George Souvlis: Siriza više nije uzemljena u društvu

Povezani članci

• Brunej: Na snagu stupio zakon o kamenovanju za homoseksualni akt
• Obama najavio angažovanje 50 zemalja za prijem 360.000 izbeglica
• Jakob Augstein: Slučajni rat
• „Ples na oštrici noža za Ukrajinu“
• IŠTVAN RIBA: Usred rata čini se da se Orbanov geopolitički san o srednjoj i istočnoj Evropi takođe raspada
• Izraelska policija uhapsila dve osobe u džamiji Al-Aksa u Jerusalimu

Foto Tena Erceg

Iz rezultata prošlih izbora jasno se vidi da su birači iz radničke i srednje klase glasali za Novu demokraciju. No prividna hegemonija Micotakisove stranke zapravo je prilično krhka. Jer što će se dogoditi kad EU više ne bude omogućavao relaksacije mjera štednje i Micotakis bude prisiljen ponovno ih uvesti? Ne bih se iznenadio da za godinu-dvije imamo nove izbore, kaže povjesničar i sociolog

George Souvlis grčki je povjesničar i sociolog. Predaje na Odsjeku za povijest i arheologiju Sveučilišta u Janjini i urednik je u američkom časopisu Jacobin. S njim razgovaramo o parlamentarnim izborima koji će se u Grčkoj uskoro održati drugi put u mjesec dana, o političkoj i ekonomskoj situaciji u zemlji i slabljenju parlamentarne ljevice.

Na izborima koji su održani prije nešto manje od mjesec dana konzervativna Nova demokracija (ND) dosadašnjeg premijera Kiriakosa Micotakisa dobila je čak 40 posto glasova. No to joj nije bilo dovoljno za samostalno sastavljanje vlade pa je Micotakis odlučio ići na nove izbore, koji će se održati 25. lipnja. Možete li prokomentirati taj rezultat i što se može očekivati od skorašnjih izbora?

Najsvježije ankete govore da ND ima šansu dobiti dovoljno glasova da sam formira vladu. Slično kao u svibnju, u parlament bi trebali ući još Siriza i PASOK, uz još jednu manju stranku ljevice (Put slobode) koju su osnovali bivši članovi Sirize, te krajnje desnu stranku Grčko rješenje.

Kad je 2012. izabran za predsjednika Sirize, Cipras je bio jedini političar koji je bio uvjeren da može upravljati zemljom u vrijeme krize, ali kroz godine se odlučio za kompromisnu taktiku. A jednom kad krenete s takvim potezima, to vas neminovno vodi udesno

No s obzirom na to da ankete ni u prvom krugu nisu bile precizne, ne treba se ni sada na njih potpuno oslanjati. Naime, ankete su ND-u davale samo između tri i šest posto prednosti pred Sirizom, a razlika je bila 20 posto, MeRA25 Janisa Varufakisa trebala je ući u parlament a nije, dok je PASOK dobio više nego što se predviđalo.

Rezultati su dakle bili iznenađujući, čak ni ND nije očekivao toliku premoć, a ni Siriza da će dobiti tako malo glasova. Gledano iz ljevičarske perspektive, ND je u ove četiri godine radio sve što ne bi trebalo raditi, no unatoč tome za njih je glasalo dva milijuna ljudi. Nakon desetogodišnjeg perioda krize, pandemije, rata i inflacije pokazalo se da većina ljudi želi vlast koja će omogućiti stabilnost i odgovore na nesigurnosti koje su se akumulirale svih tih godina. Glasali su za stranku koja je predlagala, u liberalnom smislu, solidniji način upravljanja.

Osim toga, Nova demokracija kontrolira sve medije, Grčka je jedna od najgorih zemalja Evropske unije kad je riječ o slobodi medija. Također, u posljednje dvije godine u cilju saniranja ekonomskih posljedica pandemije, EU je relaksirao mjere štednje. Grčka je od EU-a dobila novac koji je vlada iskoristila i za raznorazne prividno populističke mjere, primjerice davanje vaučera određenim demografskim skupinama za vikende na otocima, no za točno određene hotele i brodarske kompanije, tako da se taj novac zapravo slio u džepove kapitalista.

Uskrsnuće PASOK-a

Ljevica je podbacila, prije svega Siriza koja je dobila samo 20 posto glasova. Kako to tumačite?

Iako je vodeća stranka opozicije, Siriza za ove izbore nije uspjela formulirati program kojim bi mogla ozbiljno konkurirati ND-u. Jednako tako, za razliku od ND-a Siriza nema nikakvu podršku financijskog, medijskog ili industrijskog kapitala, tako da se ovakav rezultat do neke mjere mogao očekivati. No nije bilo očekivano da će Siriza izgubiti društvenu bazu, radničku i srednju klasu. Kad se pogledaju rezultati, jasno se vidi da su birači iz tih klasa glasali za Novu demokraciju.

