Kader Abdolah: Cenzura i samocenzura pripadaju zaostalim kulturama
Povezani članci
- TUĐMAN, I POSLIJE TUĐMANA (III.dio)
- Agresivna islamistička filozofija je najveća prijetnja budućnosti Bosne i Hercegovine
- Tugovanka Anđe i Svete Joksimovića za Androm Depolom. Povelja o poluvekovnom prijateljstvu “potpisana” čašicom Blajke
- Sekta
- Samozadovoljavanje hrvatske političke klase
- EU – MOJA DEŽELA
Razgovarala: Mirna DUHAČEK (s holandskog preveo: Goran SARIĆ)
Izdavačka kuća Buybook iz Sarajeva zbog objavljivanja i prodaje ove knjige je primila na desetine prijetnji, o kojima su obavijestili i nadležne organe. U međuvremenu, i Kader Abdolah se obratio bh. javnosti rekavši da je sretan zbog polemike oko njegove knjige, jer je svaka rasprava zdrava i ljekovita.
U subotnjem intervjuu koji je ovaj priznati svjetski pisac dao za DEPO PORTAL, govori o svom odnosu prema Kur’anu i poslaniku Muhamedu, u kojem je, kako kaže, vidio i sebe. Upravo je to razljutilo određeni dio muslimanskih vjernika u BiH – portretiranje Muhameda kao običnog čovjeka, sa svojim manama i vrlinama.
Kader Abdolah na bosanskom jeziku je dosad objavio sljedeće knjige: Duga plovidba praznih flaša, Klinasto pismo, Kuća imama, Poslanik i zbirku priča Sokolovi, a njegov najnoviji roman ‘Kralj’ trenutno je u prijevodu na bosanski jezik i naći će se u prodaji u prvoj polovini naredne godine.
Gospodine Abdolah, upoznati ste s posljednjim reakcijama u BiH na Vaš roman ‘Poslanik’, kao i s tim da je Vaš sarajevski izdavač, Buybook, primio desetine prijetećih mailova zbog objavljivanja i prodaje Vaše knjige. Kakav je Vaš komentar na ova događanja?
Ljudima koji mi upućuju takve neprikladne riječi mogu samo reći slijedeće: Ne činite to, to nije dobro za vašu djecu, učite ih da podnose drugačija mišljenja. Pustite ih da misle slobodno. Svijet se potpuno promijenio, ne možete ih zaštititi od mišljenja drugih ljudi. |
Da, čuo sam to, ti su ljutiti zvuci doprli do moje radne sobe. Nije to prvi put da neki tako reaguju na moje knjige. No, ja se divim mom bosanskom izdavaču, prevodiocu i intelektualcima koji nisu htjeli poslušati te prijetnje.
A ljudima koji mi upućuju takve neprikladne riječi mogu samo reći slijedeće: Ne činite to, to nije dobro za vašu djecu, učite ih da podnose drugačija mišljenja. Pustite ih da misle slobodno. Svijet se potpuno promijenio, ne možete ih zaštititi od mišljenja drugih ljudi.
Pojedinim bh. muslimanima zasmetalo je to što ste poslanika Muhameda odlučili portretirati kao običnog čovjeka – muškarca sa svojim manama i vrlinama. Kažete da se neki boje razmišljati tako o Muhamedu, ali Vi ne. Mislite li da je odvojenost od religije Vama pomogla da o Poslaniku mislite drugačije nego većina vjernika?
Oni koji tako govore nisu dobro pročitali Kur’an. Muhamed koga su neki ljudi stvorili liči na punjenu pticu, on nema duha, on je tek svetac bez karaktera. Tako ti ljudi samo vrijeđaju Muhameda. Ali, čitaj Kur’an svojim očima, svojim rukama, i svojim usnama i ukusom, pa ćeš ugledati pravog Muhameda. On je izuzetan, od krvi je i mesa, muškarac, pjesnik, trgovac, otac, muž, vođa, on voli mlade žene, on je izuzetno spretan vođa, on vodi ratove, vara, Jevrejima pravi pakao od života, uživa u životu, pravi veličanstvenu prozu, izgovara sure. Oh, tako božanstvene tekstove!
Šta se dogodilo kad ste imali 14 godina i odlučili se okrenuti ljevičarskim idejama? Kažete da od tada niste imali dodira s islamom… Šta je obilježilo tu Vašu tranziciju?
