Muhamedbegović: Tajkunima profiti, građanima minusi

Povezani članci

• Rekordna razina stakleničkih plinova 30 godina zaredom
• Novi izveštaj Američkog meteorološkog društva: Prethodna decenija bila je najtoplija od kada se vodi evidencija
• Maratonski pregovori u Njujorku
• Ozonska rupa iznad Antarktika se počinje smanjivati
• John Kerry: Bogate zemlje moraju odgovoriti na bijes zemalja u razvoju zbog klime
• UVAC – PROBLEM JE SAMO ČOVEK I NIKO VIŠE

Foto: Nomad.ba

„Električna energija ne može biti osnovni energent za zagrijavanje”, zaprijetio je prije nekoliko dana poslovično namrgođeni generalni direktor JP Elektroprivreda BiH i evidentno uspješan član SDA Admir Andelija, izražavajući pri tome duboku zabrinutost za stabilnost elektroenergetskog sistema i cash-flow kompanije, koju vodi zahvaljujući SDA stranačkim križaljkama.

Prijeteći građanima, direktor i „dijete Elektroprivrede“ je prešutilo vrlo važnu činjenicu o enormnim bilansnim viškovima struje koje proizvodi koncern JP Elektroprivreda BiH. Ovi viškovi jasno govore da, pri normalnim uslovima rada elektrana, ima dovoljno struje za sva domaćinstva kojima je struja za grijanje ostala jedini pristupačni energent u Bosni i Hercegovini, uz uslov da Elektroprivreda smanji prodaju struje veletrgovicima – nakupcima.

Viškova struje ima za nakupce, ali ne i za građane

U toku 2021. godine Elektroprivreda BiH proizvela 6,6 TWh i kupila još dodatnih 1,2 TWh. Potrošnja svih kupaca koje snabdijeva Elektroprivreda BiH bila je oko 5 TWh. Istovremeno od svojih viškova Elektroprivreda BiH je na unutrašnjem tržištu veletrgovcima prodala 1,8 TWh, a izvezla tek skromnih oko 0,34 TWh. Pomenutih 1,8 TWh veletrgovci su većinom izvezli iz Bosne i Hercegovine i ostvarili ogromnu zaradu. U toku 2020. godine situacija je bila skoro identična: JP Elektroprivreda BiH je od svojih viškova veletrgovcima prodala oko 1,86 TWh, a izvezla tek oko 0,39 TWh.

Slične upozoravajuće poruke o tome da se građani ne smiju grijati koristeći struju, sve češće dolaze i od premijera Novalića (SDA) i ministra energije Nermina Džindića (SBB). Bonnie and Clyde energetike, namjenske i mašinske industrije, u jeku promotivne kampanje svojih stranaka u javnosti se predstavljaju kao požrtvovani spasitelji rudara i rudnika u FBiH, koji su svojom stručnošću, elektroenergetski sektor u FBiH spasili od sigurne kataklizme.

Pored činjenice da su tvrdnje pomenutih individua, o tome da električna energija ne može biti osnovni energent za zagrijavanje – jeftina laž, sa aspekta osnovnih postulata energetskih pretvorbi (vidjeti pod: Fizika 8. razred osnovne škola, pretvorba električne energije), postavlja se pitanje zašto se sa ovako visokih pozicija odašilju „zabrinute“ poruke zbog mogućnosti da se građani u nadolazećoj jeseni i zimi, koje dočekuju nikad nespremniji, odluče grijati na struju.

Prijeteći i šireći paniku, direktor JP Elektroprivreda BiH je ustvari najavio da će do povećanja cijene struje za domaćinstva sigurno doći, budu li građani toliko sebični i odluče da se ne smrznu i da prežive zimu, grijući se na trenutno jeftinu struju. Sve je izglednije da će do povećanja cijena struje za domaćinstva sigurno doći, ali tek nekon što se razmontira šator cirkusa laži i obmana pod nazivom Izbori u BiH 2022. Arogantnog generalnog direktora elektroenergetske kompanije sa preko 4.200 zaposlenih (podatak od 31.12.2021) očito ne zanima kako će se građani grijati kad zima dođe i padnu temperature, kao što je pao standard građana.