Siriza ih nije uspjela uvjeriti da njezin program sadrži realistična rješenja za njihove probleme, a pritom je vodila i izrazito negativnu predizbornu kampanju koja se svodila na kritiku Nove demokracije. Vođa stranke Aleksis Cipras smatra da zastupnici koje on percipira kao previše lijeve, iako su u pitanju ionako manjinski glasovi, predstavljaju prepreku da Siriza postane tradicionalna socijaldemokratska stranka.

Na anketna pitanja o tome što je prvo što im padne na pamet kad čuju za Ciprasa, ljudi su najčešće odgovarali “mlad političar”, a potom “lažljivac”. On, međutim, takvo javno mnijenje nije uzeo u obzir, ostao je u svom stranačkom balonu. Siriza više nije uzemljena u društvu, a većina onih koji su za nju glasali učinili su to ne zato što im vjeruju, nego zato što nisu htjeli da Micotakis pobijedi. Zbog tog balona Cipras je očekivao da će dobiti oko 30 posto glasova, a time i mogućnost da formira koalicijsku vladu.

Je li ovo ponašanje Aleksisa Ciprasa recentna transformacija ili njegova stalna karakteristika? Primjerice, rasprostranjeno je mišljenje da je njegova vlada 2015. raspisala referendum o mjerama štednje uvjerena da će većina glasati za potpisivanje memoranduma, no dogodilo se suprotno jer je 62 posto ljudi glasalo protiv.

To je sto posto istinita priča. Cipras je organizirao referendum kako bi mogao reći da je napravio sve što je bilo u njegovoj moći i da nema druge nego da potpiše memorandum. No ne vjerujem u statičnu reprezentaciju povijesti, pa tako ni u to da on od početka nije bio ono za što se predstavljao. Kad je 2012. izabran za predsjednika Sirize, bio je jedini političar koji je bio uvjeren da može upravljati zemljom u vrijeme krize, ali kroz godine, a naročito kad je došlo vrijeme da se raspiše referendum, odlučio se za kompromisnu taktiku. A jednom kad krenete s takvim potezima, to vas neminovno vodi udesno.

Ustavne promjene koje Micotakis želi provesti svode se na privatizaciju obrazovanja i zdravstva, odnosno rastakanje sustava javnih usluga. Jedina mogućnost da se to ne dogodi jest da na sljedećim izborima u parlament uđu MeRA25 i dvije krajnje desne stranke

Siriza je izgubila više od pola milijuna birača, no pravi problem je to da se većina tih ljudi vratila originalu, odnosno socijaldemokratima, a ne strankama ljevice. Do jučer se vjerovalo da je PASOK mrtav, no on sada doživljava uskrsnuće, koje nitko nije očekivao jer nisu imali ništa za ponuditi. To je odraz očaja, ali i želje ljudi za stabilnošću, svojevrsnom povratku u devedesete. Ne bih se iznenadio da Siriza ovaj put dobije još manje glasova.

Na izborima 2019. Varufakisova MeRA25 koalirala je s komunistima (KKE) i osvojila devet zastupničkih mjesta. Ovog puta na izbore su izašli s Narodnim jedinstvom, koje su 2015. osnovali bivši članovi Sirize nezadovoljni Ciprasovom izdajom referendumske odluke. Ovog puta MeRA25 nije prešla izborni prag.

Ni to nije bilo očekivano. Komunisti su dobili čak 200 tisuća glasova više, dok MeRA25 nije uspjela prijeći izborni prag, unatoč tome što je bila najaktivnija stranka u parlamentu i u smislu kritike vladajućih i u smislu formuliranja alternativnih prijedloga. Osim toga, u cijelom društvu općenito dogodio se pomak udesno, pa su i birači ljevice glasali za stranke s najvećim izgledima za ulazak u parlament, dakle za PASOK i KKE. Glasali su za konzervativne stranke, pri čemu ne želim reći da su komunisti konzervativni u smislu politika, nego u smislu taktike.

Oni su stranka koja uvijek sudjeluje u štrajkovima, ali ne buče previše na ulicama. Kritiziraju vladajuće u parlamentu, ali ne dovode u pitanje sistem, tvrdeći da ne postoje uvjeti za suštinske društvene promjene. Uvijek su u parlamentu i zadovoljni su sa svojim postotkom i opozicijskim statusom i nikad ne žele sudjelovati u koalicijama. Kad su 2012. godine pozvani da formiraju koaliciju sa Sirizom, odbili su uz obrazloženje da je Siriza reformistička stranka, a nisu podržali ni referendum o mjerama štednje 2015.

