MAKRAME PO MAKARENKU

Izdvajamo

• Pišem ovo u povodu jednog neodgojenog "odgojno-obrazovnog nusprodukta", koji se na nacionalnoj televiziji ismijavao s izgledom "ružne žene" Marije Jurić-Zagorke. Naravno da nije vrijedan njezinog malog prsta. Naravno da je šupljkoglav, neobrazovan i odbojan. Sasvim ga se sigurno stidi majka, krsna kuma i prva učiteljica, sestrične, nećakinje i školske prijateljice... Ne bi ga htjela ni jedna normalna mlada žena, koja ima razvijenu svijest o svojoj vrijednosti. Ali ne i društvo koje mu neprestano daje šansu da svoju bijedu izlaže oku javnosti, valjda pod paradigmom "da trenutno boljih nemamo". Jer smo se zdušno trudili da ih i ne proizvedemo, u našem tupom i zarđalom sustavu vrijednosti, na kome obrazovanje počiva.

Povezani članci

• Milanovićev gol Plenkoviću i mufljozima
• Čedomir Petrović: Stranac u vozu
• Čovjek koji ne pristaje na zadatosti
• Odgovor Boška Puletića na tekst “Odron ili vijeđanje Bore Stankovića” Gradimira Gojera
• IZ ZAGREBA, S PREDUMIŠLJAJEM 9
• Heni Erceg: Haubicom na novine

Foto: Božica Jelušić/Facebook

Sto i više puta sam rekla, da će nam se o glavu odbiti konfuzno obrazovanje, Robocop ministrice, desničarski paranoici, stari lijeni sibariti i svi oni koji kroje tzv. “školu za život”, u kojoj je jedina stalnost kaos i promjene u kurikulima i nedostatak jasne koncepcije o ciljevima obrazovanja. Udžbenici od kojih se čovjeku diže kosa na glavi, traljava lektira, nemar prema materinskom jeziku (nedovoljna satnica), koncentracija na engleštinu uz potiskivanje klasičnih jezika i drugih europskih s velikom literaturom, “čišćenje” kreativnih i korisnih predmeta iz satnice (likovni, domaćinstvo, ekologija, građanski odgoj), forsiranje nabožnjaštva umjesto slobodnog mišljenja, sve to, dakle, nakon tri desetljeća i nešto više, razmnožilo je piriku, školski korov, po svim segmentima društva.

Ignoranti, snobovi, kičeri, prosječnjaci i ekscesni budalaši, nahrupili su u javni prostor, zauzeli “pozicije” i sada teroriziraju naciju svojim bijednim neznanjem, nekompetencijom i neukusom. Oni su kreatori javnog mijenja, oni drmaju televizijama, oni zabranjuju i preporučuju, udaraju ispod pojasa, hvale se svojom “nezainteresiranošću” za hijeratičke vrijednosti uljudbe i kulture, jer sve je to retrogradno, sve spada u ropotarnicu, sve je nevažno, osim nafiksane ludosti, drskosti, cinizma, negatorstva i ordinarnog prostaštva pod firmom “otkvačenosti”. Divna naša mladež, perjanice naše usmenosti i pismenosti, koje ne znaju sročiti maturalni esej, ali znaju širiti crnilo neukusa, gdje god im se pruži prigoda! Blatari i govnovalji originalnog soja, koji će uskoro osvojiti planetu!

Čuli ste za Makarenka i njegovu “Pedagošku poemu”? Vrijeme je za novi makrame, s uzorcima neodgojenih klipana, opsesivnih tipkoudarača, smolavih huligana, koji po kafićima ubijaju vrijeme i kradu Bogu dane, smrdeći od lijenosti, zalijevajući dosadu kavom i alkoholom, dok starcima puca kičma od napora da udovolje njihovim zahtjevima. Neodgojeni su, pa što? Mladost-ludost, a kad će ako neće sada, pa ne mogu rasti pod staklenim zvonom! Ismijavaju nacionalne korifeje, rugaju se starim ženama, koje su slučajno bile među prvima u Europi u svojoj profesiji, preziru svoje učitelje, hvataju se za avetinje prošlosti, dvoglavničke transvestite i psihopate, da bi pokazali kako su “u trendu”. Povremeno pretuku nekoga, u povodu nogometa, političkih uvjerenja ili seksualne orijentacije. Pri tom oni odlučuju što je pravovjerno i ispravno, a što “nastrano”. Jer oni su “zakon”, oni su “fora”, ovo je njihovo vrijeme i njihov svijet!

Pišem ovo u povodu jednog neodgojenog “odgojno-obrazovnog nusprodukta”, koji se na nacionalnoj televiziji ismijavao s izgledom “ružne žene” Marije Jurić-Zagorke. Naravno da nije vrijedan njezinog malog prsta. Naravno da je šupljkoglav, neobrazovan i odbojan. Sasvim ga se sigurno stidi majka, krsna kuma i prva učiteljica, sestrične, nećakinje i školske prijateljice… Ne bi ga htjela ni jedna normalna mlada žena, koja ima razvijenu svijest o svojoj vrijednosti. Ali ne i društvo koje mu neprestano daje šansu da svoju bijedu izlaže oku javnosti, valjda pod paradigmom “da trenutno boljih nemamo”. Jer smo se zdušno trudili da ih i ne proizvedemo, u našem tupom i zarđalom sustavu vrijednosti, na kome obrazovanje počiva.