‘Realan vrhunac cijene zlata je 2.300 dolara za uncu’

Povezani članci

• Industrijska špijunaža: Amerika se boji kineskih agenata
• Hrvatska ima čak 260 multimilijunaša, najviše u regiji
• Obustave rada neće biti, sindikati Škoda Auta dogovorili dalje povećanje plata
• Klan Hastor i Grammer: Novi sukob oko isporučioca autodijelova potresa autoindustriju
• Prihodi od igara na sreću: Kiparski predsjednik planira kasino protiv krize
• Kako isplaćivati plate u Javnom sektoru?

Ronald Peter Stoferle / PXL

Zlato je osiguralo nov početak vijetnamskim izbjeglicama 1975. godine. S druge strane, one izbjeglice koje su svoje bogatstvo donijele u novcu od tog bogatstva nisu više imale ništa. Ni danas novac, koji se veže uz povjerenje vladi, a koja se još temelji na neoklasičnoj ekonomskoj teoriji, čovjeku ne pruža sigurnost.

Zagovornici ulaganja u zlato na 2. konferenciji o investiranju u zlato, održanoj 9. svibnja u Zagrebu, iznijeli su različite priče i argumente kojima podupiru ulaganje u zlato i ostale plemenite kovine.

Što je vijetnamskim izbjeglicama značio novac, a što zlato? 

Michael Checkan, direktor tvrtke Asset Strategies iz Sjedinjenih Država, specijalizirane za savjetovanje o ulaganju u zlato, kaže kako je lekciju o zlatu naučio na teži način. Nakon pada južnog Vijetnama 1975. godine, njegovi su stanovnici počeli dolaziti u SAD, te su sa sobom donijeli zlato, strane devize i čekove. Checkan je tada radio u Deak-Pareri, financijskoj instituciji koja se bavila trgovinom plemenitih metala i stranih deviza. Upravo je Deak-Perera stavljena u centar nacionalne pažnje, jer je dobila pravo da postane eksluzivna mjenjačnica novca za sve vijetnamske izbjegličke kampove. Izbjeglice su sa sobom ponijele vrlo malo stvari, no ispostavilo se da je među tim stvarima bilo vrlo vrijedne imovine, točnije – zlata. „Oni su imali i novac koji je bio u valuti njihove zemlje, ali taj novac nije više imao vrijednost, što dokazuje da određena valuta neke zemlje vrijedi koliko i vlada te zemlje“ kaže Checkan. Oni koji su donijeli zlato, mogli su ga prodati Dear – Pareri i tako osigurati novac za nov početak u SAD-u, a oni koji su imali samo vijetnamski novac – „obećanje na papiru vlade koje više ne postoji“, nisu zapravo imali ništa. 

“Prednost zlata je u tome što ima vrijednost, što je mobilno i što ima povijesnu vrijednost”, smatra Checkan te dodaje da zlato i danas ima veliku vrijednost te pruža zaštitu u doba krize. „Euro i dolar nisu više tako stabilni“ kaže Checkan. Dodaje kako Kina povećava svoje zlatne rezerve te da je zlato u Aziji općenito velika stvar. U Indiji je zlato kulturalna stvar, daruje se na ceremonijama vjenčanja. Dok u SAD-u zlato postoji u polugama, u Aziji postoji u obliku nakita i zlatnih kovanica, a zlatne kovanice su pogodne jer se ne mogu cariniti, naime novac se ne može oporezivati. Checkan navodi primjer kako je Singapur uveo porez na zlatne poluge od 1 kilograma, pa su se trgovci dosjetili napraviti zlatni novčić od jednog kilograma, pa je Singapur ostao bez poreza. 

Checkan očekuje da će cijena zlata rasti, te napominje kako u SAD-u zlato još nije prepoznato kao investicija. Također se nada da će u Hrvatskoj biti lakše kupovati plemenite kovine kao što su zlato, srebro , paladijum i platina. 

Zlato još nije na vrhuncu 

Ronald Peter Stöferle, glavni analitičar za tržište plemenitih kovina Erste banke u Beču, smatra da zlato još nije postalo mjehurić te da će njegova cijena rasti. Te tvrdnje potkrepljuje činjenicom da alokacija zlata u američkim mirovinskim fondovima iznosi samo 0,3 posto. „Ostatak postotka odlazi ponajviše na obveznice i to je mjehurić“, smatra Stöferle. Kaže kako smo još daleko od „faze manije“, tako da je ova cijena zlata prihvatljiva a razumni dugoročni cjenovni cilj je cijena zlata od 2300 dolara za uncu, točnije to je razina koja predstavlja realan povijesni vrhunac, korigiran za inflaciju. Stöferle se, među ostalim, zalaže i za remonetizaciju zlata.

Velik značaj zlata u budućnosti ima i ekonomist i bankar te glavni savjetnik zaklade Goldmoney Alasdair Macleod. On smatra da je pristup neoklasične ekonomije loš jer se sve temelji na mišljenjima teoretičara. Kaže kako rast ekonomije mjeren BDP-om je rast mjeren potrošnjom, a ne govori ništa o napretku. Macleod se slaže s načelima austrijske škole ekonomije, te smatra da su države kao što su Japan i Njemačka uspjele zato što su dopustile poduzetnicima da se sami razviju. “Hrvatska ima priliku voditi se pravom ekonomskom pristupu, a ne onom neoklasičnom koji počiva na nečijim mišljenima.” Macleod predviđa da će doći do kolapsa papirnatog novca, te da u tom slučaju plemenite kovine pružaju veliku zaštitu investitorima.

Poslovni.hr