Volio sam Alaha, imao mnogo problema u djetinjstvu, zvao ga da mi pomogne, ali on to nije učinio. Zvao sam ga, a njega nije bilo. Svaki put bi me ostavio na cjedilu. A kad te neko tako ostavi, više ne trebaš računati na njega. Život me naučio da se uzdam samo u sebe. Za vrijeme studija sam stupio u kontakt sa zabranjenim ljevičarskim pokretom. Idoli su mi bili Castro i Che Guevara, ali to nije bilo u redu, čovjek ne treba da ima idole. On mora vjerovati u sebe, u snagu koju su mu podarili Bog, Allah, Priroda, ili Svemir.
Imao sam iste probleme koje vi sad imate u vašoj lijepoj zemlji. S puno ljubavi sam napisao knjigu o Muhamedu, ja mu se divim, pokazujem ga Zapadnjacima, a u Bosni prijete mom izdavaču. Šteta, velika šteta. Ista stvar je u Iranu. Jedna grupa ljudi pokušava sve da određuje. Ne smiješ misliti svojom glavom, uvijek si zauzet samocenzurom. |
Vjerujem da se Vaš život u Iranu i Holandiji umnogome razlikuju… Šta je to što Vam se sviđa u ‘zapadnom svijetu’? Postoji li nešto što Vam se ne sviđa? Koje su glavne razlike između života u Holandiji i Iranu?
Imao sam iste probleme koje vi sad imate u vašoj lijepoj zemlji. S puno ljubavi sam napisao knjigu o Muhamedu, ja mu se divim, pokazujem ga zapadnjacima, a u Bosni prijete mom izdavaču. Šteta, velika šteta. Ista stvar je u Iranu. Jedna grupa ljudi pokušava sve da određuje. Ne smiješ misliti svojom glavom, uvijek si zauzet samocenzurom. A cenzura i samocenzura pripadaju zaostalim kulturama. Cenzor je uvreda za Muhameda, uvreda za Kur’an. Muhamed nije imao nikakvog cenzora, on je govorio ono što misli. Čak i vrlo čudne stvari.
Zemlju u kojoj ste rođeni, Iran, niste posjetili pune 24 godine. Uhvati li Vas nekad nostalgija za zavičajem i da li ikad sanjate da se vratite u svoju domovinu?
Problemi se neće riješiti povratkom u domovinu, baš suprotno: čovjek se mora usuditi da ne ide natrag u zavičaj. Ali, ja nekoliko puta sedmično odlazim kući, i to u snovima, i to je divno, mnogo bolje nego putovanje ka onim strašnim imamima u Iranu.
U svojim književnim djelima Vi se, između ostalog, bavite mnogim osjetljivim temama, kao što su religija, Muhamed, Kur’an. To su teme koje nerijetko znaju izazvati i nasilne reakcije. Bojite li se za svoju sigurnost?
Ja nikad ne provociram, meni su Njegovi tekstovi sjajni, čudesni, remek-djela, uživam kad čitam Njegov Kur’an, to mi daje tako divan osjećaj kao da pijem neko odlično staro bosansko vino ili kao da se iznova zaljubim u drûgu, tako lijepu kao što su one koje Muhamed opisuje u Kur’anu.
Zanima me bojite li se za svoj život, jer Vas je, recimo, Islamska zajednica BiH – koja bi trebala predstavljati umjerenu struju islama – preko svojih glasila nazvala autorom ‘nečeg najodvratnijeg što je ljudska ruka ikad napisala o poslaniku Muhamedu’…
Ja se nikad ne plašim, ne, nikada, i to stoga što govorim iz ljubavi, a ne iz mržnje. Kur’an sam preveo imajući uvijek u glavi namjeru da svima pokažem ljepotu te knjige. Ako me neko želi ubiti zbog toga, neka to učini. Meni su takve osobe otužne. Allah ih ne voli. Kako možeš kazniti nekoga ko voli Allahove tekstove?! Mene štiti Allah, jer sam istinski poštovalac njegovog literarnog djela.
Hoće li, prema Vama, vjernici i nevjernici ikada biti u mogućnosti imati konstruktivan dijalog o bogu, evoluciji, odnosu nauke i religije…? I postoji li ‘pravi način’ na koji treba pričati o bogu?
