Vesna Rajnović: Dajte Buntiću orden, dali ste mu dozvolu da nas ubija

Izdvajamo

• Koliko još žena mora biti premlaćeno i/ili ubijeno da bi država stala na kraj femicidu? Čini se da ni nedavni snimak na kojem Nermin Sulejmanović iz Gradačca okrutno ubija svoju izvanbračnu partnericu Nizamu Hećimović nije bio dovoljan, kao niti njena prethodna prijava koju je sud u Gradačcu odbacio.

Povezani članci

• Gospodar muha i medvjeda
• Ozren Kebo: Sarajevski masakr mostarskom pilom
• ‘Crkva mora oprati šutnju dugu 20 godina ako želi biti kredibilna’
• 50 NIJANSI CRNE
• Počeo 17. internacionalni festival “Sarajevska zima”: Čarolija potrage Diogena za čovjekom
• Goran Sarić: Lova za lopove i džihadisti – return no wanted!

Foto: Klara Buntić

Koliko žena treba biti premlaćeno i/ili ubijeno da bi društvo prepoznalo problem femicida te da bi ga država učinkovito suzbila?

Piše: Vesna Rajnović

U Bosni i Hercegovini tijekom 2022. ubijeno je osam žena, a u periodu od 2015. do danas više od 60. U Srbiji je tijekom 2020. i 2021. ubijeno 46 žena (u 2022. još 26), u Albaniji 21 žena, Hrvatskoj 13 (u zadnjih dvadeset godina 398), Sjevernoj Makedoniji deset, Kosovu devet i Crnoj Gori četiri. Svaku drugu ženu ubio je partner u njihovoj zajedničkoj kući, a žrtve su najčešće dobi od 46 do 55 godina. Usuprot raširenom dojmu kako je femicid karakterističan za ruralne sredine, više od 60 posto žena ubijeno je u gradovima. Najopasnije mjesto na svijetu za ženu je njezin dom.

Ovim zastrašujućim statistikama valja pridodati i sva neevidentirana kaznena djela za čiju prijavu žrtve nisu smogle dovoljno hrabrosti strahujući da ih sustav neće prikladno zaštititi od osvete zlostavljača. Jedna od svrha kazne je odvraćanje potencijalnih počinitelja kaznenih djela od njihove realizacije, no da bi postigla takav učinak, kazna mora biti pravedna i mnogo ozbiljnija od onih kakve redovno dosuđuju naši sudovi. Preblage kazne, često samo uvjetne i pune razumijevanja za nasilnika, mnogo manje za žrtvu, ne postižu željeni učinak. Počiniteljima najtežih kaznenih djela uzimaju se u obzir sve moguće olakotne okolnosti: ako su zločin počinili prvi put, ako ranije nisu osuđivani, ako su očevi maloljetne djece, imaju braniteljski status, stariju životnu dob, društveni ugled i slično. „Već godinama pravosuđe na bezuvjetne zatvorske kazne osuđuje ispod deset posto ukupne brojke svih počinitelja nasilja. Uglavnom izriče relativno blage novčane kazne, odnosno uvjetne zatvorske kazne”, navodi pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske Višnja Ljubičić ističući potrebu strožeg sankcioniranja.

I bez upoznavanja s detaljima pojedinih zločina, već novinski naslovi svjedoče o razmjerima okrutnosti ove vrste nasilja: Muškarac u Zagrebu napao ženu i dijete sjekirom, dijete preminulo u bolnici; Muškarac čeličnom cijevi pretukao ženu, osuđen na uvjetnu kaznu; Pretukao ženu batom za meso po glavi, sud mu smanjio kaznu jer je nositelj medalje Oluja; Umirovljenik silovao mentalno zaostalu kćer, rodila je. Kazna mu smanjena jer je star; Bivšem HDZ-ovom načelniku manja kazna za silovanje jer je odlikovani branitelj; i slični.

