Povezani članci
U Sarajevu postoje dva fakulteta, pravni i filozofski, od cijih se sposobnih i vještih (lat. facultas – sposobnost, vještina) ljudi očekivalo (a neki jos očekuju) da progovore suštinski o Daytonskom sporazumu. Suštinski u ovom slučaju znači – sa stanovista filozofije prava. Uceni ljudi, medjutim, uglavnom sute. Mozda je razlog njihove šutnje to sto filozofi baš i nemaju interesa za realitet, jer ga smatraju banalnim, profanim i vulgarnim, dok pravnici misle da nema smisla baviti se filozofijom, zato sto je apstraktna, nerazumljiva i – beskorisna.
Iz tog su se razloga, vjerovatno, Daytonskim sporazumom pocele baviti široke narodne mase. To je, naravno, i razlog zasto im to ne treba zamjeriti. Medjutim, to je i razlog sto od tog populistickog bavljenja Daytonskim sporazumom, koje podrazumjeva FBovsko pozivanje na pravljenje novog ustava, apel za ukidanje troglavog Predsjednistva, europsko pozitivno pravno insistiranje na rjesavanju slucaja Finci-Sejdic, itd., nece biti velike koristi.
Realitetom, zbiljom bi trebalo da se bave umni ljudi. Jer, “filozofija je, buduci da je pronicanje umnoga, upravo zato shvacanje prisutnoga i zbiljskoga, a ne postavljanje necega onostranoga, koje bi bogzna gdje trebalo biti…” (G.W.F. Hegel, “Osnovne crte filozofije prava”, preveo Sulejman Bosto, “Veselin Maslesa” – “Svjetlost”, biblioteka Logos, Sarajevo 1989, Predgovor, str. 16) Zato ce Hegel, naravno ne samo zbog ucenih ljudi sa sarajevskog i inih bosanskih univerziteta, uzviknuti:
Sto je umno, to je zbiljsko;
a sto je zbiljsko, to je umno
A zatim, i:
Hic Rhodus, hic saltus.
Ali, avaj! Da bi se uceni ljudi mogli baviti onim zbiljskim, onim ovdje i onim sada, oni sami moraju biti umni. Sarajevski uceni ljudi zaboravljaju da je i ono ovdje, Rhodus, dio univerzuma, a sadasnjost, bas ovaj trenutak, dio vjecnosti.
(Nastavit ce se…To be continued…)