Mi Slovenci (svoju) kulturu očito volimo i ona nam je potrebna

Povezani članci

• Gradimir Gojer: Figurine koje su ”probile” oplošje
• Rašid Durić: “Sevdalinka-alhemija duše”- samouzrastanje u spoznaji i sehara istinskog radovanja duše
• Objavljena i promovisana prevedena stručna literatura o populizmu, etnonacionalnoj i religijskoj radikalizaciji
• FAŽANA – NEPOKORENI GRAD
• Iz štampe izašla knjiga “NA KOJEM SI NIVOU SVIJESTI? Priručnik za političare i one koje politika zanima” Indire Nović i Asima Haračića
• Hana Bajrović: Srebrenica je ožiljak naše civilizacije

Na ovogodišnji Praznik Kulture sam odlučio totalno se isključiti iz gospodarskih i političkih pitanja odlazeće i dolazeće vlade, banaka, računa, krize eura i drugih “teških” tema – i udružiti kulturu i (rekreativni) sport, dva originalna oblika provođenja slobodnog vremena, koji su po novom združeni u kontroverzno jedinstveno ministarstvo. Ovako je bilo: najprije pješke sa Bežigrada na Grad, pa preko Tromostovja do Prešernovog spomenika i ovaj put u stilu protesta obojenih pjesničkih majstorija, a onda na makar dvosatni obilazak slovenačkih slikara i slikarki u Narodnoj i Galeriji moderne umjetnosti.

A da ostanem kod kulture: sva oduševljena je bila masa u objema galerijama, koje su tog dana imale dan otvorenih vrata, kao i sve druge institucije kulture. Uprkos lijepom sunčanom vremenu, između slika naših impresionista, neoklasika, retrospektivne izložbe Metke Krašovec, apstraktnih slikara i drugih umjetnika, pomaljala se nepregledna masa posjetitelja. Masa veselih i zainteresiranih lica, starijih, i vrlo mnogo mladih, uvjerila me je da se za budućnost zanimanja za kulturu kod nas ne treba bojati. Mi Slovenci (svoju) kulturu očito volimo i ona nam je potrebna.

I što vremena budu teža, sve više ćemo se zaklinjati u nju, slušaćemo je, okupljaćemo se pod njenim okriljem. Sjetimo se samo kriznih i olovnih vremena, kad je kultura na ovim prostorima bila jako “in”. Zato je iznenađujuće da se na ukidanje samostalnog ministarstva za kulturu  odlučila baš tvz. proljetna vlada –  konačno, bili su upravo pjesnici, pisci i drugi kulturni djelatnici ti koji su krajem ’80-ih podpalili političku emancipaciju, demokratizaciju i političko proljeće u Sloveniji. Da li je ukidanje samostalnog ministarstva za kulturu i njegovo preseljenje u novo superministarstvo prava stvar ili nije? To su komplikovane stvari.

Budući da sam laik za pitanja kulturne politike, izgooglao sam organigrame vlada u nekim najrazvijenijim džavama (Skandinavija, Nizozemska, Kanada, Australija, Novi Zeland), Njemačke, SAD, Francuske, Austrije, Češke, i pogledao na koji način je kultura uključena u sastav vlade. Položaji u različitim državama su vrlo različiti. U Nizozemskoj je kultura u ministarstvu skupa sa obrazovanjem i znanošću, u Finskoj je skupa sa obrazovanjem, u Francuskoj je sa medijima i komunikacijama, njemačka savezna vlada  uopće nema  kulturu ni u jednom od svojih resora,  a jednako je i u administraciji SAD; a s druge strane u Švedskoj, Češkoj i Norveškoj kultura ima samostalno ministarstvo Kulturu naravno ne možemo poistovjetiti sa kulturnom birokracijom. Druga stvar je, šta je najprimjerenije za Sloveniju, kao malenu državu na globalnom i finansijskom propuhu. O tome neka odluče kulturnjaci sami, a ko je u pravu će u svakom slučaju pokazati praksa u godinama koje dolaze. Kao pisac zaražen proračunskim i drugim finansijskim temama, mogu zaključiti jedino to da priključenjem kulture u širi resor finansijske rezerve, makar pomena vrijedne, sigurno nećemo steći.

 Delo