Napast katoličke nedužnosti

Povezani članci

• Željka oprosti
• FERAL – luč i smisao života (In memoriam Vladimir Matijanić)
• Agresija na Ukrajinu probudila je bol Bosne i Hercegovine
• Igranje strahovima
• Ekstremisti ponovno prijete Zvonku Jurišiću
• “TRIJUMVIRAT”: “SLOBA, VELJKO I JA” – BIO JE NESAVLADIVA PREPREKA STIPI MESIĆU

Nedavno se svojom izjavom javnosti obratila Komisija Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije. U kratkom saopćenju naslovljenom “Izjava o nesnošljivosti prema katolicima u Republici Hrvatskoj”, predsjednik Komisije i sisački biskup Vlado Košić žali se da su katolici u našoj državi izloženi “sve učestalijem i otvorenijem iskazivanju netrpeljivosti i nasilju”.

Ne treba ni reći da je Komisija na ovakvu izjavu bila potaknuta javnim reakcijama na nasilje upereno protiv homoseksualaca na Paradi ponosa u Splitu otprije nekoliko tjedana. Podsjetimo, tada je nemali broj članova Crkve relativizirao ili minimalizirao nasilje nad neistomišljenicima, što je javnost promptno osudila.

Kaskanje za znanošću

Ta “netrpeljivost prema katolicima i njihovim vjerskim uvjerenjima baštinjena je iz vremena komunističkog totalitarizma i nikada nije u potpunosti nestala, a u posljednje se vrijeme intenzivirala, posebice neposredno prije i nakon posjeta Svetog Oca RH”, tvrde zabrinuti članovi Komisije.

Na temu postojanja navodnog antikatoličkog raspoloženja u Hrvatskoj teologinja i publicistkinja Anna Maria Grünfelder za naše novine kaže:

– Tvrdnja da su katolici u Hrvatskoj izloženi netrpeljivosti i diskriminaciji nije potkrijepljena niti jednim dokazom – izuzmem li izjavu predsjednika udruge “Blaženi Alojzije Stepinac”, koji je vjerojatno ciljao na kritičke osvrte na crkvena očitovanja o homoseksualnosti. Istina je da crkveni stavovi o ljudskoj seksualnosti izazivaju ironiju – iz razumljivih razloga. Valja podsjetiti da i praktični katolici diljem svijeta prozivaju crkveno naučavanje, jer se – svim novovjekovnim znanstvenim dostignućima usprkos – oslanja na srednjovjekovno (ne)poznavanje čovjekove biologije.

Teologinja dalje nastavlja:

– Ne očekujemo da se Crkva pošto-poto povine “(zlo)duhu vremena” (Zeitgeist), nego da se predstavnici crkvenog naučavanja prisjete kako “dijalog teologije s prirodnim znanostima” iziskuje određene konzekvence, s obje strane, dakako. Jedna strana, pak, Crkva, kaska za znanstvenim spoznajama. Crkva nas ne može prisiljavati da kao vjernici zastupamo zastarjeli nauk o čovjeku, dok se u profanom životu ponašamo kao ljudi 21. vijeka. Želim vjerovati da takvu šizofreniju nitko pametan ne može zagovarati – no, pokazalo se da određeni vjernici nimalo ne dolaze u sukob sa svojom savješću, kad sebe “dijele” u vjernike i u suvremenike.

Zazivanje intervencije

Na istup Komisije Iustitia et pax reagirao je i Centar za promicanje znanosti i kritičkog mišljenja, udruženje koje se, kako stoji na njihovim stranicama, bavi “promicanjem sekularnog društva utemeljenog na znanosti, razumu, slobodi istraživanja i humanističkim vrednotama”, a hrvatski ogranak je dio američke organizacije Center for Inquiry, neprofitne obrazovne organizacije s posebnim savjetodavnim statusom pri Ekonomskom i socijalnom vijeću Ujedinjenih naroda.

