Više od 4.000 osumnjičenih za ratne zločine u BiH i dalje na slobodi

Povezani članci

• Optimistična očekivanja BiH od EU i NATO
• Okupacija Volstrita
• Sedma silo, napustite Gebelsovu mašineriju, pišite istinito
• GOSTOVANJE PREDSTAVE “BRAŠNO U VENAMA” NA FESTIVALU U BURSI
• Zastrašujuće posljedice projekta izgradnje hidroelektrana u istočnoj Hercegovini i južnoj Hrvatskoj
• Dvije firme u BiH nevakcinisanim radnicima zabranile rad

Među 4.000 osoba osumnjičenih za ratne zločine u Bosni i Hercegovini (BiH) koje nisu procesuirane ima i onih koje su trenutno aktivne u javnom životu u ovoj zemlji.

U Tužilaštvu BiH za Radio Slobodna Evropa (RSE) ne preciziraju ko su te osobe.

“Među prijavljenim i osumnjičenim ima osoba koje se sumnjiče kao direktni izvršioci zločina, kao i osoba koje su bile u zapovjednim strukturama u institucijama vojske, policije i političke uprave u različitim strukturama na svim stranama”, ističu u Tužilaštvu za RSE.

Poznato je da se protiv Miroslava Miće Kraljevića, načelnika Opštine Vlasenica pred Sudom BiH vodi postupak zbog ratnog zločina nad Bošnjacima u toj opštini.

Prvi čovjek Opštine je tokom rata bio komandant tzv. Specijalne policijske jedinice.

Kraljević i drugi, prema optužnici, terete se za progon bošnjačkog civilnog stanovništva, ubistva, zatvaranja, prisilne nestanke, seksualna zlostavljanja i druga nečovječna djela.

Neki od Bošnjaka, koji su se nakon rata vratili da žive u taj gradić na istoku Bosne i Hercegovine, nisu željeli da govore za RSE o tome.

Prema podacima udruženja preživjelih u Vlasenici je tokom rata u BiH (1992.-1995.) ubijeno oko 2.800 Bošnjaka.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je 2005. godine osudio Dragana Nikolića zvanog Jenki, komandanta logora Sušica, na 20 godina zatvora zbog ubistava, silovanja i mučenja bošnjačkih logoraša u Sušici, u okolini Vlasenice.

Logor je osnovan u maju 1992. godine i postojao je do kraja septembra iste godine.

Prema zvaničnim podacima, kroz logor je prošlo više od 8.000 Bošnjaka iz Vlasenice i okoline, a prema Međunarodnom komitetu crvenog krsta, u i oko Sušice je ubijeno 1.617 ljudi.

Zbog ratnog zločina u ovom logoru, Sud BiH je na 40 godina osudio Predraga Bastaha, zvanog Car i Gorana Viškovića, zvani Vjetar.

Traume zbog susreta sa osumnjičenima za ratne zločine

Nakon što su se vratili u prijeratno mjesto boravka, neke od porodica žrtava kažu kako im posebnu traumu izaziva susret sa osumnjičenima za zločine.

“Vidim ih i svako to sretanje, svako viđenje sa njima me podsjeti na tu ’92. godinu. Podsjeti me na one žrtve koje sam i ja sam bio u prilici da vidim ondje pored Drine i da ih pronađem i ukopam, da ne ostanu tu pored Drine”, kaže Suljo Fejzić, 59-godišnjak.

Prema njegovim riječima, protiv onih koje sreće je podignuta optužnica za ratne zločine, a neki su već odslužili kaznu. Ne prave mu, kako ističe, probleme, ali bude “loše slike”.

Fejzić živi u selu Barim, na lijevoj obali rijeke Drine, nedaleko od Višegrada, na istoku BiH. U rodno selo se vratio 2004. godine.

Za RSE kaže kako i danas traga za počiniocima ratnog zločina u njegovom selu, kada je u avgustu 1992. godine ubijeno 26 Bošnjaka. Među žrtvama je bilo 13 žena i dvoje djece.

Među ubijenima su, dodaje, rodbina i komšije.

“Većina je njih bila stavljena na jednu gomilu pored Drine gdje se vidjelo da su žene i djeca ubijani metkom u glavu, iz blizine. Za te zločine još uvijek nije niko odgovarao, niti se pouzdano može reći koja je formacija i koja je jedinica počinila zločine.

Ne mogu da vjerujem, da 30 godina treba da prođe da se pokrene postupak i za moje selo i za sve ostale zločine koji su počinjeni diljem BiH”, kaže Fejzić.

