Premijera filma Alaina Resnaisa Cannes 2012

Povezani članci

• Bajramska, Halil Džananović
• Sokratova beseda posle izricanja presude na smrt
• Festival savremenog performansa “Zvrk 2019.” od 19. do 28. septembra
• RITUALI FAŠIZACIJE ILI O ZLU
• Podsećanje: Radomir Konstantinović (1928 – 2011)
• STUDENT BROJ 4

U svom filmu ‘Još ništa niste vidjeli’ francuski sineasta donosi svoj filmski testament i inteligentno se igra sa smrću.

Alain Resnais (1922) će umrijeti. To je strašno, okrutno, ali mi ne insistiramo na tome, nego on. On misli samo na smrt, a svi su izgledi da ćemo i mi kad budemo u njegovim godinama biti isti takvi. Ali nije sigurno da ćemo imati toliku hrabrost da se s tim suočimo – i inteligenciju da se time šalimo – kao on.

U filmu ‘Još ništa niste vidjeli’ jasnije nego u njegovim prethodnim filmovima, koji su često okvalificirani kao mračni, smrt je eksplicitna tema. Da budemo precizniji – to je umjetnikova tema. On je dramaturg, zove se Antoine i kako kaže njegov sluga – upravo je umro. Tuce njegovih prijatelja, svi glumci, pozvani su u njegovu ‘izvanrednu’ kuću na čitanje njegovog testamenta. A testament je čudnovat: « Izvolite prisustvovati projekciji ovog filma u kojem jedna mlada kazališna trupa adaptira moj komad ‘Euridika’, kaže im, i ‘procijenite sami da li su ovi glumački početnici dostojni preuzimanja uloga u kojima ste vi briljirali’. Posađeni na kanapee naspram velike televizije, prijatelji preminulog, u poziciji koja je ista kao naša vlastita, prisustvuju u tom trenutku projekciji, čiji sunovrat nije samo prostorni, nego je i vremenski.

Smjelost. I dok amaterski komad razvija svoj nenametljivi tok, stručna publika se pretvara u likove, svaki ponaosob među renomiranim glumcima vidi svoju spostvenu supstancu kako polagano prelazi u ulogu onog ili one koji pretenduje nastaviti njegovim putem. To je samo jedna od velikih smjelosti ovog filma, ali je njen učinak spektakularan: uskoro nastane fluidan continuum, uloge, glumci i likovi se neodvojivo pomiješaju, stariji se uvlače u kožu onih kojima je 20 godina, djevojke dobiju godine svojih majki, a zreli muškarci postanu zeleni.

Vjerojatno film nije nikada našao tako dubok, tako skladan ekvivalent onome što je uspio Proust u svojoj čuvenj epizodi bala glava, efekat koji ukazuje na glumačku trupu koju je zadržao sluga, svi vjerni ili skoro takvi (i svi od reda: pogledati casting i u svojoj glavi prikačiti pohvalne epitete svakom) i gdje se za neke od njih odigrava uloga njihovog života.

 ‘Još ništa niste vidjeli’ pršti od inteligencije i dobrote prema svemu što je umjetnost i život. Nastavak predstavljen u testamentu kojeg organizira Antoine ovdje se miješa sa nastavkom na koji pretenduju mladi glumci. A oni ne očekuju nasljedstvo, nego prenošenje, u skladu sa prećutnim zakonom kazališta, onih velikih uloga i remek djela – budući da kazalište mora postati familija za one koji je nemaju (uostalom, nema ni trage sjene nekog roditelja/rođaka u ovoj priči o testamentu).

Lanterna magica. Priroda filma u filmu otvara Alainu Resnaisu široki horizont: nezasitno dijete koji se nikada nije udaljilo od svoje filmske kantice sa pijeskom, stari lav igra se filma u filmu, lukavo namješta dispozitive, zabavlja se efektima skoro fizičkih i kemijskih proizvoda u donekle baroknom sustavu povezanih posuda, kojeg koristi pred našim očima. Kadar u kadru, ekran u ekranu, slika o filmu, inkluzija četvrtaste televizije u četverokutu platna, ugrađuje kazalište u prirodni dekor, split screen sa četiri glasa…Ukratko, ‘Još ništa niste vidjeli’ ne prestaje demantirati vlastiti naslov: to je naprotiv lanterna magica koja obiluje skopičkim iznenađenjima. Činjenica, da se sav ovaj talent, ovaj život, ova elokventnost i humor, rimuju u najdelikatnijem autobiografskom diskursu o smrti, ni u jednom trenutku ne krnji duboko radostni tok filma.

Ova smrt, kao da si je Alain Resnais dozvolio luksuz da iz nje izvuče dobrobit unaprijed: udvara joj se, laska joj, ne pušta je na miru, izvadi je iz sanduka, vodi je da se šunja između nas, traži na svaki način kako je pripojiti umjetničkom i životnom procesu. U tom stadiju, to više uopće nije tema nego materija. Alain Resnais odavno predstavlja avangardu ove metode. Može se reći da je on naučio svoj zanat, počeo je snimajući smrt tamo gdje je: u logorima smrti. Praktično nije prestao, praveći stalni prijelaz, redoviti ili tajni, svih svojih filmova, kao što potvrđuje njegova izrazita sklonost prema smrti i sahranama: ima više scena i kadrova smrti u Resnaisovom filmu nego što ima eksplozija kod Sergia Leonea.   ‘Još ništa niste vidjeli’ igra se sa smrću sa rijetkom smjelošću, ne izvlačeći iz toga ni najmanji lamento. Alain Resnais će umrijeti, normalno, jednog dana, kao i svi mi, što je kasnije moguće. Njegova ostavština ostaće zauvijek neuništiva.

Igraju : Mathieu Amalric, Sabine Azéma, Anne Consigny, Pierre Arditi, Lambert Wilson, Hippolyte Girardot, Denis Podalydès, Anny Duperey… i traje 1 h 55.