Donatella Di Cesare: Dezinformiranje

Izdvajamo

• Ne bih željela da Zapad vodi rat u ime demokracije podržavajući brisanje tih demokratskih zametaka koji su nastajali upravo u Ukrajini. To bi bio strašan paradoks.

Povezani članci

• DIVLJANJE FAŠISTA U SPLITU: Totalni kaos, na gay povorku bačen suzavac!
• Snježana Banović: Hrvatsko je društvo kronično malograđansko i provincijalno
• Dino Pobrić: Moramo se boriti za goli život i dostojanstvo
• Dan sjećanja na Jadovno 1941.
• Kurspahić: Povratak ‘bivšim vrijednostima’
• Srbija: Srušio se vojni helikopter koji je prevozio bebu

Donatella Di Cesare – Foto: Twitter

(Vijeće za obranu i nacionalnu sigurnost Ukrajine stavilo je ovih dana na crnu listu rimsku filozofkinju i našu suradnicu Donatellu di Cesare, optužujući je da u europskim medijima „širi prorusku propagandu“. Donosimo njezin odgovor.)

Demokracija je sloboda govora – od Periklove Atene, od Spinozinog Amsterdama. Vrijednosti su to kojima nas je naučila najbolja zapadnjačka tradicija. A slobodno izražavanje usko je povezano sa sumnjom, pitanjem, prakticiranjem kritike. Prepoznajem se u tim vrijednostima i ne bih mogla misliti bez njih. Stoga sam uvjerena da demokraciju ne treba izvoziti ratovima niti pak braniti nasiljem. To bi značilo podcijeniti je. Demokratske vrijednosti afirmiraju se same od sebe, demokratski, otvorenim dijalogom. I zbog toga one, unatoč svemu, očituju snažnu privlačnu snagu.

Mislim da je užasni rat u Ukrajini, koji traje već gotovo devet mjeseci, osim što je izazvao ogroman broj žrtava i humanitarnu katastrofu, duboko utjecao i na civilno društvo u svim europskim zemljama. Vidjeli smo i ovdje, u Italiji, sistematski rat idejama, neprestanu militarizaciju javne rasprave. Svatko tko se usudio samo iznijeti sjenku sumnje u službeni narativ bio je ukoren, napadan, često izložen ruglu i poruzi proskripcijskih lista. Ali Italija je pokazala da je slobodna zemlja, zemlja u kojoj demokracija odolijeva. I to zahvaljujući novinarima, medijima, građanima koji su se borili otvoreno, bez odustajanja.

Zahvaljujući svima njima situacija se promijenila. Tako je bila moguća velika pacifistička demonstracija u Rimu, jedinstvena u Europi, rezultat suradnje mnogih organizacija… I danas je moguće izgovoriti riječ “mir” nadajući se pregovorima za prekidom vatre, prije nego što bude prekasno. Tako da sam ponosna na Italiju i na pacifističke snage koje se nisu predale.

Od samih početka, od svojih prvih istupa – primjerice onog o samoubojstvu Europe – zauzela sam poziciju koja je u skladu s mojim razmišljanjima, sa svime što sam godinama govorila i pisala. Nisam mogla drugačije. Stalno sam osuđivala, od sama početka i neskriveno, zločinačku rusku invaziju. Ali sam pritom mislila da biti uz ukrajinski narod ne znači slati sve više i više oružja, nego tražiti hitno posredovanje Europe. Ne mogu prihvatiti ideju da se u 21. stoljeću sukobi moraju rješavati nasiljem. I to je ono što sam, također nedavno, ponovila u dugom intervjuu za jedne od najvećih nizozemskih novina, intervjuu koji je temelj optužbi što ih je protiv mene uputio Centar za borbu protiv dezinformacija Vijeća za sigurnost i obranu Ukrajine.

Posrijedi su, po mom mišljenju, lažne optužbe, potpunoma neutemeljene. Razumijem da rat prolazi i tim kanalima i – htjeli mi to ili ne – danas smo uključeni u taj rat. No, čini mi se da je to nedopustivo pačanje jedne države u ideje što ih jedna filozofkinja, inače talijanska državljanka, izražava u slobodnoj europskoj javnoj raspravi. Na ljudskoj i političkoj razini, to je zastrašivanje koje nikad nisam mogla zamisliti da ću trpjeti i koje me duboko uznemirilo i zabrinulo. Jer to je očito znamenje mračnih vremena u koja se stropoštavamo.

Neprihvaćanje nekog pridjeva, nekog priloga drukčijeg od onoga koji je predviđen službenom verzijom, trebalo bi svakoga alarmirati. Utješile su me brojne poruke solidarnosti koje su mi upućene. Nastavit ću slobodno govoriti, kao i uvijek, u Italiji i inozemstvu. Smatram da su kritika, propitivanje i sumnja zadatak intelektualaca. Pogotovo kada prijeti nasilje. Pa čak i pod cijenu kontinuirane izloženosti opasnosti.

Budućnost Kijeva i ukrajinskog naroda je u našim srcima. Stoga svaki dan bespomoćno i zbunjeno gledamo kako vatrena kiša pada na brojne žrtve sukoba koji nas pritišće i dijeli, jer osjećamo odgovornost. Istodobno nismo ravnodušni prema sudbini demokracije, kako u Rusiji tako i u Ukrajini, gdje rat riskira ne samo duboko naštetiti parlamentarnom sistemu, nego i utjecati na slobodu izražavanja. Ova ozbiljna epizoda, koja se mene tiče, možda je pokazatelj, indicija. Ako se sastavljaju crne liste, ako se na indeks stavljaju kritički glasovi, onda to znači da se teži na silu nametnuti vlastita verzija. To je dezinformacija.

Ne bih željela da Zapad vodi rat u ime demokracije podržavajući brisanje tih demokratskih zametaka koji su nastajali upravo u Ukrajini. To bi bio strašan paradoks.

Preveo s talijanskog Mario Kopić

ilfattoquotidiano.it