Pele, O Rei
Izdvajamo
- Pele je stekao slavu kralja – “O Rei”. On je bio prvi kojeg su tako zvali. Po tome je ostao neizbrisiv simbol. On je doista bio kralj fudbala za crnce, ali, i za bijelce, kao i za žute ili plave ljude. Ali, treba reći da je Pele bio posebna inspiracija za crnce. “Naš kralj je – crn”. To je bilo uvjerenje potlačenih i porobljenih miliona. On, Pele je zapravo, bio njihov jedini i pravi - “kraljević”, jedni stvarni - “ Kralj”. Negdje sam našao jednu njegovu sliku sa Muhamed Alijem bokserskim šampionom kojeg je Pele nazvao “bratom” i ova slika ostavila je snažan utisak na crnačku populaciju obje Amerike i populaciju širom svijeta. Ona je u dobroj mjeri podigla i ohrabrila duh miliona crnaca i predstavljala dodatnu snagu njihovog pokreta, pobune i težnje za slobodom.
Povezani članci
Njegovo ime transcendiralo je zeleni teren i preplavilo globalnu kulturu
Piše: Fuad Đidić
Odlazak super zvijezde 20. stoljeća “Pele – Kralja” snažno me vratio na jedan događaj iz Rijada gdje sam se 2018. god našao na diplomatskoj službi. Volio sam gledati prenos finalnih mečeva tadašnjeg svjetskog prvenstva u jednoj popularnoj kafani u ulici Prince Fahran Naser gdje se okupljao veliki broj vatrenih ljubitelja fudbala.Neki mladi saudijski momci, sa kojima sam dijelio sto, znali su da sam iz Bosne. I dok smo gledali i, pošteno navijali za Hrvatsku u polufinalnom meču sa Francuskom, razgovarali smo i o fudbalu u Bosni.
I, tada u jednom trenutku, umalo horski, uzviknuli su – “Džeko“, “Džeko is Bosnia”. Radoznalo sam pitao – “Kako!?”. I, kazali su mi: “Morate znati da je Džeko ovdje ime”. “Star”. “Zvijezda”. Zvijezda čak, veća od Ali… Izetbegovića.
Dugo nisam mogao razumjeti pravi smisao ovog razgovora. Džeko je postao ime preko kojeg mladi ljudi prepoznaju Bosnu. Jedino što sam tada shvatio jeste saznanje koliko su se u njihovim očima ali, i u očima svijeta – stvari u mojoj zemlji bitno promijenile. I kako je vrijeme donijelo potpuno novu sliku o Bosni čak, u ovom svijetu gdje i danas, jedna od gradskih magistrala u Rijadu, nosi ime Ali Izetbegovic.
Danas, kada je otišao Pele mnogo mi je šta jasnije. Razmišljam kako je sve stalo u ta dva sloga. “Pe-le”. Ovdje, u ovim slogovima, sadržano je sve o fudbalu, sve o veličini i ljepoti ove igre, sve, o zemlji, ljudima, slavi, novcu … Ovo ime od dva sloga sačinjavalo je na kraju jednu magičnu riječ. Riječ koju je bilo tako lako izgovoriti. Za koju ne treba napor da se pamti. Riječ koja se brzo prenosi. Koja pokreće i mobiliše, koja oduševljava i izaziva divljenje.
Jedno ime koje nikada niste mogli zapamtiti ili, tačno izgovoriti – Edson Arantes do Nascimento – jeste, sabrano je u ta dva čarobna sloga – “Pe-le”.
I, evo tu je sve je započelo.
“Dže-ko” je samo daleka slika tog svijeta kojeg je pokrenuo “Pe-le”. Slika svijeta u kojem se superzvijezde, i tamo i ovdje, prepoznaju pamte, i slave samo po jednom kratkom, stegnutom imenu, imenu sastavljenom od dva ili, najviše tri sloga. Imenu koje se utapa u vaš jezik kao njegov neraskidivi i sastavni dio. Ili, drugačije, po imenu koje je pitko i glatko, bez suvišnih bridova kao cell phone, transparentno i blistavo.
Dva sloga ili, najviše tri sloga. I kada pogledate povijest fudbala u minulih pola stoljeća onda pronalazite ovu paradigmu pokrenutu sa imenom – Pele. To je ista ona paradigma, koja je samo nekoliko sedmica prije, potvrđena sa imenom “Messi” krunisanim kraljem minulog fudbalskog prvenstva u Kataru.
Poslije pojave fenomena “Pele” ne postoji kako u fudbalu, tako, i mnogo šire, bilo koji “superstar” bilo koja zvijezda a, koja u sebi ne utjelotvoruje paradigmu kratkog, jasnog, stegnutog imena, Kralja.
Pele je bio prvi fudbaler u historiji fudbala koji je transcendirao sa fudbalskog terena. Njegovo kratko ime prešlo je sa stadiona i preplavilo globalnu kulturu. Postalo je ikona. Postalo je brend. I simbol ličnog uspjeha i slave. Superstar se imao prepoznati i identifikovati samo u jednom imenu. Imenu sa dva sloga. Pele je zato promijenio globalnu kulturu. On je preoblikovao način njene percepcije i prezentacije. On je ubrzo postao zvijezda u filmovima, muzičkim tv spotovima, komediji…Igra na terenu pretvorena je u ličnu slavu fudbalera i dobila je jedno drugo i novo značenje. Za ovim imenom trkale su se sve velike i najveće kompanije svijeta. Ovo ime značilo je u svijetu biznisa uspjeh ili krah na tržištu, donosilo je poslovni uspjeh, značilo je mjeru i doseg modernosti ili savremenosti.
