11. BOŽJA ZAPOVIJED – NE PRAVI SE GLUP

Povezani članci

• Predizborna blamaža HDZ-ove „žene iz naroda“
• Bestidna „bestidnica“
• Poplave na zapadu BiH, ponegdje obustavljen saobraćaj
• Reakcija UNDP BIH na tekst “Netransparentnost Ujedinjenih naroda: Kako je UNDP dijelio milione dolara pomoći BIH za borbu protiv Covida”
• Napad na Margetića okvalificiran kao pokušaj ubojstva
• Intervju – Arsen Oremović: Socijalizam za bogate

Ne znam za vas, ali ja sam nekoliko puta, dok sam bio puno manje star, što opravdano što neopravdano, bio osumnjičen za krađu jabuka, nekoliko pustošenja stabala trešnje, nestanak u nikad razjašnjenim okolnostima kesice bonbona marke „Ki-ki“ 1992.g. kao i školskog dnevnika nešto kasnije. Prednost takvog iskustva je uvid u ispitivačke tehnike oštećene strane, jer po običajima sela, optuženi ima pravo susresti se sa drugom stranom „oči u oči“. Psihologija jedan kroz jedan. 

 Oštećena strana uvijek pretpostavlja da si kriv, što se i vidi po pitanju – „Zašto si uzeo Ki-ki“, a ti se naravno praviš da ne znaš o čemu se radi, – „Tko? Ja? Neman pojma o čemu vi govorite. Tko je Kiki? Kako to mislite uzeo? Ja ne poznajem nijednog Kikija, evo pitajte mi oca ako meni ne vjerujete!“. Apsolutna negacija pojmova i redefiniranje. 

Žao mi je što nisam te retoričke figure razvijao i zaštitio, jer vidim da se obilato koriste u javnom diskursu, u obranama od teških optužbi, počevši od bivše premijerke koja ništa ne zna, ništa nije vidjela, ništa nije potpisala, pa sve do nadbiskupa Puljića. Dotični uzbuđuje javnost novim redefiniranjem pojmova, problematizira odgovornost prijave kaznenih djela, uz nerijetko korištenje statističkih podataka, ne bi li pomogao u spremanju obrane, navodno, izvjesnom „don Pedi“. (Identitet poznat široj javnosti, op.a.) 

Divno je bilo slijediti nadbiskupov tok misli. Demosten bi sigurno bio ponosan da ga vidi. Još bi ga vjerovatno pomazio po glavi, da mu se kosa razbaruši. Dao bi mu lizalicu, decentno zaustavio njegov ritam u koraku, zamolio Želu da se skinu goli do pasa, stavio ruku preko ramena, pritisnuo ga uz bok. Njih dvoje bi se tako uputili u dugu šetnju Akademom da redefiniraju neke pojmove, odmah, tu i sada, jer su nove tendencije u zraku, internet, MTV, Big Brother, da ne bi kasnije bilo kako  prst u guzu nije spolni čin nego rukovanje. 

–  „Miči ruke, pederčino jedna pederska!“- kaže Želimir.

–  „Polako, Žele, moj mali pedosu, sve je u redu. To je normalno, diviti se  jedno drugome, slavimo ljepotu naših tijela, nakon dubokih i teških promišljanja o svijetu. Eno, pogledaj tamo, malo dalje, Aristotel, Sokrat…- kaže Demosten sanjivim izrazom lica.

–  Vi niste normali!! Zato ste i propali!!“

Uistinu, duboka i teška su bila nadbiskupova promišljanja. Toliko teška da se približio specijalnoj teoriji relativnosti. Što znači pedofilija? Gdje počinje, a gdje završava? Tko ju je dužan prijaviti policiji: novinari ili nadbiskup? To su samo neka od pitanja oko kojih se lomi  naš Demosten Žele. Mogao bi nadbiskup objaviti natječaj za nove definicije, i sretnom dobitniku isplatiti novčanu naknadu. 

