Kako glasati ‘za’ kad im se želiš napiti krvi?

Autor/ica 20.1.2012. u 10:04

Povezani članci

Kako će se takav birač, koji već godinama glasa ‘protiv’, izjasniti na referendumu oko ulaska Hrvatske u EU na kojem su mu ponuđene dvije mogućnosti – ‘za’ i ‘protiv’? Mislim da se pitanju krije dio odgovora. Može biti najveći eurofil, doživljavati EU kao prostor meda i mlijeka, može biti sto posto siguran da je europska budućnost ono što želi, ali kada ugleda ono ‘protiv’ na listiću… kako mu odoljeti?!

7. 5. 2009., OŠ Sućidar u Splitu, a u njoj mala škola hrvatske demokracije. Tog povijesnog datuma u OŠ Sućidar odvijale su se krizma i lokalni izbori. Istovremeno.

Kako Sućidar tada još nije imao crkvu, krizma se održavala u atriju škole, pa su se na ulaznim vratima našle i upute – lijevo izbori, desno krizma. I dok je zbor pjevao Aleluju, svećenik se obrušavao na skorašnji koncert Đorđa Balaševića na splitskim Gripama, a potom krizmanicima radio znamen križa na čelu, građani su se probijali kroz gužvu do svojih glasačkih mjesta, a neki su i odlazili s mise odraditi glasanje. Uredno bi se prekrstili, kratko se naklonili prema oltaru pa se uputili prema glasačkim kutijama.

Uvik kontra

Kako su glasali? Protiv. Protiv čega? Protiv tri stvari koje ih užasno nerviraju – SDP-a, HDZ-a i Zagreba. Na to se, naime, svodila predizborna kampanja Željka Keruma, koji je tog dana postao splitski gradonačelnik – dosta je bilo SDP-a i HDZ-a, neće Zagreb upravljati Splitom.

Kao što rekoh, mala škola demokracije u Hrvata – zlamenuj se, pričesti se, pa na biralište glasat ‘protiv’, makar to ‘protiv’ značilo za Keruma.

Tko će pobijediti na sljedećim lokalnim izborima u Splitu, kad birači opet s mise krenu na birališta, ne znam, ali prilično sam siguran da će taj biti protiv Keruma i svega što on predstavlja. Što bi rekli iz TBF-a: uvik kontra, uvik kontra…

Od mojih prvih izbora, onih 2000., hrvatski birači samo jednom na birališta nisu izišli s idejom da glasaju ‘protiv’. To su bili izbori 2007. godine, kada se, na trenutak, učinilo da se demokracija u Hrvata prima, da je država pokrenuta, da gospodarstvo raste i da se politike proeuropskog Milanovića i proeuropskog Sanadera razlikuju u detaljima. To se pokazalo kao spektakularan zajeb. Jedan jedini put ne glasaš ‘protiv’, nešto kao izabireš, ne skineš vladajućima skalp i oni te popljačkaju kao nitko dotad.

Skalpiranje

Ostali izbori bili su klasično skalpiranje vladajućih. Koga je 2000. zanimao program Račanove koalicije? Nikog živog. Ti izbori su imali samo jedan cilj – srušit Tuđmanov HDZ.

Tri godine nakon toga, glasači skidaju skalp Račanu. Oni s desnice su protiv njega zbog generala i cijelog cirkusa koji se izrodio oko Haaga, a kojem je kumovao i HDZ, a oni s lijeva ga krive što nije imao muda obračunati se s desničarima, ratnim profiterima i junacima privatizacije.

Na zadnjim izborima smo opet bili ‘protiv’. I opet – protiv HDZ-a. Koga je zanimala SDP-ova 21 točka, tko se uopće njome ozbiljno pozabavio? Nitko. Zato što smo, bože moj, na izbore izašli srušiti HDZ.

Kako odoljeti onome ‘protiv’?

Glasanje ‘protiv’ u Hrvata je već postalo narodni običaj. Tad se naš glasač najbolje osjeća, kad ide na biralište da se nekom napije krvi. Ako ćemo iskreno, on bi najradije glasao i protiv SDP-a, i protiv HDZ-a, i protiv Keruma, protiv svih na listiću bi on glasao, ali to tako ne ide, pa se, silom prilika, to njegovo ‘protiv’ pretvori u ‘za’. Onda ispadne da je glasao za SDP, a ustvari je glasao protiv HDZ-a.

Danas.hr