Naši kurvini sinovi

Povezani članci

• Što je država bez imovine: Najvažniji resurs politika stavlja na bubanj
• Majka Priroda nije manji tiranin od Boga Oca
• Kratka priča srijedom: LIVING ON THE FRONT LINE
• Ezan za mirjanu h.
• SVI DETALJI O POLICIJSKOM RAZBOJNIŠTVU: Dodikov tjelohranitelj i Vučićev zaštitar učestvovao u pljački blindiranog vozila!
• KAMO TO VODI?

E sad, čovjek se pita ovako. Ako je Josipoviću i MORH-u trebalo samo dan-dva da shvate kakvu ništariju imaju pred sobom, onda je tom nikogoviću morala biti na raspolaganju silna, stvarno silna zaštita da ostane tolike godine netaknut. I to zaštita u koju su po logici stvari morali biti uključeni, direktno ili indirektno, i oni sami, jer kakav je to sustav koji ovako brzo donosi odluku o nečijem smjenjivanju, a nije u stanju kontrolirati ono što je on cijelu vječnost radio. Nešto tu, otprve bi prokljuvio čak i zvuzlani inspektor Clouseau, nije u redu.

Kako bi i bilo u redu kada Stipe Mesić, koji je i postavio Kruljca na zapovjedničku dužnost i pod kojim je on najdulje obavljao taj posao, začuđeno diže monumentalne obrve i kaže da se generalovo hapšenje ne može objasniti drukčije nego zavišću, jalom onih koji ga nisu voljeli. Pokazalo se da ipak može. U jednom od takvih objašnjenja veli se da je Kruljac zadužio Mesića time što je u vrijeme kada je ovaj proveo poznato umirovljenje grupe generala izrazio spremnost da mu sa svojim vojnicima pomogne u slučaju da to dovede do generalske pobune.

Ako je ova indiskrecija točna, a dosad je nije demantirao ni Mesić ni itko drugi, cijela priča seli na drugi teren, gdje se otvara pitanje smije li se besprizornim tipovima progledati kroz prste i honorirati to što se u nekom trenutku stave u službu općih interesa. Ako to pitate neke od aktera ove priče – smije. Hrvatska vojska je na početku rata devedesetih uredno primala u svoje redove kriminalce koji su uz izravnu suglasnost Franje Tuđmana odlazili iz robijašnica drito na front. I policija ima u podzemlju svoje krtičnjake u kojima doušnici kupuju milost ako prokazuju ribe veće od sebe.

I dobro, sve se to može razumjeti, zapravo prije podnijeti, ako se zna da toga ima i drugdje u svijetu, od Legije stranac u Francuskoj i starijih primjera u otomanskoj Turskoj ili Rimskom carstvu, do raširene prakse zaštićenih svjedoka, koji se sada javljaju i u hrvatskoj sudskoj praksi. Ali pod jednim striktnim uvjetom. To je da se ulaskom kriminalaca u vojsku i ona sama ne pretvori u kriminalnu bandu, čega je, hvala na pitanju, u hrvatskom slučaju itekako bilo (Zagorec, Andabak, Ćesić Rojs, Norac, Glavaš..). I da se silaskom policije u podzemlje i ona sama ne pretvori u dio tog podzemlja, čega je, još jednom hvala na pitanju, također bilo (Rončević, Kirin, Vekić, Merčep.. )

Na objema ovim listama prostro se, primijetili ste naravno, sve sam go ‘naš vitez’, a nigdje, osim u Srbiji, kriminalci nisu našli boljeg načina da se do krajnjih granica zaštite od kažnjavanja. Kada smo ovo riješili, lakše je odgovoriti i na pitanje smije li se demokracija koristiti uslugama i honorirati nedemokratske metode raznih probisvjeta i mufljuza. E, tek je tu definitivno jasno da ne smije. Najbolji primjer za to su Sjedinjene Države. One su, postavši silom nakon Prvog, a velesilom nakon Drugog svjetskog rata, najozbiljnije pretendirale da postanu i najviši moralni autoritet u svijetu, jer nikada nisu vodile kolonijalne ni zločinačke ratove.

