Potemkinovo šoping-selo u Mostaru

Povezani članci

• Duel
• Umro je Zoran Erceg
• Božica Jelušić: VRIJEME ZA NAŠEGA MENZELA
• Je li istina da udžbenici iz povijesti uče djecu mržnji prema susjednim narodima?
• 8 mart – Dan žena
• MAJSTOR I MARGARITA

Arhitektura novog velikog šoping-centra u Mostaru samo je opipljiva metafora koja nam želi potvrditi da je s Mostarom sve u redu. Da su političari i investitori dobro odradili posao. No nasuprot svim hvalospjevima i dobrim željama, možemo je gledati i kao povlačenje novih granica i nastavak razaranja Mostara. Samo treba dobro gledat

Puno prije nego što su naše građevine tehnološki napredovale da smo u njima mogli udobno stanovati ili raditi, naša je arhitektura tisućama godina imala isključivo ulogu predstave i služila kao dokaz da ono u što vjerujemo doista postoji. Za potrebe religije, znanosti, moći i politike, koristili smo arhitekturu kao opipljivi potporanj ideja. Iako se do danas mnogo toga promijenilo, ovaj čudni običaj da nam izgrađeno velebno zdanje bude potvrda i temelj vjerovanja u vlastitu ispravnost, zapravo je postao najveći atavizam modernog čovjeka.

Što ako nam, usprkos svoj razložnoj utilitarnosti, arhitektura i danas služi kao opipljiv dokaz kako bismo vjerovali u vlastitu istinu?

Upravo takav opipljivi trenutak istine svečano se desio u Mostaru: Mepas Mall, trgovačko-poslovni centar koji bi trebao ‘izvući Mostar iz krize’, ‘otvoriti perspektivu mladima’, ‘promovirati Mostar kao regionalni centar trgovine, biznisa, zabave i turizma’ i ‘pokazati investitorima da je Mostar sigurna sredina za ulaganja’.

Stotinu tisuća kvadrata prostora bilo je potrebno da se prikrije društveno-politički bezdan sadržan u činjenici da je Mostar upropašten grad. Baš kao što je knez Potemkin, za ljubav Katarini Velikoj, dao izgraditi kulise lažnih sela za vrijeme njezina posjeta Krimu i naredio lažnim seljacima da parodiraju sa svojom stokom kako bi se carica oduševila brzim prosperitetom novoosvojenih ruskih pokrajina, tako je i Mepas Mall svojevrsna scenografija sa živim statistima. Jedina je razlika u tome što je granica između cara i pitomih seljana izbrisana. Svi su pristali na veseli igrokaz. Moglo se ovdje tako čuti pregršt razdraganih komentara gradonačelnika, predsjednika ministara i posebnih uzvanika koji su došli iz Sarajeva i Zagreba.

Najveći dućan uz najveći zvonik

Teško je vjerovati da Josipović ili Bevanda, a pogotovo Bešlić ne znaju da je Mostar podijeljeni grad čije su crte razgraničenja između istoka i zapada prilično vidljive. Grad u kojem je, osim tijela gradske uprave i policije, sve ostalo podijeljeno na bošnjačke i hrvatske bolnice, škole, komunalna poduzeća i teleoperatere. Čak i europski parlamentarci znaju da je Mostar krvnički razapet kulturnim fundamentalizmom koji bosansko-hercegovački političari indirektno podupiru kroz sastajališta mladih, kulturne institucije i nogometne klubove.

Odakle dolazi ta mješavina naivnosti i licemjerja? Možda je film koji je furao svitu na otvaranju Mepas Malla zapravo nastavak onog etničkog hvalisanja kojega je svojevremeno pokrenula izgradnja križa na Humu ili zvonika na franjevačkoj crkvi. Zapadni, takozvani hrvatski, Mostar jedino se u usporedbi s istočnim, bošnjačkim, može donekle smatrati uspješnim pa je tako svojoj perjanici uz najviši zvonik pridodao i najveći dućan.

tekst preuzet sa t portala