Oslobađajuća presuda Samiru Bejtiću za ratni zločin na Kazanima

Izdvajamo

• "U predmetu koji se vodio više od decenije, sasvim je bilo jasno da država nema potrebu da zločine na Kazanima okarakteriše kao ratne, nego je sve vrijeme bio cilj događaje na Kazanima okarakterisati kao incidente. Žao nam je što je izgubljena i posljednja nada u pravno suočavanje sa zločinima Mušana Topalovića Cace", naveli su iz UDIK-a

Povezani članci

• Ozren Kebo: Pobićete pse, šta ćete sa džukelama?
• Okrugli sto: Sud javnosti bez javnosti u sudnici
• Četvrtog jula počinje drugi Bookstan, internacionalni festival književnosti
• Njemačko-engleska inicijativa za BiH: Novi početak ili ništa novo?
• Selim Bešlagić: Odgovor na negiranje zločina na Kapiji je gradnja muzeja
• Pravosudni masakr notornom silom

Foto: Arhiv

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) izrazilo je žaljenje povodom oslobađajuće presude optuženom Samiru Bejtiću za ratni zločin na Kazanima.

Apelaciono vijeće Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine potvrdilo je presudu Kantonalnog suda u Sarajevu iz 2021. kojom je Samir Bejtić oslobođen optužbi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Naime, optužnicom se Bejtić teretio da je kao pripadnik Desete brdske brigade Armije RBiH, zajedno sa grupom vojnika i Mušanom Topalovićem Cacom, učestvovao u ubistvu Ergina Nikolića i Duška Jovanovića 1993. godine, kao i da je 1992. godine ubio Zorana Vučurovića na Kazanima podno Trebevića.

“U predmetu koji se vodio više od decenije, sasvim je bilo jasno da država nema potrebu da zločine na Kazanima okarakteriše kao ratne, nego je sve vrijeme bio cilj događaje na Kazanima okarakterisati kao incidente. Žao nam je što je izgubljena i posljednja nada u pravno suočavanje sa zločinima Mušana Topalovića Cace”, naveli su iz UDIK-a

Istakli su da je žalosno i to što je ova presuda dala legitimitet neprimjerenoj spomen-ploči na Kazanima kao načinu na koji se gradonačelnica Sarajeva nastojala odužiti žrtvama i njihovim porodicama.

“Trebamo biti svjesni da je ovo samo korak nazad u suočavanju s ratnom prošlošću devedesetih, ali i pokazatelj da su proces suočavanja s prošlošću i izgradnja mira na leđima civilnog društva.”