Štrajk u autoindustriji SAD s političkim posljedicama

Izdvajamo

• Do sada se ove godine u SAD dogodilo 247 štrajkova u kojima je učestvovalo 341.000 radnika, napisao je AP, ističući da je to još uvijek znatno ispod broja iz 1970-ih i 1980-ih.

Povezani članci

• EU na hitnom samitu lidera odbila brzu proceduru članstva za Ukrajinu
• Jazid Anani: Zapadnu obalu kontrolira Izrael
• Meksiko: Nestalo 57 učenika nakon incidenata s policijom
• U Poljskoj donijeta nova uredba o trudnoći, žene zabrinute da se radi o još jednom radikalnom zakonu
• Pucnjava u Teksasu: Najmanje pet mrtvih, 21 ranjeni
• Najmanje 90.000 Rohindža protjerano iz Mijanmara

Foto: REUTERS/Rebecca Cook

Radnici sindikata u autoindustriji koji su u štrajku u više od 20 američkih saveznih država, traže od tri najveća američka proizvođača automobila povećanje plata od 40 posto u naredne četiri godine, ukazujući na ogromnu dobit kompanija i visoke plate izvršnih direktora.

Međutim, kompanije su ponudile oko polovine tog iznosa, navodeći da moraju uložiti profit u skupu tranziciju na električna vozila.

Štrajk je postao političko pitanje jer se administracija predsjednika Joea Bidena našla između podrške sindikatima i potrebe da američka autoindustrija postane konkurentnija kineskoj, pišu svjetski mediji.

Proširenje štrajka

Sindikat radnika u autoindustriji proširio je štrajk 22. septembra protiv General Motorsa (GM) i proizvođača džipova Stellantisa zbog frustracije oko pregovora o ugovoru. Pošteđeno je nekoliko Fordovih fabrika s kojima su, tvrde iz sindikata, napredovali u pregovorima, napisao je Vašington post (The Washington Post).

Sindikalni radnici napustili su 38 skladišta dijelova GM-a i Stellantisa u 20 država u petak kako bi “zaustavili distribuciju dijelova dok te dvije kompanije ne dođu za sto s ozbiljnom ponudom”, rekao je predsjednik Ujedinjenih radnika autoindustrije (United Auto Workers, UAW) Shawn Fain.

Eskalacija štrajka zbog plata i beneficija dovodi do obustave rada oko 5.600 radnika, što je oko 12 posto članova sindikata autoindustriji, ističe list i dodaje da se očekuje da će povećana obustava rada pogoršati poremećaje u industriji koja u SAD čini oko tri posto nacionalnog bruto domaćeg proizvoda.

Štrajk je počeo prije desetak dana u tri fabrike u Mičigenu, Misuriju i Ohaju koje proizvode Ford Bronco, Chevrolet Colorado i Jeep Wrangler, da bi se, prema pisanju Vašington posta, proširio na skladišta GM-a i Stellantis u ili Denvera, Čikaga, Los Anđelesa, Sinsinatija, Orlanda i drugdje.

Fain je rekao da sindikat za sada neće proširiti štrajk protiv Forda, jer je Ford napravio dodatne ustupke i da pregovori napreduju. Rekao je da se Ford složio da ponovo uvede prilagođavanje plata u pogledu troškova života i ponudi nove odredbe o sigurnosti posla, prenosi list, naglasivši da sindikat nastavlja štrajk protiv jedne Fordove fabrike u Mičigenu.

Predsjednik sindikata je javno pozvao “sve do predsjednika Sjedinjenih Država”, da dođu na proteste dok su demokrate iz Mičigena i drugi saveznici predsjednika Joea Bidena vršili pritisak na njega da se pridruži štrajkačima.

Biden je, kako ističe Vašington post, najavio da će u utorak, 26. septembra “solidarno stati uz UAW” na protestima u Mičigenu, čime bi vjerovatno postao prvi predsjednik u posljednjih 100 godina koji se pridružio protestima radnika.

Zahtjevi radnika

Štrajk radnika u autoindustriji, prema pisanju Njujork tajmsa (The New York Times), uključuje potpuni izlazak oko 150.000 članova sindikata, već “ograničena i ciljana” obustava rada, koja je započela 15. septembra nakon što su radnicima istekli četverogodišnji ugovori.

UAW zahtijeva povećanje plata od 40 posto u naredne četiri godine, što je iznos za koji su zvaničnici sindikata rekli da odgovara povišicama koje su najviši rukovodioci u tri kompanije primili u posljednje četiri godine.

Te povišice, naglašava list, također bi trebale nadoknaditi skromnija povećanja koja su radnici u autoindustriji primili posljednjih godina i ustupke koje je sindikat napravio firmama nakon finansijske krize 2008. godine.

Sindikat također traži prilagođavanje troškova života koje bi podstakle povećanje plata kako bi se kompenzirala inflacija. Traži se i ponovna uspostava penzija za sve radnike, poboljšane beneficije za penzionere, kraće radno vrijeme radnika i druge pogodnosti.

Međutim, ukazuje Njujork tajms, kada je počeo štrajk, kompanije su ponudile povećanje plata za oko 14,5 posto do 20 posto tokom četiri godine. Njihove ponude uključuju paušalne isplate kako bi se ublažile posljedice inflacije i promjene politike koje bi podigle plate nedavno zaposlenima i privremenim radnicima, koji obično zarađuju oko trećinu manje od radnika koji su članovi sindikata.