Ja se ne petljam u takve diskusije, ja sam pisac, ja pišem. Religija nije dio mog posla, pročitao sam Kur’an, svidjela mi se ta knjiga, to je to i ništa više. Muhameda sam otkrio na svoj način, vidio sebe u njemu. Dopada mi se, i to je sve. Ja se više ne bavim Muhamedom i Kur’anom. Pročitao sam Njegovu knjigu i ona zauzima počasno mjesto na mojoj polici, kao pročitana knjiga, kao veoma draga knjiga, jer bi moj otac uvijek prao ruke prije no što će je dotaknuti. Čudno, volim istu knjigu koju su čitali moj otac i moje bake.
Kada ste bili u Sarajevu prije dvije godine, rekli ste da ste se prepoznali u tom gradu i da Vas je na neki način podsjetio na Vašu domovinu…
Sarajevo mi se sviđa. Doći ću opet u taj lijepi grad, tu sam se osjećao kao kod kuće. Zašto? Nemam odgovor na to pitanje. I ja mogu postaviti isto pitanje: “Zašto se negdje osjećaš kao kod kuće?” Možda zbog lijepih žena na njegovim ulicama, možda zbog tih grobova, možda zbog rata, možda zbog novih prijatelja u gradu, možda zbog mog izdavača, možda zbog gradskih ptica, ili zbog lijepih starica u gradu. Sviđa mi se Sarajevo, i vratiću se, i svakoga pozdraviti, pa čak i one koji ne žele čuti moje riječi.
Nekoliko evropskih zemalja već su zabranile praksu pokrivanja lica, a neke tek razmatraju tu opciju. Šta mislite o takvim zabranama?
Ako se na žene ne vrši zakonski pritisak, one same smiju da odrede šta će nositi. Moja majka je nosila čador, hidžab, njoj se to veoma dopadalo, pa i meni, zbog nje.
Šta mislite o pobunama širom arapskog svijeta?
One su posljedica digitalne revolucije, počelo je sa iPadom, iPhoneom, Facebookom i digitalnim slobodama. Ali, mislim da je velika šteta što NATO nasiljem i bombardovanjima forsira novu demokratiju. Opisao sam tu situaciju u svom novom romanu “Kralj”, u vremenu koje opisuje taj roman svijet je promijenila telegrafija. Ali, smatram da ćemo u arapskom svijetu dobiti čitav niz islamskih režima koji će ograničiti slobode i narodu nametnuti autocenzuru.
Odnosi između Irana na jednoj strani i Izraela i SAD-a na drugoj vrlo su napeti. Kolika je mogućnost, prema Vašem mišljenju, da dođe do oružanog napada na Iran?
On je držao zemlju na okupu, učio ljude da imaju poštovanja prema drugim kulturama. Pod njegovim su vođstvom sve te kulture činile jednu cjelinu, muškarci-muslimani i žene hrišćanke smjeli su se voljeti. To je bilo nešto veliko, nešto izuzetno, sad se još više divim tom vođi. |
To je moguće, ali će ajatolasi promijeniti politiku, više neće tražiti radikalnu konfrontaciju sa Amerikom i Izraelom, inače će im se zemlja raspasti poput Jugoslavije. Bojim se da će se moja zemlja raspasti na sedam dijelova.
Kada smo kod Jugoslavije, rekli ste da imate veliko poštovanje prema Josipu Brozu Titu i svemu što je on uradio za svog života. Na koji način je Tito utjecao na Vas?
On je držao zemlju na okupu, učio ljude da imaju poštovanja prema drugim kulturama. Pod njegovim su vođstvom sve te kulture činile jednu cjelinu, muškarci-muslimani i žene hrišćanke smjeli su se voljeti. To je bilo nešto veliko, nešto izuzetno, sad se još više divim tom vođi.
U prvoj polovini 2012. godine Vaš najnoviji roman ‘Kralj’, u izdanju Buybooka, bit će preveden na bosanski jezik. Možete li za Vaše čitatelje predstaviti svoj najnoviji roman?
“Kraljem” sam želio pokazati kako revolucija u komunikaciji može prouzročiti ogromnu političku revoluciju. Kako je telegrafija promijenila svijet, ali istovremeno pričam i jednu bajkovitu priču. Potrebnu priču. Posebno nastojim da prikažem dolazak islama i nastanak sadašnjih političkih sistema.