Brzim vozom u bankrot

Povezani članci

• Živeti sa koronom
• Obama skida Kubu s popisa država koje sponzoriraju terorizam
• Maduro preživio pokušaj atentata
• MMF: Potrebno 50 milijardi dolara za okončanje pandemije
• Najmanje dve žrtve u naletu tajfuna u Japanu
• Johnson doživio novi poraz, odbijen mu je pokušaj da raspiše izbore

Foto: DPA

Masovni protesti i državna kriza: Kako je porodični klan u nekoliko godina odveo Šri Lanku u propast.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Dok gospodarstvo Šri Lanke propada pred našim očima postavlja se pitanje kako se to moglo desiti u zemlji koja je istorijski poznata po svome visokom životnom standardu i stabilnom gospodarstvu. Šri Lanka se može osvrnuti na decenije uspjeha: BDP po glavi je 70 posto viši nego indijski, a životni vijek sa 77 godina je viši nego u Bangladešu (73 godine), Indiji (70 godina) i Pakistanu (67 godina) – drugim državama u južnoj Aziji.

Ali sada se gospodarstvo Šri Lanke nalazi u slobodnom padu. Postoje jasni i očigledni razlozi za ovu krizu. Problemi koji su nastali zbog međunarodnih faktora kao što su korona i rat u Ukrajini samo su zaoštrili domaće političke greške Šri Lanke. Predsjednik Gotabaya Rajapaksa (koji je sada pobjegao u inostranstvo) je 2019. godine najavio niz besmislenih sniženja poreza koji su za državu značili gorki gubitak neophodnih prihoda. Onda je njegova vlada 2021. iznenada zabranila uvoz hemijskih đubriva i pesticida. Stvarni cilj ovih mjera bio je da se zaustavi odliv deviza, međutim ova zabrana je imala za posljedicu drastično smanjenje domaće proizvodnje prehrambenih proizvoda što je ove godine vodilo u akutni nedostatak životnih namirnica.

Gospodarstvo Šri Lanke nalazi se u slobodnom padu.

Smrti udarac ipak predstavlja nastavljeno nastojanje vlade da državnu valutu rupiju vještački potpori. Formalno postoji jedno manje čvrsto vezivanje razmjenskog kursa na američki dolar (soft peg): Razmjenski kurs ne utvrđuje vlada i oscilacije su dozvoljene iako sa povremenim intervencijama centralne banke da bi se spriječile prekomjerne oscilacije.

Precizan pogled na kurs rupija – dolar ipak jasno pokazuje da soft peg nije odgovarajuća oznaka za režim razmjenskog kursa. Već godinama kurs rupija – dolar leži skoro stabilno kod 175 do 200 za 1, jer je centralna banka Šri Lanke – kako objašnjava ekonomski stručnjak Noah Smith – prodavala redovito dolare da bi podržala vrijednost rupije. Na koncu ove dugogodišnje intervencije dovele su do jedinog mogućeg rezultata: Od aprila ove godine rupija je znatno izgubila na vrijednosti. U toku nekoliko mjeseci razmjenski kurs je pao na 350 za 1 a dolarske rezerve centralne banke bile su skoro ispražnjene.

U maju Šri Lanka nije više mogla ispunjavati svoje međunarodne kreditne obaveze. Danas znamo da se zemlja obratila Kini da bi izmolila novi kredit za skoro prazne državne kase umjesto na međunarodni monetarni fond čiji programi pomoći su vezani na striktne političke reforme. Ali kroz to se samo povećavaju državni dugovi za dalje 3 milijarde dolara što će neizbježno napraviti sljedeću krizu još većom.

Kineska strategija prema Šri Lanci sliči postupcima prvih kolonijalnih sila.

Kineska strategija prema Šri Lanci (i drugim zemljama u razvoju kao Etiopija) sliči postupanju prvih kolonijalnih sila i kreditora u ruralnom području zemalja u razvoju. Kako je objasnio Amit Bhaduri u klasičnoj studiji iz 1977. u Cambridge Journal of Economics, ti kreditori nisu u pravilu zabrinuti da li će dužnik svoje kredite moći otplatiti, nego više da će oni kredite moći vratiti jer tada kreditorima otpada veći profit: prisvajanje zaloga (obično zemljište)

Ovdje treba podsjetiti na luku Hambantota, omiljeni projekat Mahinda Rajapaksa, predsjednika Šri Lanke od 2005. do 2015. (i brata Gotabaya Rajapaksa). Luka, koja je većim dijelom finansirana kineskim novcem otvorena je 2010. na Mahindin rođendan. Ali kad Šri Lanka kasnije nije mogla otplaćivati kredite, “poklon“ je postao zaplijenjeni zalog. Luka je sada na 99 godina u kineskom zakupu.

Kako je mogla zemlja, koja je već odavno važila kao dobro razvijena zemlja u prelazu, napraviti tako puno grešaka? Kratak odgovor glasi da je za današnju gospodarsku krizu odgovorna politika Šri Lanke. Nakon što je vlada vođena Rajapaksom 2009. ugušila tamilski oslobodilački pokret i okončala decenijski građanski rat poprimala je sve autoritarnije crte. Ona je gušila demokratske institucije, proganjala manjine i skrivala pod tepih ratne zločine.

Vlada vođena Rajapaksom poprimala je sve autoritarnije crte.

Iako autoritarizam u pravilu razara narodna gospodarstva, nekim autoritarnim vladama je uspjelo da obezbijede gospodarski rast i stabilnost. Jedno kratko vrijeme izgledalo je da vlada Rajapakse spada u drugu kategoriju. Ali brzo je postalo jasno da bi uslužni kapitalizam ove vlade zapečatio sudbinu Šri Lanke.

Kada su Rajapakse 2019. ponovo preuzeli vladu u Šri Lanci pokušali su da osiguraju dalju podršku nerazboritim gospodarskim poklonima. Ali strpljenje javnosti moglo se kupiti samo za jedno određeno vrijeme. Konačno sa neodrživim mjerama gospodarstvo se dovodi pred zid.

Bez njihove umišljenosti možda je posljednjoj vladi Rajapakse mogla uspjeti korektura kursa. Kada je došla na vlast i odmah najavila velika sniženja poreza naišlo je to na žestoku ali razumnu kritiku. Naprimjer, upozoravao je nekadašnji ministar finansija Mangala Samaraweera 30. oktobra 2019. na Twitteru: „Sa Gotinim poreskim planovima Šri Lanka ide brzim vozom u bankrot.“ Ali Rajapaksa je još dodao. Kada je vlada od danas na sutra zabranila uvoz hemijskih đubriva posljedice mjera bile su također predvidive.

Nije jasno gdje će se sve to okončati. Čak iako Rajapaksi ne dođu na vlast preko zastupnika postoje dalji rizici. MMF ne može ponuditi nikakav progam pomoći prije nego je na vlasti vlada sposobna za djelovanje sa kojom se mogu obaviti pregovori. međutim, kako MMF tako i Pariski klub povjerilaca moraju djelovati proaktivno i odustati od nekih svojih birokratskih pravila da bi pomogli Šri Lanci u akutnoj fazi krize. Ako se to ne desi doći će vjerovatno do velike humanitarne katastrofe.

Kaushik Basu je profesor ekonomskih znanosti na Cornell University i nerezidenti viši stručni saradnik na Brookings Institution. Prije toga bio je glavni ekonomista Svjetske banke, predsjednik International Economic Association i glavni ekonomski savjetnik indijske vlade.

ipg–journal.de