Jednako to ne zanima ni Andelijinog stranačkog druga, premijera Federalne vlade u anti-demokratskom mandatu, neumorne mašine za uništavanje zdravog razuma Fadila Novalića, kao ni resornog ministra Nermina Džindića, člana stranke u vlasništvu „industrijalca, državnika i medijskog magnata“.

Bez obzira što iz lažljivih usta prostih organizama koji obitavaju na javnim pozicijama izlaze hvalospjevi o tome da nam nikad nije bilo ovako dobro, brojke neumoljivo govore zašto smo jedna od socijalno najjadnijih država Evrope: svako šesto domaćinstvo u BiH je siromašno, 18,6% stanovništva (više od 640.000 djece, žena i muškaraca) je apsolutno siromašno, dok je na granici siromaštva više od 50% stanovnika.

Ukupno 68,6% ljudi u BiH nema uslove za život koje kolokvijalno zovemo normalnim. U Federaciji BiH je 287.000 nezaposlenih i više od 430.000 penzionera, od kojih oko 62% ili 267.000 prima najnižu penziju od 382 KM. Ukupno 40.000 građana u FBiH prima penziju manju od 100 KM. O ovim pokazateljima socijalne bijede našeg društva, hinjski šute tajkunski industrijalci koji bi da uvoze još jeftiniju radnu snagu, uglađeni makroekonomski stručnjaci i sponzorisani zagovornici liberalne ekonomije bez dana radnog iskustva u „realnom sektoru“ i naravno političke njuške koje nam se ovih dana smiješe sa izbornih plakata ili nas plaše iskačući u plaćenim oglašavanjima na portalima.

Stoga ne treba objašnjavati da ljudi, koji se svakodnevno bore da obezbijede hranu na stolu, nemaju novca kako za nenormalno skupi pelet i sve skuplji gas, tako ni za manje skupi ugalj ili ogrjevno drvo. Čak i oni koji su mogli sebi priuštiti kupovinu uglja, tokom ove godine do njega nisu mogli doći iz prostog razloga – uglja u prodaji za domaćinstva nema.

Otiš’o ćumur

Uglja za građane nema iz dva razloga. Prvi je enormno povećanje izvoza uglja iz Bosne i Hercegovine, od čega više od 90% ide za potrebe toplana u Srbiji. Ovaj povećani izvoz od skoro 2,34 puta doveo je do paradoksalne situacije – domaćinstva sjeveroistočne Bosne, gdje su najveći rudnici uglja u Federaciji, ne mogu kupiti ovaj po okoliš poguban, ali najjeftiniji energent koji im služi za grijanje i kuhanje.

U prvih 7 mjeseci ove godine iz BiH izvezeno je 207.000 tona uglja, za razliku od istog perioda prošle godine kada je izvezeno 88.000 tona. Sva domaćinstva u Bosni i Hercegovini godišnje potroše oko 225.000 tona uglja, što je tek 2% od ukupne proizvodnje u BiH (13,5 miliona tona) i što je skoro jednako količinama uglja koje su do sada izvezene iz BiH.

Nedostupnost mrkog uglja i lignita za građane FBiH uzrokovana je djelomično i proizvodnjom ogromnih viškova struje u termoelektranama Tuzla i Kakanj. Ova hiperprodukcija struje je vođena ne samo pohlepom JP Elektroprivreda BiH za brzim i velikim profitom uzrokovanim divljanjem cijena struje, već i ugovorenom prodajom ogromnih količina struje švicarskim i slovenačkim nakupcima veletrgovcima (GEN-I, Alpiq Energija, Apex BH, HSE BH), koji u BiH posluju kao društva sa ograničenom odgovornošću, sa jednim ili dva zaposlena radnika. Ovu, mnogo jeftinije od berzanske, kupljenu struju isti potom izvoze uz masne višemilionske marže, a to je velika, i bar za sada, neispričana krimi priča o stotinama miliona teškom pogodovanju na štetu JP Elektroprivreda BiH.