Tokom rata je ubijeno oko 3.000 višegradskih Bošnjaka. U haškim presudama je istaknuto da je Višegrad bio podvrgnut “jednoj od najnemilosrdnijih kampanja etničkog čišćenja u bosanskom sukobu”, te da je samo u maju i junu 1992. godine ubijeno više od 60 posto višegradskih Bošnjaka.

Za zločine u ovom gradiću na istoku BiH je do sada osuđeno 18 osoba na ukupno 247 godina zatvora, od čega troje pred Haškim tribunalom.

U Foči plakat sa likom Ratka Mladića

U Foču, na istoku BiH, su se vratili malobrojni prijeratni stanovnici. U gradu je tokom rata formiran logor.

Ubijeno je oko 3.000 Bošnjaka, a još se traga za više od 600 žrtava.

Među onima koji su se vratili je Izet Spahić. Jedini je bošnjački odbornik u Opštini Foča.

“Na zgradi Općine, gdje povratnici trebaju doći da rješavaju svoje administrativne probleme, stoji poster Ratka Mladića, metar sa metar”, kaže Spahić za RSE.

Priča kako se povratnici u opštini suočavaju sa brojnim problemima, među kojima su i susreti sa osumnjičenima za zločine.

“Tamo gdje razgovaram sam desetine puta bio u prilici da slušam, ‘evo ga vidiš on je bio vojvoda’, ‘evo ga vidiš, on je bio komandir policije u Miljevini, sad pravi gusle u toj stanici policije u kojoj su premlaćivani, ubijani i privođeni Bošnjaci’ i tako dalje”, kaže Spahić.

Pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu, Sudom BiH, te još četiri suda, izrečeno je 19 presuda za ratne zločine na području Foče.

Više od 300 osumnjičenih za ratne zločine nedostupno pravosuđu

Pravosuđe BiH se suočava sa ‘procesnom smetnjom’ u 157 predmeta kojim je obuhvaćeno 300 osoba osumnjičenih za ratne zločine. Ovo za RSE kaže predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH, Halil Lagumdžija.

Radi se o osobama nedostupnim bh. pravosuđu, koji se kriju, najčešće, u Srbiji i Hrvatskoj.

“Oni ih ne žele izručiti, imaju ustavnu odrednicu da ne izručuju svoje državljane. U toj situaciji jedino što se može raditi i ima određenih aktivnosti je da im se ustupi krivično gonjenje. U određenom broju predmeta je to već učinjeno, ali je to relativno mali broj”, kaže Lagumdžija za RSE.

On ističe kako je najveći problem u saradnji sa susjednim zemljama to što ne žele prihvatiti pravnu kvalifikaciju, ako je u pitanju genocid ili zločini protiv čovječnosti.

“U tim predmetima je zastoj. Ne znam da li će i kad biti ostvaren transfer tih krivičnih predmeta prema pravosuđima tih zemalja”, ističe Lagumdžija.

Prema podacima VSTS BiH, krajem septembra, u svim tužilaštvima registrovano je 4.099 osoba u 465 predmeta koji čekaju na procesuiranje.

Protiv 1.347 osoba se vodi istraga, a protiv 2.752 njih se još ne vodi.

Predmeti ratnih zločina se u BiH procesuiraju na državnom, entitetskom, kantonalnom nivou, te u Brčko distriktu. Riječ je o 18 pravosudnih institucija, šest okružnih sudova u entitetu Republika Srpska, deset kantonalnih u Federaciji BiH, jednom sudu u Brčkom i državnom sudu BiH.

Revidirana strategija za rad na predmetima ratnih zločina u BiH predviđa da se rad na predmetima okonča do kraja 2023. godine.

“To nije uopšte realno. Dobar broj će, zbog protoka vremena, ostati neriješen, a jedan veliki broj će ostati po NN (nepoznatim) učiniocima”, navodi Lagumdžija.

Vlasti u BiH su 2008. godine usvojile Strategiju kojom je predviđeno da se na državnom nivou procesuiraju najsloženiji predmeti u roku od sedam godina, a da ostali budu prebačeni na niže sudove i budu završeni do 2023. godine.

Revidirana strategija je usvojena 2020. godine s ciljem ubrzanja procesuiranja, a njeno usvajanje je bilo jedan od 14 prioriteta koje Bosna i Hercegovina mora da ispuni na putu ka Evropskoj uniji.

U VSTS za RSE podsjećaju i da i dalje postoji mogućnost prijavljivanja ratnih zločina.

Presude pred sudovima u BiH su, prema do sada dostupnim zvaničnim podacima, donesene u oko 600 predmeta. Za ratne zločine izrečene su pravosnažne presude u trajanju od više od 3.200 godina zatvora.

RSE