Klauški: Nemilosrdni gadovi
Povezani članci
Godinama su lagali i obmanjivali, zapošljavali rodbinu i pogodovali prijateljima te nadasve djevojkama, preseravali se i sramotili grad koji ih je birao.
Splićanima nije bilo dosta sve dok im nisu pukle kosti. A Kerumovi pukli od smijeha.
NAGLEDALI smo se proteklih godina svakakvih gadova. Ubojica, lopova, tajkuna i političara koji su nas zastrašivali, pljačkali, ponižavali i smijali nam se u lice.
Ali Kerumovi su ih sve nadmašili.
Brojka od čak 549 polomljenih Splićana mogla bi se pokazati malom cijenom da napokon svi shvate tko su i što su zapravo Željko Kerum i Nevenka Bečić. Ono što su mnogi već davno spoznali, sada su na svojoj koži – ili kostima – osjetili i oni koji im nisu vjerovali.
Snijeg otvorio oči
Trebao je pasti snijeg, najveći u pola stoljeća, da bi se svima otvorile oči i da bi vidjeli o kakvim se to licemjerima, oportunistima i bezosjećajnim cinicima radi.
Ne samo da kao gradska vlast nisu ništa poduzeli kako bi očistili zatrpane ulice, ne samo da su te snježne ulice još zatrpali smećem, nego su imali obraza smijati se i rugati nesretnim ljudima koje su optužili da su sami krivi što ne znaju hodati po ledu, što imaju neadekvatnu obuću ili zato što uopće izlaze iz kuće.
Vrhunac gadosti
I onda vrhunac gadosti, izjava Nevenke Bečić, predsjednice Gradskog vijeća, u trećem Dnevniku HTV-a.
“Svi građani koji su izlazili van, a nisu imali potrebu, sami su odgovorni”, kazala je Kerumova sestra.
“Svi stariji bi trebali imati djecu, a djeca su po zakonu dužna da skrbe o roditeljima. Trebali bi imati nećake i nećakinje, uspostavljati s njima korektne odnose tijekom života. Imaju i susjede, pa su trebali i s njima uspostavljati dobrosusjedske odnose”.
Razum da se smrzneš
Na opasku da je Riva smrznuta, Bečić je odgovorila: “Pa što treba ići na Rivu?”. Na opasku da je zaleđena i Marmontova, ona uzvraća: “Tko to ide gdje je skroz zaleđeno? ima i drugih ulica”.
Naslušali smo se svakakvih svinjarija, ali ovakvih već dugo nismo.
A ni brat joj nije bio puno bolji.
Kerum puk’o od smija
Prvo mu je sve to bilo jako smiješno. Onda je proglasio neradni dan za sve gradske službe, ali ne i za svoje dućane. Gradonačelnik Kerum može propasti, ali poduzetnik Kerum ni za živu glavu svojih prodavačica.
Potom je optužio državu da je kriva što ljudi zbog visokih poreza ne mogu kupovati čizme, auto gume i lance, te poručio da nije izlazio na teren jer “on je šef, a ne operativac”.
Da bi cinično zaključio kako ga je zapravo “trebalo pohvaliti, a ne pokuditi”, jer “u Splitu se nitko nije ozlijedio tako da je smrtno stradao”. Valjda je samo to falilo. Kao da pola tisuće polomljenih kostiju nije previše.
Kerum slika većine
Ili sasvim dovoljno da se dokine sramotna vladavina Kerumovih. Da se pokrene inicijativa za smjenom gradonačelnika Keruma, istog onog koji zapravo nije ni trebao biti izabran na lokalnim izborima. Ali većina je, eto, odlučila drugačije.
U Kerumovu obranu valja spomenuti da se on nikad nije pravio biti bolji. Uvijek je bio brutalno primitivan, bahat i bezobziran, neodgovoran i nezainteresiran za bilo čiji interes, osim njegova vlastitog. Što je uvjerljivo demonstrirao i ovom prilikom, proglasivši neradni dan za sve osim za svoje dućane.
Vratio se kao kletva
Pa ipak, većina Splićana odlučila je baš takvog čovjeka postaviti na čelo grada. Htjeli su svog Bandića i dobili su ga. Vratio im se kao kletva.
I sad im se on ceri u facu. Ruga im se dok leže u gipsu. Optužuje ih da su oni krivi što se gradske službe – koje oni financiraju – nisu ni potrudile počistiti zaleđene ulice.
Nije bilo dovoljno to što se Kerum kao gradonačelnik nije ni potrudio učiniti ništa kako bi sanirao stanje u gradu, nego je zajedno sa sestrom morao pljunuti svima u lice. Pa čak i ljudima koji su za njih glasali.
E, to je već previše. Čak i za Kerumove.
Dignite polomljene ruke
Godinama su lagali i obmanjivali, zapošljavali rodbinu i pogodovali prijateljima te nadasve djevojkama, preseravali se i sramotili grad koji ih je birao.
Splićanima nije bilo dosta sve dok im nisu pukle kosti. A Kerumovi pukli od smijeha.
Ako se sada ne sruše ti nemilosrdni gadovi, onda ni ne moraju. Jer u tom slučaju vidjet će se da su Splićani zajedno sa svojim Bracom i Sekom digli (polomljene) ruke od svog grada.