Birači ljevice glasali su dakle za stranke za koje su procijenili da imaju najbolje šanse. Ja sam član jedne male ljevičarke organizacije koja se zove Anametrisi (Konfrontacija) i prijateljica studentica, koja je također članica, glasala je za komuniste jer, kako je rekla, “od njih zna što može očekivati”.

Zapošljavanje učitelja

Zašto je MeRA25 prošla tako loše, je li dijelom u pitanju i to što se Varufakisa smatra do neke mjere “kontroverznom” ličnošću?

MeRA25 pojavila se na političkoj sceni tek 2019. godine praktički ni iz čega i, unatoč tome što nije imala naročito jasnu političku liniju, uspjela ući u parlament. S obzirom na to da zauzimaju specifično mjesto u političkom spektru, u naredne četiri godine njihovi zastupnici prometnuli su se u najartikuliranije kritičare Nove demokracije, a bili su prisutni i u svim društvenim pokretima. U svibnju je za njih glasalo 140 tisuća ljudi, tako da još uvijek postoji šansa da uđu u parlament.

Što se tiče samog Varufakisa i njegove reputacije, tu zaista postoji podjela na one koji ga vole i na one koji ga mrze, i to zbog istih razloga. Doživljava ga se prije svega kao figuru globalne intelektualne ljevice. Osim toga, na ovim izborima ključan je bio posljednji mjesec kampanje, u kojemu se Varufakis najviše fokusirao na plan MeRA-e o tome kako bi se stvari odvijale u ekonomskom smislu ako Grčka bude izbačena iz EU-a. Primjerice, kako bi funkcionirao paralelni sustav plaćanja putem države umjesto putem banaka. Iako su tvrdili da bi se nakon inicijalnih problema u prvih godinu ili dvije stvari stabilizirale, moguće je da je to odbilo dio birača, s obzirom na to da je većina njih glasanjem za stranke establišmenta pokazala da prije svega želi stabilnost.

U vrijeme kampanje u vodećim svjetskim medijima, pa i u Hrvatskoj, ponavljala se mantra kako je “dosadni bankar” Micotakis spasio “bolesnika Evropske unije”, praktički napravio ekonomsko čudo. Navodile su se standardne ekonomske statistike koje bi to trebale potvrditi. Je li ta propaganda imala utjecaja na uspjeh Nove demokracije?

Kao što sam već naveo, Micotakis je uza se imao kompletnu domaću oligarhiju, sve medije i Evropsku uniju. Ako imate ta tri nosiva stupa koja vam daju novac, koji onda trošite na stanovništvo potpuno razočarano Sirizom, prilično je izvjesno da ćete pobijediti. Za vrijeme svog mandata od 2015. do 2019. Siriza je akumulirala novac porezima od srednje klase, a Micotakis je sada došao s prijedlogom za smanjenje poreza, što si je mogao dozvoliti jer je s druge strane EU dopustio relaksaciju mjera štednje.

Micotakisova vlada nije dakle napravila nikakvo ekonomsko čudo, nego je Siriza pripremila teren za ekonomski rast, a vlada je imala i financijsku podršku EU-a. Siriza je, primjerice, imala plan zaposliti nekoliko tisuća novih učitelja, ali to nije stigla učiniti zbog nekih tehničkih razloga. Učinila je to Nova demokracija, koja se sada mogla pohvaliti novim zapošljavanjima u javnom sektoru nakon 11 godina. S druge strane, po mom mišljenju ova prividna hegemonija Nove demokracije zapravo je prilično krhka. Jer što će se dogoditi kad EU više ne bude omogućavao relaksacije mjera štednje i Micotakis bude prisiljen ponovno ih uvesti? Ne bih se iznenadio da za godinu-dvije imamo nove izbore.

Što se može očekivati od drugog mandata Nove demokracije?

Nova demokracija je i u sadašnjoj i u prethodnoj kampanji kao temelj svoga programa najavljivala namjeru da dobije 180 mjesta u parlamentu jer joj toliko treba da revidira ustav. Ukoliko doista toliko dobije, bit će to prvi put u modernoj povijesti Grčke da jedna stranka provodi takve promjene.

Ustavne promjene koje Micotakis želi provesti svode se na privatizaciju obrazovanja i zdravstva, odnosno kompletno rastakanje sustava javnih usluga u američkom stilu. Jedina mogućnost da se to ne dogodi jest da na sljedećim izborima u parlament uđu MeRA25 i dvije krajnje desne stranke. Time bi se za četrdesetak mjesta reducirao potencijalni broj mjesta Nove demokracije, koja onda ne bi imala potrebnu parlamentarnu većinu za provođenje ustavnih promjena.

Novosti