Najnoviji slučaj dogodio se u petak 22. septembra ove godine kad je Klara Buntić mobitelom snimila kako ju vrijeđa, tuče i prijeti joj ubojstvom suprug Denis Buntić, bivši hrvatski rukometni reprezentativac. Osim izrazito uznemirujućeg audio svjedočenja činu obiteljskog nasilja, zastrašujuće je ovdje još nešto. Klara više puta tijekom snimke preklinje zlostavljača da prekine s udaranjem i pritom ga pita: „Šta sam ti uradila?” te ponavlja: „Nisam to zaslužila.”. Takva rečenica je duboko problematična jer pretpostavlja da bi batine bile opravdane da je nešto učinila. Zapravo, za obiteljsko i svako drugo nasilje nema niti jednog jedinog prihvatljivog opravdanja. Batine i prijetnje, naime, ne bi bile adekvatan odgovor niti u slučaju da je gospođa Buntić zaista učinila ono što nasilnik navodi tj. da je imala spolne odnose s drugim muškarcima ili da ga je nekim svojim postupkom iznevjerila, iznervirala ili na bilo koji drugi način naljutila ili povrijedila. Umjesto nasilja, svaka osoba nezadovoljna brakom ima legalnu opciju razvoda.

Na ovo nasilje sud je reagirao puštanjem Buntića iz pritvora manje od 48 sati nakon njegovog uhićenja. Izrečene su mu samo mjere zabrane prilaska i obaveznog svakodnevnog javljanja u PU Ljubuški. Tko će snositi odgovornost ukoliko, ljut zbog prijave, ponovi kazneno djelo ili čak realizira prijetnju ubojstvom? „Policija i sud nisu učinili ništa da nas zaštite, upravo suprotno. Bojim se da će mu tek sad skroz narasti krila jer mu se nije dogodilo ništa i da neće stati”, izjavila je gospođa Buntić strahujući za svoj i djetetov život.

Dodatno zbunjuje što je pri pretresu kuće, policija pronašla skriveno oružje (zolje, kalašnjikove, bombe i pištolje) za koje Buntić nema dozvolu, no ni to nije bio dovoljan razlog za njegovo zadržavanje u pritvoru. Moguće je da sudac nadležan za donošenje odluke snimku gospođe Buntić ne smatra autentičnom. Živimo u vremenu u kojem je postalo moguće lažirati snimke tako da zvuče kao realno svjedočanstvo, ali to zapravo nisu. Moguće je i da zvučni zapis učinjen bez znanja snimane osobe uopće ne može poslužiti kao dokazni materijal. U svakom slučaju, društvo nije ostalo nezainteresirano pa ako ova zastrašujuća snimka pomogne da zlostavljane žene shvate kako ne moraju trpjeti nasilne supružnike i ako navede suce da razmisle o učinkovitosti kazni koje dosuđuju, tada nije uzalud objavljena.

Protiv Denisa Buntića na Općinskom sudu u Ljubuškom vodi se još jedan postupak. Sud je potvrdio optužnicu koju je protiv njega podnijelo Županijsko tužiteljstvo, a kojom se osnovano sumnja da je 2019. počinio kazneno djelo nanošenja teške tjelesne ozljede na štetu M.H..

Cijeli slučaj premlaćivanja supruge uz prijetnje ubojstvom komentirao je i svećenik Ivan Ike Mandurić govoreći kako je, slušajući snimku, osjetio divljenje prema svim onim muževima koji „se stoički nose s lažima, cmizdrenjima, optužbama, manipulacijama, prenemaganjima” i ostalim maltretiranjima „iritantnih” žena te zaključio kako „ima jako puno brakova u kojima su muževi prošli teške trenutke na kakvim je Denis pao. Pa, evo jedna poruka njima: ako ste istrpjeli onakve histerije i cmizdrenja, ja vam se divim! Dečki, svaka vam čast!”. Čini se da se sva krivnja obiteljskog zlostavljača Denisa Buntića svodi na to da, za razliku od nekih izdržljivijih muževa, nije uspio stoički podnijeti cviljenje, zapomaganje i ostala zlostavljanja svoje supruge. Ili bar tako misli ovaj milostivi i sućutni svećenik kojega je Kristova patnja posebno senzibilizirala za patnju svake nevine žrtve.

Koliko još žena mora biti premlaćeno i/ili ubijeno da bi država stala na kraj femicidu? Čini se da ni nedavni snimak na kojem Nermin Sulejmanović iz Gradačca okrutno ubija svoju izvanbračnu partnericu Nizamu Hećimović nije bio dovoljan, kao niti njena prethodna prijava koju je sud u Gradačcu odbacio.

I sada, dok ovo čitamo, negdje se u našem gradu, možda u stanu do našega, kakav nasilnik iživljava na žrtvi pokazujući joj svu moć svoje muževnosti. Sutra će donijeti cvijeće i po tko zna koji put iznova obećati kako se to više nikad neće ponoviti.