Problematični partneri

Izdvajamo

• Osim toga neophodno je nakon svjetskog prvenstva region zaliva ne izgubiti iz vida nego umjesto toga gore naznačena polja i još više dugoročno i konstruktivno kao i kritički i kontroverzno uzeti u izmjenu sa državama Zaliva. Da je takvo partnerstvo uvijek povezano sa rizicima treba se njemačkoj javnosti jasno staviti do znanja. Međutim, politika bi istovremeno trebala također objasniti da apsolutno postoje mogućnosti da se sa državama zaliva vodi politika interesa bez da se izdaju vlastite vrijednosti. Za to je ipak potrebna strategija i zaoštreni pogled na ovaj region koji je postao suviše važan da bi se mogao ignorisati. Svjetsko prvenstvo u Kataru i energetska kriza pokazuju to pod lupom.

Povezani članci

• Ukrajinski izbor
• Nema brzog kraja
• Dio naučnika misli da delta plus soj koronavirusa nije razlog za paniku
• Pompeo i Al Halbusi: Smanjiti tenzije u Iraku i regiji
• SAD sankcioniše iranske grupacije zbog raketnog programa
• Da li je Kina sama sebi najveći protivnik?

Foto: DPA – Kod njih sve ide: Krunski princ Saudijske Arabije Mohammed bin Salman i emir Katara Tamim Bin Hamad Al Thani, mogu se sada zajedno smijati.

Energetska kriza i svjetsko prvenstvo u fudbalu pokazuju rastući geopolitički značaj zalivskih monarhija. Njemačkoj treba u odnosu sa njima nova strategija.

Piše: Sebastian Sons – ipg-journal.de  14.11.2022.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Preko svjetskog prvenstva u fudbalu u Kataru taj region dolazi u fokus javnosti, što je u Njemačkoj dugo vremena jedva bilo shvaćeno. Pritom su zalivske monarhije Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni arapski emirati (UAE) najkasnije od takozvanog „Arapskog proljeća“ prije deset godina postale uticajne i istovremeno kontroverzne regionalne sile i globalne velićine: Kao relevantni proizvođači nafte i zemnog gasa one su mogle izgraditi svoju gospodarsku snagu širom svijeta, održavaju bliske kontakte sa Kinom – i dijelom i sa Rusijom – i istovremeno su intenzivno investirale u Evropi i SAD da bi diverzifikovali svoje ekonomije.

Arapski zalivski vladari politički proklamuju model vladavine koji se zasniva na gospodarskom i društvenom otvaranju uz istovremene političke represije. Saudijska Arabija vodi od 2015. rat u Jemenu i dospjela je zbog ubistva saudijskog novinara Jamala Khashoggia 2018. u ozbiljnu kritiku. UEA se prezentiraju kao uticajna regionalna sila na rogu Afrike, u Libiji, Jemenu ili Maliju, dok je Katar zbog svojih kontakata sa islamističkim grupiranjima i iskorištavanja radnika migranata dospio u veliku kritiku.

Pored svjetskog prvenstva posebno je ruski agresioni rat protiv Ukrajine okrenuo njemački pogled na energijom bogate proizvođače nafte i gasa na Zalivu. Putovanja kancelara Olafa Scholza i ministra gospodarstva Roberta Habecka služila su tome da se dogovore uže energetsko partnerstvo sa Katarom, UAE i Saudijskom Arabijom, da bi se riješili dugogodišnje energetske ovisnosti od Rusije. Globalnu energetsku krizu koriste prije svega Saudijska Arabija i UAE da bi ojačali svoje pozicije i da bi se postavili neovisnije od svojih tradicionalnih partnera u Evropi i SAD.

Najava Saudijske Arabije da će u okviru OPEC+ reducirati proizvodnju nafte izazvala je negodovanje, posebno u SAD. U predvečerje američkih međuizbora neki demokrati ocjenjivali su postupak saudijskog vođstva kao izdaju da bi se oslabio, u kraljevstvu neomiljeni, predsjednik SAD Joe Biden. Tradicionalni odnos između SAD i Saudijske Arabije poslednjih mjeseci se dramatično ohladio i nalazi se na istorijskom dnu. Pritom je Biden svojom kontroverzno diskutovanom posjetom saudisjkom krunskom princu u julu 2022. još pokušao da ubijedi saudijsko vođstvo u kompromisnu naftnu politiku i da smiri situaciju – uzaludno.

Globalnu energetsku krizu koriste prije svih Saudijska Arabija i UAE da bi ojačali svoju poziciju.

Međutim, iz saudijske perspektive kod jako narušenih odnosa sa SAD radi se o puno više nego o nafti. Samosvjesno saudijsko vođstvo ne želi više da bude posmatrano kao potčinjeni i mlađi partner Vašingtona nego kao samostalni akter koji radi prema nacionalnim interesima. Za Saudijsku Arabiju i UAE izgleda da je trenutno važnije da izbalansiraju svoja vanjskopolitička partnerstva umjesto da jednostrano stanu na stranu Zapada protiv Rusije. Ova strategija nije nova međutim Rijad i Abu Dabi su poslednjih godina sve više gubili povjerenje u SAD i vide se prinuđenim da diverzificiraju vlastita partnerstva u kojima se ostaje u poslu i sa Rusijom i Kinom.

I tako je u dijelovima zalivske regije odnedavno zavladao kritički antizapadni narativ koji podstiče nacionalističke tendencije. Ovaj trend se još pojačao kroz napadački rat protiv Ukrajine: Geopolitička tektonska pomjeranja  na globalnom nivou vladari na zalivu posmatraju sa jedne strane kao opasnost ali sa druge strane kao šansu. Dok samouvjereno pojačavaju samostalnu ulogu na svjetskoj pozornici unutrašnjepolitički forsiraju društveni model socijalne i gospodarske liberalizacije time što se jačaju prava žena, mladi ljudi dobijaju sve više uticaja, širi se sektor turizma i zabave i podstiče politika obrazovanja.

