Amer Obradović: Inzkov zakon otvara put ka zajedničkom poimanju prošlosti

Povezani članci

• Nihad M. Kreševljaković: KULTURA SJEĆANJA I MODUL MEMORIJE
• ZAHTIJEVAMO IZGRADNJU MEMORIJALA U SARAJEVU ZA ŽRTVE UBIJENE NA KAZANIMA
• Kultura sjećanja, poricanja i laži: Kako do kraja poraziti zločine i zločince
  Mostar: Nenaučene lekcije
• „Donijet ću u našu avliju suživot i demokratiju“; hoće li, ikad?
• Negiranje genocida: “Hoćemo li upotrijebiti termin genocid?”
• Kultura sjećanja vs. kulture zabrinutosti

Tačno godinu dana je prošlo od kad je Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko donio odluku koja se odnosi na dopune Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida.

Tim povodom za komentar same odluke i njenih posljedica zamolili smo Amera Obradovića,historičara, maloljetnog logoraša, novinara magazina Dani u najjačoj postavi tog lista,  danas zastupnikom u Federalnom parlamentu.

U izjavi za Tačno.net Obradović kaže:

” Genocid u Srebrenici je civilizacijska mrlja. To je planetarni zločin. Kada neko spomene Srebrenicu, asocijacija su ratni zločinci Karadžić i Mladić, bijeli nišani u Potočarima i majke Srebrenice koje su heroine ravne onima iz Homerovih epova. I ko negira genocid, negira i holokaust i bilo koji drugi zločin – to ozbiljni ljudi tako vide.

Negatori genocida su nažalost odgajani u društvima gdje je to poželjno, gdje je to mainstream i tu pomaže jedino obrazovanje ili zakon. Pošto je obrazovni sistem i u entitetu RS i u Srbiji okrenut mračnoj prošlosti i nema naznaka da će se tu nešto novo progresivno desiti, nametanje dopuna Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, čime je Valentin Inzko uveo zabranu negiranja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina utvrđenih pravomoćnim presudama nadležnih međunarodnih i domaćih sudova i kazne za počinioce, bio je jedini mogući civilizacijski odgovor.

Da je Zakon o negiranju genocida donesen prije dvadesetak godina, siguran sam da bi preživjele žrtve bile manje vrijeđane i ponovno mučene raznim dodicima, marićima, vasićima, trivićkama… Ovaj Inzkov zakon važan je ne samo za žrtve genocida, nego za sve druge žrtve, pa će se tako i politički milje koji je nasljednik zločinačke Herceg-Bosne, uvjeren sam, kad-tad morati suočiti sa presudom za udruženi zločinački poduhvat na čijem čelu je bio Franjo Tuđman. Iako Tužilaštvo, koje je nažalost politički ofarbano, ne radi svoj posao i ne procesuira negatore genocida i drugih ratnih zločina, ipak je manje negiranja u javnom prostoru. To je sigurno posljedica donošenja zakona.

Doći će i novi ljudi u tužilaštva i kako nas stari dobri Aristoel uči da ”državom bolje upravlja izvrstan čovjek nego izvrstan zakon”, siguran sam da će ovaj Inzkov zakon biti važan za istinu, suočavanje sa prošlošću ali i kulturu sjećanja. Zamislite kako bi bilo porazno, tragično ali i opasno da se negiranje genocida nije zabranilo, da i buduće generacije odrastaju na mržnji i lažima. Zakon je samo dio onoga što zovemo povratak povjerenja i međusobne empatije. Mora se ići dalje i nekako priželjkujem vrijeme u kojem će naša djeca biti ponosna na svoju državu. Davno je najveći rimski govornik Ciceron rekao: ”Neka konačno svakome bude na čelu napisano što misli o našoj državi”, pa se tako nadam da će ova mračna nacionalistička politika doživjeti svoj kraj – da ćemo svi o našoj državi govoriti s ponosom, što njeno naslijeđe i jest. Budućnost Bosne i Hercegovine ovisi o njenim ljudima.

I da sam ja Visoki predstavnik, ja bih prvo nametnuo zajednički nacionalni kurikulum u kojem bi međunarodne presude i presude domaćih sudova o genocidu i ratnim zločinima bile tretirane kao obavezan sadržaj. Zato je važan ovaj Inzkov zakon jer on otvara i put ka zajedničkom poimanju prošlosti. A našoj prošlosti se nataložilo toliko bijesa da nas taj mulj sputava i treba nam zakonskih rješenja poput Inzkovog koji će nam omogućiti lakši hod u budućnosti.