretvorio se u kandidata straha”, prokomentarisao je New York Magazine stalna Obamina upozorenja o Romneyu kao lošem izboru.

U američkim medijima se vode žučne rasprave. Usporedjuju se ovi sa raznim prošlim izborima. Neki Obamu vide kao nesretnog Jimmy-ja Cartera, koji je 1980., nakon samo jednog mandata u Bijeloj kući, izgubio od Ronalda Reagana. Zato što mu je ekonomija bila loša, a vanjska politika očajna.

Ali da li je ispravno porediti Cartera i Obamu? Predsjednika koji je, kao nijedan njegov predhodnik, ostvario velike rezultate u hvatanju terorista, i koji i dalje uklanja sa scene jednog po jednog lidera al Kai’de?  Zapravo i nije.

Drugi pominju 2004.godinu kada je George W. Bush odnio pobjedu nad patricijem iz Massachusettsa, John F. Kerry-jem, iako je Bush mladji bio vrlo slab zbog rata u Iraku. Ukočeni Romney takodje dolazi iz Massachusettsa, ali je pitanje može li to Obami pomoći? Možda, ukoliko aktuelni predsjednik preuzmu stil kojeg je 1948.godine imao Harry Truman. Mora dakle oštrije ući u sukob s Romeny-jem I kompanijom.

Sve je ostalo samo pusto nagađanje. I od sada, sve je zapravo moguće.

Slobodna Evropa