Nasuprot degenerisanom Zapadu, takav je ton na Zalivu, prezentuju se arapski zalivski vladari kao arhitekte napretka, promjena, prosperiteta i sigurnosti. Iza toga je sakrivena kalkulacija da se konsolidira vlastiti legitimitet i moć i da se naprave kako unutra tako i vani nezamjenjivim. U ovoj strategiji igra između ostaloga sport važnu ulogu. Katar je to perfekcionirao, da se sa pomoći sporta napravi većim nego što jeste i da ojača vlastitu marku. Ovom uzoru slijede i druge monarhije na Zalivu i otkrile su sportsku politiku kao važan oslonac svoje unutrašnje i vanjske politike.

Dok Katar sa svjetskim prvenstvom i ulaskom kod Paris St. Germain 2010. kao i UAE sa preuzimanjem engleskog kluba Manchester City 2008. već godinama koriste sport kao strategijski instrument pridružuje im se i Saudijska Arabija. U oktobru 2021. preuzeo je saudijski investicioni fond koga vodi krunski princ Muhammad bin Salman 80 posto tradicionalnog kluba Newcastle United, 2029. će kraljevstvo organizovati azijske zimske igre a namjeravaju se zajedno sa Egiptom i Grčkom kandidovati za svjetsko prvenstvo u fudbalu 2030. godine. Pored sporta raste i  zalivsko arapski angažman u područjima razvojne politike, obnovljivih energija kao i ekološke i kulturelne politike. Sa aktivnostima u ovim oblastima monarhije na Zalivu žele osigurati svoj uticaj na relevantnim tržištima, profilirati se kao vidljiv i pozdan partner i kod kuće ostvariti društveni patriotizam.

Da je takvo partnerstvo uvijek povezano sa rizicima treba se jasno komunicirati.

Stoga se zalivske monarhije ne mogu više ignorisati, međutim ostaju problematičan partner. Zbog istovremenog društvenog otvaranja i političke represije, one ostaju zemlje s dvostrukim temeljom. Na to mora reagovati i njemačka vanjska politika. To zahtijeva dalekovidnost, strpljenje, postojanost i staloženost. U budućnosti bi se Njemačka trebala ovim proturječnostima proaktivno postaviti time što će razviti koherentnu, jasnu i konzekventnu vanjskopolitičku strategiju za odnos sa državama Zaliva. Ova strategija mora biti postavljena na tome da se međusobno dogovore vrijednosti i interesi. Pritisak i dijalog trebali bi biti izabrana sredstva za rad s teškim partnerima. Pri tome se moraju formulisati crvene linije. Isporuke oružja na zemlje kakva je Saudijska Arabija treba u svakom slučaju izbjegavati. Umjesto toga Njemačka bi se trebala koncentrisati na politička polja na kojima postoje funkcionirajući instrumenti. Tako bi Njemačka mogla među ostalim u dva područja forsirati suradnju sa zalivskim monarhijama:

Prvo: Strukturalno iskorištavanje radnih migranata je izložilo Katar međunarodnoj kritici. Njemačka bi trebala pokušati, zajedno sa Katarom i drugim zalivskim monarhijama, implementirati projekte za bolju zaštitu migranata, time što bi se naprimjer u zemljama odakle dolaze migranti kao Pakistan, Bangladeš ili Nepal pojačano stvarale ponude za savjetovanja da bi se budući migranti pripremili za izazove u zalivskim zemljama. Katar već drži 14 viznih centara u azijskim zemljama porijekla migranata u kojima se migranti mogu pripremiti. Takve aktivnosti mogu biti trajne pri čemu Njemačka može doprinijeti svojim ekspertizama u migracionom menadžmentu.

Drugo: Njemačka je jedan od najvažnijih globalnih razvojno političkih finansijera a i zalivske monarhije su postale veoma uticajni humanitarni akteri. Poslednjih godina oni modificiraju svoju razvojnu politiku time što više uključuju tehničke ponude a ne više isključivo finansijsku pomoć.

Osim toga neophodno je nakon svjetskog prvenstva region zaliva ne izgubiti iz vida nego umjesto toga gore naznačena polja i još više dugoročno i konstruktivno kao i kritički i kontroverzno uzeti u izmjenu sa državama Zaliva. Da je takvo partnerstvo uvijek povezano sa rizicima treba se njemačkoj javnosti jasno staviti do znanja. Međutim, politika bi istovremeno trebala također objasniti da apsolutno postoje mogućnosti da se sa državama zaliva vodi politika interesa bez da se izdaju vlastite vrijednosti. Za to je ipak potrebna strategija i zaoštreni pogled na ovaj region koji je postao suviše važan da bi se mogao ignorisati. Svjetsko prvenstvo u Kataru i energetska kriza pokazuju to pod lupom.

Dr. Sebastian Sons je Senior Researcher u istraživačkom institutu CARPO i zanima se arapskim zalivskim državama i njihovom sportskom, razvojnom i vanjskom politikom. On je autor knjiga Izgrađeno na pijesku. Saudijska Arabija – problematični saveznik (2016) i Ljudska prava nisu na prodaju. Zašto svjetsko prvenstvo u Kataru i kod nas mora voditi do nove politike. Sa svojom kolegicom Mirjam Schmidt on je objavio podcast „Katar 2022 – više od svjetskog prvenstva“.

ipg-journal.de