Moja generacija pamti svoju mladost po njegovom imenu. Tamo negdje 70-tih živo pamtim kako su Brazilci, kako je Pele, za sve nas, koji smo igrali “lopte” između zgrada, bio zapravo, čovjek sa druge planete. Moji stariji vršnjaci uvjeravali su da sve ono što vi u snovima možete zamisliti, Pele može uraditi sa nogama. I svi mi, više ili, manje tajno, čeznuli smo biti “kao Pele”. Uzvikivali smo njegovo ime onda kada smo uspjeli nekome loptu probaciti kroz noge. Slavili smo i ljubili se. A onaj ko bi uspio dobiti ime “Pele” bio je privilegiran i dugo slavljen u našoj ulici.
Magična riječ Pele mobilisala je i pokrenula milione i milione ljudi širom planete da igraju fudbal. U milionima je Pele potpaljivao san da “iz ništavila” pronađu sebe, da iz bijede i siromaštva postanu “neko i nešto”.On je za mnoge generacije bio simbol i nada kako je moguće uspjeti, prevazići okrutni svijet u kojem živimo. Kako je moguće izaći iz jednog nepravednog svijeta u kojem nas oblikuje sila i pripadnost jednoj rasi.
I zbog toga je tačno sve što čitam ovih dana o ličnosti “Pele Kralja” koja je “komandovala sportom u njegovim globalnim razmjerima”. Pele je transformisao fudbal i učinio od ove igre – planetarnu igru koja će upravljati milionima ljudi, koja će pokretati mase, potpaljivati sve strasti pobjede ili poraza, koja će transformisati i sam duh i karakter jedne nacije. Mnogo kasnije, u našim balkanskim okolnostima, ova igra je nadalje, mutirala i transformisana je u svojevrsnu pripremu za rat ili njegovu sublimaciju i, u konačnici, u bazu iz koje su nacionalne političke elite regrutovale “navijačke horde” za svoje ciljeve i planove.
Pele je stekao slavu kralja – “O Rei”. On je bio prvi kojeg su tako zvali. Po tome je ostao neizbrisiv simbol. On je doista bio kralj fudbala za crnce, ali, i za bijelce, kao i za žute ili plave ljude. Ali, treba reći da je Pele bio posebna inspiracija za crnce. “Naš kralj je – crn”. To je bilo uvjerenje potlačenih i porobljenih miliona. On, Pele je zapravo, bio njihov jedini i pravi – “kraljević”, jedni stvarni – “ Kralj”. Negdje sam našao jednu njegovu sliku sa Muhamed Alijem bokserskim šampionom kojeg je Pele nazvao “bratom” i ova slika ostavila je snažan utisak na crnačku populaciju obje Amerike i populaciju širom svijeta. Ona je u dobroj mjeri podigla i ohrabrila duh miliona crnaca i predstavljala dodatnu snagu njihovog pokreta, pobune i težnje za slobodom.
Pele je bio simbol jedne zemlje koja se u doba Pokreta nesvrstanih počela polako izdizati u težnji za opštom emancipacijom. Zemlja je nosila teret ropstva i dubokih podjela (ropstvo ukinuto 1888. godine) Pele je bio ključ kojim su svi crnci otvarali prostor za priznavanje i njihov uspjeh kako u brazilskom tako, uopšte u svjetskom fudbalu. On je bio neupitan i u značajnoj mjeri promijenio image jedne zemlje koja se mukotrpno oslobađala najgoreg rasizma i ropstva nad većinom njene populacije.
No, na drugoj strani medalje, njemu kao crncu, koji se penjao na tron globalnog fudbalskog Kralja, nije bilo sve tako sjajno. Na to nas je ovih dana upozorila Angelica Basthi, njegov biograf. U jučerašnjoj izjavi za BBC ona je ukazala na brojne uvrede koje je Pele trpio na stadionima kao crnac. Ona je prenijela dio Peleove ispovijesti: “Da sam prekinuo utakmicu kada god sam čuo ružne riječi na račun moje kože, morao bih skoro sve utakmice prekinuti.”
Međutim, Pele nije bio izravno uključen u borbu protiv rasizma. Brojni komentatori danas ističu kako se u vrijeme 20. godišnje diktature i terora u Brazilu Pele nije nešto posebno oglašavao, i ako je bio stvarni Kralj cijele zemlje. Ali, da se oglasio, kako tvrde brojni komentatori, teško bi bilo pretpostaviti kojim putem bi krenula njegova zemlja. Cijeli Brazil, koji je jučer proglasio trodnevnu žalost, danas voli reći kako je Pele bio – veliki. Kako je bio “O Rei”, pravi “Kralj” cijele zemlje, ali, samo neki će reći da je bio i, – “kontradiktorni”.
Ovaj pomen na Pele-Kralja želio bih završiti sljedećim razmišljanjem.
Mobilizatorska snaga i moć riječi fudbalskih ikona je – ogromna i, ponekad – neizmjerna. Tu ubrajam i onaj gore pomenuti primjer “Dže-ko” koji je bio u stanju preoblikovati image BiH u jednoj prilično konzervativnoj monarhiji.
Možete li onda, zamisliti što bi bilo da su fudbalske zvijezde, recimo, onih nekoliko ikona hrvatskog nogometa, mahom rođene u Bosni, u svojim “slavljeničkim” pjesmama zapravo, pozdravili BiH, zemlju koja je masovno bila uz njih u Kataru.
Možete li zamisliti koliko je samo jedna njihova pjesma, jedna riječ u trenucima njihove slave dok ih mase “obožavaju” mogla promijeniti od sadašnje trnovite povijesti dvije zemlje.
To je svijet koji je svojom historijskom pojavom stvorio Pele. No, istinska, ljudska, mobilizatorska, snaga svih velikih “ikona” u međuvremenu je nažalost, pala pod kontrolu vladajućih političkih elita.