Pad imperija

Povezani članci

• AKO SU MOGLE ONE, MOŽEMO (LI) I MI
• Javni doček nove 2018. godine u Tuzli
• Dr. Davor Trlin: Kontroverze Schmidtovih oktroisanja
• Karamatićeva tehnika masovne manipulacije
• Kolektivni šizofrenik
• NEMAM KAD DA SE OSVRĆEM, DA SE VRAĆAM

Moglo bi se to promatrati i s dobrom dozom ciničnog zadovoljstva, uz ono obavezno mudrovanje: „Ha, lijepo smo vam govorili!“, jer skandalozni pad ekscentrične vladajuće družine u Hrvatskoj ravan je nekom vrhunskom nokautu od kojega nema više dizanja s poda. No nema mjesta likovanju jer stvari su mnogo ozbiljnije, budući da prikazuju Hrvatsku kao egzemplarnu tvorevinu, kolabiranu državu koja odlično oslikava smrt politike kao društvene djelatnosti. Udarne vijesti, naime, koje sustižu jedna drugu, stalno u glavnoj ulozi imaju državnog tužitelja i vladajuću stranku, pa je konačno blokirana imovina Hrvatske demokratske zajednice, nekretnine, stranački računi, kao posljedica istražnog postupka protiv partije na vlasti. Čin koji je bio itekako predvidljiv, pa ipak je posve zatekao baš one na koje se odnosi.

HDZ se tako tereti za utaju više od pet milijuna eura crnog novca s kojim su radili što im je palo na pamet, trošili u privatne ili izborne svrhe, trgovali, podmićivali, razarali… Sada nije više prazan samo državni proračun, destruiran ogromnim kriminalom vladajuće stranke, nego su u sličnom stanju i računi stranke, koja stoga ne može u izbornu kampanju uliti bezobrazno veliku količinu novca kao prethodnih godina. Uz to, činjenica da nekadašnjem premijeru i šefu HDZ–a prijete godine robije zbog korupcije i razgranatih mafijaških poslova, da se po pritvorima nalaze brojni ministri, stranački prvaci, da je čitav HDZ pod istragom zbog kriminala, otvaraju mogućnost dramatičnog izbornog gubitka. U tom slučaju, a trenutačne ankete govore da će HDZ osvojiti tek minornih tridesetak parlamentarnih mjesta, brojni analitičari najavljuju i potpuni slom Hrvatske demokratske zajednice. Pa u tom kontekstu tako proročanski zvuče riječi gospođe Kosor, suočene s lavinom službenih optužbi, kako se oni, eto, „mogu vratiti na početak“, to jest u „baraku“, gdje je prije 21 godinu Tuđman osnovao stranku.

I doista, pogodila je time u samu srž problema stranke izložene progonu Državnog tužiteljstva i konačno masovnom preziru javnosti. A radi se o tome da ta partija nikada zapravo nije prihvatila, a kamoli ustanovila vladavinu prava i zakona, nego je Hrvatskom skoro dvadeset godina vladala obijesno apsolutistički, vođena isključivo doktrinom nasilnog nacionalizma. U toj Tuđmanovoj „baraci“ HDZ stvaraju sve sami bivši komunisti, politički emigranti proustaške orijentacije, neobrazovane protuhe kojima je ignoriranje zakona bilo prirodni odabir, a ratno vrijeme odlična mogućnost za početno preuzimanje države. Krenulo je s enormnim bogaćenjem pojedinaca i grupa kroz ilegalnu kupnju oružja, nastavilo se privatizacijom društvenih stanova, tvornica i poduzeća, udaren je temelj korupciji koja će se onda godinama širiti na sva područja života.

U nježnoj, nacionalističkoj suradnji s građanima, HDZ je granao svoju moć koruptivnim metodama, svakovrsnim sumnjivim socijalnim davanjima, podsticanjem nerada i nereda, riječju, stvaranjem pravno nedovršene države u kojoj se toleriraju korupcija, kršenje zakona, ratni zločini…

Tako se može reći da je bivši premijer, optužen kao šef zločinačke organizacije, tek institucionalno usavršio uobičajeni proces ponašanja i vladanja Hrvatske demokratske zajednice. A onda je upravo njega spopala kobna ambicija uvođenja Hrvatske u Evropsku Uniju čemu je ozbiljan preduvjet bilo upravo raščišćavanje s korupcijom i kriminalom. To je potom prihvatila i njegova nasljednica Kosor, da bi konačno dovela istražitelje pred svoja i stranačka vrata.

I napravila odličan, makar samoubilački posao, jer jedino istraga protiv HDZ–a, otkrivanje crnih fondova i kontinuiranog nelegalnog djelovanja, može značiti generalno otrježnjenje i kraj dva desetljeća dugog funkcioniranja posve arbitrarne države. Utoliko je doista nevažno što će se dogoditi s Hrvatskom demokratskom zajednicom, strankom ukopanom u ideju spajanja nacionalizma i kriminala. Tim više jer ponašanje njenog sadašnjeg vrha, kao i ono njenog bivšeg vođe i premijera, ne ukazuje na mogućnost ikakve promjene starih navika.

Sanader će tako već prvog dana suđenja, zbog pronevjere enormne količine državnog novca, uličarski bahato blefirati suca svojom navodnom bolešću, e kako bi se suđenje prekinulo. Premijerka pak ne odustaje od vrijeđanja zdravog razuma građana, nego arbitrarno, poput kraljice, dijeli zadnji proračunski novac, trgujući za izborne glasove. Blesavo se kiti brošem u obliku pantere u skoku, šaljući poruku kako još nije gotovo, nego će njeni opet osvojiti vlast. Umjesto ostavke, ona  nasrće na sve, to jest većinu koja misli da je vrijeme da Hrvatska prestane biti čudni evropski presedan, te postane država prava i zakona.

Stoga se i ovi izbori ponovno patetično nazivaju prijelomnima, jer je, baš kao i poslije Tuđmana, opet nužna korijenita promijena društvenog i političkog sustava. Koju bi, međutim, imala provesti stara, skoro identična, ekipa lijeve koalicije. Ideološki neopredijeljena skupina stratega nemogućeg, to jest bastardnog spajanja proleterskih prava s elitizmom liberalnog kapitalizma, kao njihovom direktnom negacijom. Sve uz prstohvat naconalizma, podrazumijeva se. Ali to je prokletstvo malog, zapuštenog kolektiviteta koji stalno funkcionira bez pravog izbora, na bazi tobožnjih revolucionarnih promjena. Nakon kojih sve ostaje isto.

 Mladina