Engleski nije nužan za uspjeh u Americi

Autor/ica 21.11.2011. u 11:22

Povezani članci

Više od četrdeset godina nakon što je neobrazovan i bez novca u džepu stigao iz Meksika u New York, Felix Sanchez de la Vega Guzman i dalje govori tek osnove engleskog jezika. A unatoč tomu proživio je veliku američku priču o uspjehu. Ulični štand s tortiljama pretvorio je u prehrambeno carstvo vrijedno 19 milijuna dolara koje se proteže od jedne do druge obale Sjedinjenih Američkih Država.

Sanchez pripada malenoj skupini doseljenika koji su u SAD došli praznih džepova i ne znajući engleski jezik te se obogatili do neslućenih razmjera. Iako su generacije doseljenika uspjele ostvariti svoje snove unatoč jezičnoj barijeri, zahvaljujući modernoj tehnologiji uspjeh im je sada još više nadohvat ruke. Uspješni poduzetnici u New Yorku koji ne govore engleski iznikli su iz najvećih skupina doseljenika, uključujući one iz Kine, Južne Koreje te iz država sa španjolskog govornog područja. Mnogi su poduzetnici doseljenici poduzeća osnovali u velikim gradovima u kojima je populacija imigranata dovoljno velika te ih uspijeva izolirati i zaštititi od situacija u kojima bi se od njih zahtijevalo sporazumijevanje na engleskom jeziku. Nakon što u svojim zajednicama uspješno započnu posao, iskorištavaju oruđa suvremene komunikacije, prijevoza i trgovine za osvajanje tržišta u sličnim enklavama diljem svijeta. “Cijelo naše tržište je hispansko”, kaže Sanchez za svoju tvrtku. “Ne treba nam engleski.” Kaže da je novu suradnju danas lako ostvariti, samo jednim jeftinim međugradskim telefonskim pozivom ili s nekoliko poteza na računalu. Sanchez (66) kaže da je oduvijek želio naučiti engleski, ali nikada nije uhvatio vremena za poduku. “Nisam se mogao koncentirati na to”, rekao je tijekom nedavnog intervjua kojeg smo vodili na španjolskom jeziku. Zhang Yulong (39) 1994. godine emigrirao je iz Kine, a danas predsjeda carstvom dodataka za mobilne telefone u New Yorku procijenjenim na vrijednost od preko 30 milijuna dolara godišnje, a koje zapošljava 45 radnika. Kim Ki Chol (59), koji je 1981. godine došao ovamo iz Južne Koreje, u New Yorku je otvorio trgovinu modnim dodacima te postao uspješni trgovac, ulagač u nekretnine te predstavnik korejske dijaspore u ovoj regiji.

Prema Zavodu za statistiku, 2010. godine 4,5 milijuna zaposlenih glava kućanstava govorilo je engleski “ne najbolje” ili ga nije govorilo uopće. Njih otprilike 35.500 zarađivalo je preko 200.000 dolara godišnje. Zagovornici pokreta znanog pod nazivom “Službeni engleski” već dulje vrijeme bore se za zakon kojim bi se engleski jezik odredio kao službeni jezik vlade i uprave u Americi, tvrdeći da je zajednički jezik nužan za koheziju te države, kao i asimilaciju te uspjeh imigranata. Međutim, priče poput Sanchezove daju naslutiti da se poduzetnik može sasvim dobro snaći i bez znanja engleskog.Za Sancheza, koji je postao američkim građaninom 1985. godine, jedini nezgodan trenutak se ukazao kad je morao položiti ispit za državljanstvo. Naime, prema zakonu, kandidati moraju znati čitati, pisati i govoriti osnove engleskog jezika. Ali i on i neki drugi rekli su nam kako je test zahtijevao doista temeljna znanja te kako su ga nekako uspjeli riješiti. Sanchez je doselio u SAD sa završenih pet razreda osnovne škole. Do 1978. godine imao je za sobom cijeli niz loše plaćenih poslova. Meksikanci su u New Yorku tada bili malobrojni, ali je njihova zajednica uskoro počela rasti, a s njom i potražnja za autentičnim meksičkim proizvodima. On i supruga 1978. godine podigli su iz banke 12.000 dolara ušteđevine i kupili prešu za tortilje i industrijski mikser za tijesto te ih smjestili u jedno skladište u New Jerseyju. Danju je Sanchez radio kao vozač viličara u tvornici, a noći je provodio praveći tortilje, nakon čega ih je prodavao u latino četvrtima, gdje je obilazio kuće od vrata do vrata.

Felix Sanchez iz Meksika vodi prehrambenu tvrtku Njegova tvrtka Puebla Foods se širila, pa je počeo distribuirati tortilje i druge meksičke proizvode restoranima diljem sjeveroistoka SAD-a. Njegovo je poduzeće otvorilo tvornice u brojnim gradovima Sjeverne Amerike, uključujući Los Angeles, Miami, Pittsburgh, Toronto i Washington. Danas se njegovo širenje donekle usporilo, kako zbog konkurencije, tako i zbog gospodarskog stanja u državi. Zhang, poduzetnik koji se bavi dodacima za mobitele, također vlasnik tvrtke za razvoj zemljišta te internetske kupoprodajne tvrtke, tvrdi da mu nepoznavanje engleskog nije hendikep. Prvo je 2001. uspostavio veleprodaju dodataka za mobilne telefone na Manhattanu. Zatim je skupio novac od rođaka i ulagača iz Kine za pokretanje tvornice u rodnoj zemlji. Sada ondje proizvodi kožne futrole za mobitele koje zatim izvozi u SAD, Kanadu i Latinsku Ameriku. Posao mu cvjeta, pa je otvorio skladišta u Los Angelesu, New Yorku i Washingtonu. Zhang se nije prijavio za državljanstvo. Draže mu je ostati legalni trajni stanovnik SAD-a i zadržati kinesko državljanstvo, što mu olakšava poslovanje utoliko što ne mora vaditi kinesku vizu svaki puta kada poslovno putuje u Kinu. Korejski poduzetnik Kim prisjetio se otvaranja svoje prve trgovine u New Yorku, kada su mu većinu klijentele činili AfroAmerikanci. “Ne morate voditi neke velike i ozbiljne razgovore”, kaže. “Možete i gestikulirati.”