Dok apeluju na građane da se ne planiraju grijati na struju, generalni direktor JP EP BiH, premijer Vlade i federalni ministar energije, šute o važnim činjenicama, svojevrsnom inventaru objašnjenja kome i za čiju korist bi se trebali građani smrzavati i ne trošiti struju za grijanje:

1. Elektroprivreda BiH prodaje većinu svojih ogromnih i stalnih viškova struje preprodavačima – veletrgovcima koji su za tu svrhu registrovani za unutrašnju trgovinu strujom u BiH.
2. Veletrgovci struju koju kupuju od JP Elektroprivreda BiH izvoze iz BiH i pri tom izvozu ostvaruju ogromne profite. Samo zbog izvoza struje su veletrgovci registrovani u BiH za međunarodnu trgovinu strujom.
3. Većinu izvoza struje iz BiH vrše veletrgovci strujom sa jednim ili dva zaposlena, sa matičnim centrima u Sloveniji i Švicarskoj.
4. Iako konstantno vlast trubi kako je BiH jedini regionalni izvoznik struje, glavni i najveći izvoznici struje iz BiH su filijale stranih veletrgovaca koje su registrovane u BiH. Stoga profit od izvoza ide na račune njihovih matičnih firmi, a ne JP Elektroprivreda BiH koja im prodaje svoje viškove struje, od kojih je 80% proizvedeno spaljivanjem uglja.
5. JP Elektroprivreda BiH trpi milionske gubitke, zbog prodaje jeftine struje industriji, a nakon što je Vlada FBiH, pogodujući velikim industrijskim potrošačima struje, u decembru 2021. u hitnoj proceduri izmijenila Zakon o električnoj energiji i ograničila cijene struje za industriju od maksimalno 20% u odnosu na cijenu koja je bila godinu ranije. Industrija u BiH, iako bi morala kupovati struju po tržišnim uslovima, je tako dobila super jeftinu struju, čija je cijena sada zakovana u Zakon.
6. Uprkos ekstra profitu koji ostvaruju zbog pogodovanja koje su izlobirali kroz zamrzavanje cijene struje, povlašteni industrijski potrošači u BiH su ekspresno i enormno povećali cijene svojih proizvoda („cijene energenata su skočile, šta hoćete“), te bezdušno zadržali necivilizacijski niske plate svojim radnicima.

Očigledno da Andelija, Novalić, Džindić, kao i cijela, na socijalnu osjetljivost imuna, a na novac lakoma vlast, u povećanju potrošnje struje od strane građana, vide opasnost koja će smanjiti kako profit JP EP BiH, tako i ekstra profit veletrgovcima strujom i industriji, jer im se neće moći isporučiti one količine struje ugovorne kroz, za javnost dobro skrivene, a po JP EP BiH veoma štetne ugovore.

Zato između toplih domova za građane i smanjenog obima prodaje veletrgovcima na jednoj strani, te smrzavanja građana i masnog profita za veletrgovce, partokratski menadžment JP EP BiH i federalna vlast – „vizionari transformacije energetskog sektora u FBiH“, koji su uložili nadljudske napore da do iste ne dođe – nemaju dilemu. Kada poručuju građanima da se ne griju na jeftinu struju, Andelija, Novalić i Džindić, jednoglasno i nedsvosmileno poručuju:

Sirotinjo, jeftina struja nije za vaše grijanje! Struju trebamo jeftino prodavati veletrgovcima i tajkunskoj industriji, koja će radnike i dalje mizerno plaćati! Smrznite se! Ionako, struja nije „osnovni energent za grijanje“.

Nomad.ba