Treća zvijezda za Borgesa

Povezani članci

• Senada Kreso: “Stavovi Susan Sontag o slobodi smatraju se općeprihvaćenim, ali borba za jednakost još ni izdaleka nije dobivena”
• FTV I BHT1: SVE ŠTO NISTE HTJELI ZNATI O SDA
• Zašto ne mogu na spisak Demokratske stranke
• Vlast na klizištu
• Svjetski mir i sigurnost na staklenim nogama
• Đoković čestitao Džumhuru i zaželio mu prolazak dalje

FOTO: EPA

Ova zvijezda koju su donijeli Leo Messi, Lionel Scaloni i Emi Martinez za sve Argentince sija takvom jačinom da i veliki Borges u raju vidi radost koja je obasjala njegovu zemlju srebrenu. Niko se ne bi radovao tituli svjetskog prvaka kao Argentinci. Zato su je zaslužili. Kao i Borges – da mu ta treća zvijezda skine tamu koja mu je bila propisana kao ukleto proročanstvo.

Piše: Amer Obradović

Ne zna puno ljudi za mađarski film Dva poluvremena u paklu iz 1961. Taj film je posveta istinitoj priči o fudbalerima kijevskog Dinama koji su redovno dobijali nacističke vojnike tokom Hitlerove okupacije Ukrajine. Nažalost, većina tih fudbalskih heroja i fakina, koji su se usudili rušiti mit o nepobjedivoj arijevskoj rasi, ubijeni su kasnije u logoru. Samo ih je nekoliko preživjelo. Taj film je poslužio velikom američkom režiseru Johnu Houstonu da napravi svoj omaž tim ukrajinskim fudbalerima koji su i u vrijeme strašne ljudske patnje pokazali da fudbal može biti više i od života. Houston je u filmu Bijeg u pobjedu radnju prebacio u okupiranu Francusku, a za glumce je odabrao one najbolje, samog fudbalskog kralja – Pelea, Osvalda “Ossiea” Ardilesa, Bobbyja Moorea, glumca Michaela Cainea, a na gol je stavio, tada žgoljavog, Silvestera Stallonea.

Taj holivudski hit sjajna je posveta ne samo fudbalu nego i slobodi, kao i ljudima koji su preživjeli pakao nacističkih logora. Nema veće pobjede do one u kojoj osvojite svoju slobodu. I Houston je sjajno to povezao, pokazujući da je, recimo, i njemačkom oficiru Karlu von Steineru, kojeg sjajno igra Max Von Sydow, fudbal važniji od nacizma. Ključna scena u tom filmu jesu čuvene Peleove makazice, nakon kojih njemački vojnici ustaju i aplaudiraju. Na kraju filma, Stallone, onako rokijevski, skida dres i bježi među obične smrtnike. Taj Robert Hatch, koga glumi Stallone, u epskom finalu Svjetskog prvenstva na Lusail stadionu je bio Argentinac – Emiliano Martinez.

Da, Emi Martinez je protiv Nizozemske skidao penale u inat Van Gaalu. On je skinuo i dva penala u finalu protiv Francuza. Ali ono što je uistinu bilo herojski jest njegova odbrana u 124. minuti, kada je nadljudski skinuo zicer Kolo Muaniju. Da nije odbranio tu loptu, Leo Messi nikada ne bi podigao pehar svjetskog prvaka. Emi Martinez mu je stavio krunu na glavu. Samo nekoliko minuta nakon te odbrane, legendarni bek Liverpoola Jamie Carragher je na Twitteru napisao: ”Ova utakmica je pokazala zašto je fudbal najveća igra. Ovo je bio klasik, jedan od najboljih svih vremena. Tako mnogo okreta i preokreta, ali ova odbrana Emi Martineza je bila ključni trenutak.” Nakon finala, a prije Messijevog okrunjavanja, golman Aston Ville je dobio i priznaje, ”zlatnu rukavicu” za najboljeg golmana turnira, nakon čega je napravio nepristojan gest i gledatelje širom svijeta ostavio u čudu. Tako to ide sa tim genijalcima na terenu – svaku bravuru su u stanju pokvariti vlastitim glupostima, te nerijetko znaju svoje umijeće na terenu zgaditi banalnostima običnih jalijaša.

Na kraju, bio je to tango Argentino u Kataru za neprevaziđenog Diega Armanda, za trenere Menottija i Bilarda, za Maria Kempesa i Passarellu, za Claudija Caniggiju, za Valdana i Burruchagu, za Batistutu i Zanettija, za Arijela Ortegu, velikog Juana Riquelmea i nikad prežaljenog Alfreda Di Stefana… Argentina je na svom grbu dobila treću zvijezdu, onu koja će vječno sijati sa imenom Lea Messija u sebi.

Najveći južnoamerički pisac, Jorge Luis Borges, jednom je rekao da raj zamišlja kao neku vrstu biblioteke. Njegov buran život imao je okrete kao ovo sada već čuveno finale na Mundijalu. Kada je već bio potpuno oslijepio, 1955. godine, vojna vlada je Borgesa postavila ga za šefa Nacionalne biblioteke, pa je poznata njegova misao: “Bog mu je dao 800.000 knjiga – i tamu”. Ova zvijezda koju su donijeli Leo Messi, Lionel Scaloni i Emi Martinez za sve Argentince sija takvom jačinom da i veliki Borges u raju vidi radost koja je obasjala njegovu zemlju srebrenu. Niko se ne bi radovao tituli svjetskog prvaka kao Argentinci. Zato su je zaslužili. Kao i Borges – da mu ta treća zvijezda skine tamu koja mu je bila propisana kao ukleto proročanstvo.  Borges je mrzio fudbal. Zato mu samo on i može skinuti tamu. Don’t cry for me, Borges, pjeva večeras Argentina!