Evo, ja ću prvi : Pedofilija je seksualna sklonost odrasle osobe prema djeci. Počinje obično u župnim prostorijama, a završava rijetko u Vatikanu. Tko surađuje sa policijom je udbaš. Amen.

Ta nepodnošljiva lakoća relativiziranja je novi rezon u obraćanju crkvenih veledostojanstvenika. Toliko otkliznuće spoznaje nije nitko mogao očekivati, kao ni obogaljenje intelekta. Rad se o organizaciji koja polaže ekskluzivno pravo na istinu,  i istina je ono što oni kažu da je istina. Rijetki su ti momenti kad taj silogizam ima dva stupnja, kad konačni sud donosi Vatikan. To najviše ovisi o predmetu raspravljanja, jer ni Međugorje nije verificirano od Vatikana, pa nisam primjetio da domaće snage svećenstva stopiraju kolone turista namjernika uzvikujući kako na brdu nema ništa jer Papa nije dao uporabnu dozvolu. Dok u ovom slučaju, Vatikan je razlog za mirnu savjest, jer sad je sve u njihovim rukama. Mirna savjest kod Puljića je izgleda trajno stanje. Još više dodatno zbunjuje i forsiranje statističkih podataka pri argumentiranju, tj. otupljivanje oštrice novinarskih napada. Navodno samo 1,4 posto svećenika ima pedofilske sklonosti. Ovi ostali su  vjerovatno lažni pedofili, pretvaraju se radi besplatmog obroka i smještaja. U vrtiću se nisu imali šanse zaposliti. 

Vidljivo ih muči ta pojavnost pedofilije u Crkvi a ne recimo u poštanskim uredima između poštara i pošiljke. Ili recimo između seljaka i uljene repice, jer koliko god repica bila istraumatizirana, njezin razvoj je neometen iz generacije u generaciju. 

Zabrinut sam i Puljićevom zabrinutošću oko zabrinute javnosti za ovakve skandale. Inače pedofili za takve odnose biraju sebi jednake, umno i starosno, tako da roditelji mogu mirno spavati. Kao i nadbiskupi. Snom pravednika. Kao i pokoji svećenik. Sa prvašićem. Baš čudno što se javnost propinje na zadnje noge zbog takvog uvoda u anatomiju . 

Zanimljivo je bilo i slušati odakle potječu te gnoseološke sumnje što su izazvale bujice neprilagođenih izjava nadbiskupa oko pozicioniranja Crkve prema gorućem problemu. Ti novi vjetrovi, kao što je osnivanje pedofilske stranke u Nizozemskoj, što bi navodno uključivalo članovima i  seks sa životinjama, pa onda zahtjev u Njemačkoj da se dekriminalizira seks sa djecom, a da ne govorimo o nastojanju legalizacije pedofilije u Italiji 2006.g. To su turbulencije na koje se naši nisu stigli pripremiti, prikupiti potrebnu dokumentaciju, proučiti studije, napraviti testiranja, prevesti stotine papira i ishoditi razne dozvole. 

Zamislimo kakvo bi to bilo jedinstvo Crkve kada bi se vršile javne osude i lustracije pedofila kod nas, a ono u Italiji sam Papa proglašava novi zakon o legalizaciji pedofilije. Ili štajaznam, da se kod nas posebno adaptiraju pri župnom dvoru, nove stambene jedinice kao dječje sobe sa video nadzorom i zvučnom izolacijom a ono u Njemačkoj ne prođe dekriminalizacija seksa sa djecom. Razumljive su te bojazni. Trebalo je ostati hladne glave u tim kritičnim situacijama i pričekati kako će Zapad reagirati, da naši mogu trezvenije ocijeniti hoće  li svoje recidiviste poslati u Afriku ili ne.. 

– „Sinjor Pedos, koliko često ste se susretali sa tada sedmogodišnjim Kikijem u župnom uredu i kakve je naravi bio vaš odnos?“- priupita ga član komisije za seksualne delikte pri Vatikanu.

– „Aaa šjor, ja sam vam dijabetičar, ne smijem vam ja jesti bombone“.