U njihovom priopćenju, koje potpisuje fizičar Slobodan Danko Bosanac, stoji da se pretpostavka o ugroženosti “ne može potkrijepiti nikakvim javnosti poznatim podacima, a još manje atmosferom u društvu na simboličkoj razini”. “Nisu poznati slučajevi nasilja spram katolika, a poznati su, međutim, dobro dokumentirani nasilni akti protiv pripadnika nekih manjina u Hrvatskoj. Pritom je poznato i to da su ove nasilne akte podržavali i neki svećenici. Iskaz zabrinutosti zbog, navodne, ugroženosti osamdesetpostotne većine pučanstva uz zanemarivanje realnoga nasilja spram manjine naprosto je farizejstvo”, piše još u priopćenju.

Možda najproblematičniji dio istupa Komisije Iustitia et pax je onaj gdje se poziva vlast da “po službenoj dužnosti reagira na otvorene izričaje netrpeljivosti prema katolicima na onaj isti način kako su reagirali kada se radilo o pravima drugih ugroženih zajednica i pojedinaca”. Nije jasno što bi to trebalo značiti. Možda to, kako kažu u Centru za promicanje znanosti i kritičkog mišljenja, da “Komisija zaziva državnu (točnije državnoodvjetničku) intervenciju protiv intolerancije, što bi, pravno, značilo zahtjev da državni organi djeluju protiv zakona (koji netrpeljivost ne navodi kao kažnjivu). Politički pak, ako nije riječ o nespretnoj formulaciji, trebalo bi najprije pokazati da je, u smislu Kaznenoga zakona, doista na djelu pronošenje ‘ideje o nadmoćnosti ili podčinjenosti’ na štetu rimokatolika. Kako to nije učinjeno, ostaje utisak zahtjeva za dodatnim privilegiranjem većinske skupine u društvu”.

Oko privilegija Katoličke crkve već je dosta toga napisano. Dovoljno je samo spomenuti to da su tokom druge polovice devedesetih potpisana četiri specijalna međudržavna ugovora između Svete Stolice i Hrvatske kojima se reguliraju svi odnosi crkvenih zajednica i države, s posebnim naglaskom na financijske aranžmane (plaće i penzije za kler te redovita budžetska davanja za ostale troškove). Taj konkordat najviše pogoduje najvećoj vjerskoj zajednici, ali su sasvim dobro prošle i sve ostale.

Sukob trga i hrama

Odakle ovakav osjećaj žrtve kod najbrojnije i najprivilegiranije vjerske zajednice? To se pita i naša sugovornica Anna Maria Grünfelder kad kaže:

– Tko je pak Hrvatsku biskupsku konferenciju potaknuo na taj uradak? Vjerojatno prevelika osjetljivost prema kritikama i “napadima” na njihov autoritet. Crkvena hijerarhija već je bila načistu sa spoznajom da ni nekomunistička društva nisu apriori društva u kojima Katolička crkva uživa neprikosnovenu prevlast, nego da si utjecaj mora izboriti snagom argumenata. Danas ni među iole obrazovanijim vjernicima “ne hoda” više inzistiranje na doktrini bez argumenata.

Ovaj sukob vjerske hijerarhije i građanske javnosti potaknut je i prvim dolaskom pape Benedikta XVI u Hrvatsku, posljedica čega su, među ostalim, bile dvije važne stvari: papin udar na sekularizam što je osokolilo crkvene jastrebove i kasnije traženje domaćeg klera da se preispita zakon o pobačaju. Potom slijedi napad na sudionike Gay Pridea u Splitu. Komisijin istup nastavak je tog sukoba trga i hrama, a bude li to išlo dalje, bilo bi dobro, kako kažu savjetodavci UN-a u CFI-ju Croatia, da crkveni ljudi “navedu točno koje bi to djelovanje po njima bilo kažnjivo i po kojoj točki zakona. Time bi pokazali tu argumentativnu stranu crkve koju naglašavaju, kao i poznavanje zakona i ustava sekularne države u kojoj egzistiraju”.

tekst objavljen u tjedniku novosti