Ali, to je palo u vodu nakon što su zatim počele nepozvano igrati ulogu svjetskog policajca, i naročito nakon što su počele koristiti, kako su ih tamo sami nazvali, ‘naše kurvine sinove’. Riječ je o diktatorskim režimima koji su, samo zato što su bili antikomunistički i antimarksistički , mogli ostati nedemokratski i satrapski dokle su htjeli. Nije bilo nikakvog straha da će im zbog toga banuti nikakva međunarodna ljudskopravaška i humanitarna inspekcija. U vrijeme hladnog rata najviše ih je bilo u Latinskog Americi (Nikaragva, Čile, Panama..), a nakon propasti komunizma fokus je pomaknut pa su sada najprisutniji u arapskom svijetu (Saudijska Arabija, Jemen, Bahrein, Tunis do svrgavanja Bena Alija..).

Nikada u zapadnom demokratskom svijetu nisu aplaudirali Amerikancima zbog tih njihovih ‘kurvinih sinova’, ali, da se ne lažemo, nisu ni poderali grlo da protestiraju, štoviše danas Europa slijedi američku politiku u arapskom svijetu tu negdje, do predzadnje točke i zareza. Tako je posredno i ona dobila svoje divlje ‘sinove’ na lancu. To je dobro znati kada se govori o moralnom zdravlju današnjeg svijeta.Uostalom, svoje ‘kurvine sinove’ vole imati čak i navodni moralni patrijarsi svijeta, kao Vatikan, istina malo drukčije vrste, ali ništa bolje. Sveta Stolica je, naime, dala ugraditi u ugovore s mnogim državama, uključujući i Hrvatsku, klauzulu koja zabranjuje nacionalnim policijama privođenje svećenika a da prethodno nisu o tome obavijestile njihove nadređene. Dobro, reći će netko, u čemu je kvaka, obavijestiš pa uhapsiš, nije to neka greda.

Ali, već su zabilježeni slučajevi, kao u Belgiji, da su sudovi zbog neispunjavanja te klauzule puštali na slobodu i dokazane pedofile iz crkvenih redova. Dakle, ‘kurvini sinovi’ izvukli su se u direktnoj režiji Vatikana, koji se ovdje evidentno pokazao u bezbožnom svjetlu, i belgijskih vlasti, koje su se naprotiv pokazale toliko prepobožnim da je i Onome Gore sigurno pao mrak na oči. Ali, dobro, pustimo to i vratimo se mi svojim brojnim ‘sinovima’, u ovom slučaju Kruljcu. Njegovo hapšenje još je jedan efektan skalp u antikorupcijskoj hajci Jadranke Kosor, toliko smion da, parafrazirat ću Petera Galbraighta, u
vezi procesuiranja zločina nakon Oluje, tako valjda ne bi postupile ni SAD,

Ali, budimo realni, nije to baš tako. SAD imaju tako snažno i stabilno pravosuđe da čak i takve svinjarije kao što je otvaranje mučilišta Guantanamo na Kubi a ne na američkom tlu – tako se izbjeglo da zatvorenici koriste pravnu zaštitu koja je na raspolaganju američkim građanima – govore o superirnosti tog pravosuđa. Hrvatska, naprotiv, ima tako razoreno i jadno pravosuđe – zar bi u suprotnom Glavaševim ljudima palo i na kraj pameti pokušati podmititi Vrhovni sud – da sliči na liječenog alkoholičara koji nakon tko zna koliko popijenih stolitara više ne smije prinijeti ustima ni napršnjak pića. Tu se nove greške ne opraštaju. Eto, zato je ovo s Kruljcem istodobno i uspjeh i veliki, strašan neuspjeh, poslije kojeg nisi nimalo siguran što će dalje biti.

Zato jezu izaziva i sudac Naumovski koji prije nekog dana mrtvo-hladno izjavljuje HRT-u da bi i danas oslobodio ubojice obitelji Zec, iako se sada kreće u procesuiranje tog zločina s u dlaku istim dokazima kojima je i on raspolagao. Zato, na kraju krajeva, ne možeš znati koliko se još kurvinih sinova može ovako bezobrazno junačiti jer im netko iz politike i dalje čuva leđa. A dok to ne znaš, ne znaš ništa, ni gdje u ovoj zemlji završava država a počinje kupleraj, ni gdje završava kupleraj a počinje država.

t-portal