Kompanije navode kako ulažu milijarde u prelazak na vozila na baterije, što im otežava isplatu znatno viših plata. Kažu da su u nepovoljnijem položaju u poređenju s proizvođačima automobila poput Tesle, koji dominira u SAD u prodaji električnih automobila.

Sindikat štrajkačima plata 500 dolara sedmično i pokriva troškove premija zdravstvenog osiguranja, istakao je Njujork tajms, dodajući da je sindikalni fond za štrajk od 825 miliona dolara dovoljno velik da pokrije isplate radnicima u punom štrajku protiv sve tri kompanije za otprilike tri mjeseca, iako je UAW naveo da će produžiti obustavu rada samo ako razgovori zapnu.

Štrajkom su, kako ističe list, trenutno pogođeni samo određeni modeli automobila, ali ako štrajk potraje dovoljno dugo da počne uticati na količinu zaliha, trgovci automobilima imat će manje vozila na svojim parcelama što bi moglo uticati na rast cijena automobila.

Štrajk u koliziji s Bidenovim programom

Štrajk Ujedinjenih radnika autoindustrije u SAD otkriva teško rješiv sukob u centru Bidenove ekonomske politike jer se administracija nalazi između podrške sindikatima i potrebe da se američka automobilska industrija učini konkurentnijom, ukazuje Volstrit džurnal (The Wall Street Journal).

S jedne strane, ističe list, Biden traži nova ulaganja u čistu tehnologiju i električna vozila kako bi se proizvodnja vratila na obale SAD, dok s druge strane, podržava sindikat i njihove zahtjeve za većim platama.

Stručnjaci pak upozoravaju da bi velika povećanja plata mogla otežati izgradnju industrije električnih vozila koja bi konkurisala dominaciji Kine.

Osnovne plate UAW-a porasle su u prosjeku šest posto od njihovog posljednjeg ugovora 2019., naveo je sindikat dodajući da su radnici također primili paušalne isplate i udio u dobiti. U tom periodu su, ukazuje list na podatke američkog Ministarstva rada, cijene vozila porasle gotovo 23 posto, a ukupne potrošačke cijene 19 posto.

Sindikat ukazuje na velike profitne marže koje velika trojku, GM, Ford Motor i Stellantis, zarađuju jer je ograničena ponuda uzrokovana nestašicom dijelova i snažnom potražnjom domaćinstava uticala na povećanje cijena, dok kompanije tvrde da je ta dobit namijenjena pomoći u prijelazu na električna vozila.

Ipak, troškovi rada za sindikalne radnike, koji uključuju plate i beneficije, iznose više od 60 dolara po satu, navode automobilske kompanije, dok analitičari tvrde da to premašuje prosjek od 55 dolara za pogone koji nisu članovi sindikata i 45 dolara za radnike zaposlene u Tesli koji također ne pripadaju sindikatu. Tesla drži 60 posto tržišta električnih vozila u SAD, u poređenju s 11 posto za veliku trojku.

S druge strane, ističe Volstrit džurnal, SAD dosta zaostaje za Kinom u proizvodnji električnih vozila. Kina je počela subvencionirati električna vozila prije više od deset godina, a sada proizvodi više od polovine svih električnih vozila na cesti, prema podacima Međunarodne agencije za energiju. Ranije ove godine Kina je nadmašila Japan kao najveći svjetski izvoznik automobila.

Povećanje troškova rada za onoliko koliko UAW želi otežalo bi smanjivanje jaza s Kinom, smatraju stručnjaci i ističu da je za proizvodnju električnih vozila potrebno manje rada što bi dugoročno moglo da oslabi uticaj UAW-a.

Međutim, ukazuje list, Bidenova administracija ne želi usporiti prijelaz na električna vozila već navodi da je moguće imati i visoke sindikalne plate i konkurentne proizvođače automobila, pogotovo sada kada profiti rastu.

Političke posljedice

Štrajk UAW testira Bidenovu tvrdnju da je on prvi predsjednik u američkoj istoriji koji najviše podržava sindikate, ističe Asošiejtid pres (The Associated Press).

Neki od najvažnijih ciljeva Bidenove administracije su jačanje srednje klase podrškom sindikatima i borbom protiv klimatskih promjena koja uključuje uvođenje što više električnih vozila na tržišta kako bi se smanjile emisije gasova s efektom staklene bašte. Međutim, ističe AP, neki u UAW strahuju da će ih tranzicija koštati posla.

U saopštenjima Bijele kuće sredinom septembra, Biden je priznao određene napetosti po tom pitanju, rekavši da bi prelazak na čistu energiju “trebao biti fer i dobitan za radnike u autoindustriji i automobilske kompanije”.

Biden je također napravio plan da pošalje glavne pomoćnike u Detroit kako bi pomogli da se pregovori s predstavnicima, te je podstakao menadžment da daje velikodušnije ponude sindikatu, rekavši da bi “trebalo ići dalje kako bi osigurali rekordan korporativni profit znači rekordne ugovore”.

U međuvremenu, naglasio je Asošiejtid pres, bivši predsjednik Donald Trump vidi priliku da zabije klin između Bidena i radnika autoindustrije. Planira da zaobiđe drugu republikansku predsjedničku debatu i posjeti Detroit sljedeće sedmice, ali će ga također dočekati kritike sindikalnog rukovodstva koje je reklo da bi Trumpov drugi predsjednički mandat bio “katastrofa” za radnike.

Do sada se ove godine u SAD dogodilo 247 štrajkova u kojima je učestvovalo 341.000 radnika, napisao je AP, ističući da je to još uvijek znatno ispod broja iz 1970-ih i 1980-ih.

RSE