Tko je “hrabri” hrvatsko-talijanski povjesničar i pisac koji piše o Josipu Brozu Titu zločincu i da je Jugoslavija otela Italiji Istru, Kvarner i Dalmaciju? – dio II.

Povezani članci

• Jelena Svilar o slučaju Aleksandre Ljube: Ženama ne pakirati!
• GS: Građani, nemojte mirno spavati
• Neprofitne organizacije u RS pred etiketom stranih plaćenika
• Predstavljanje Dosijea „Deportacija izbeglica iz Srebrenice“
• Bajtal: “Mi smo bili Europa prije Europe”
• “Tvornice straha – difamacija kao politička praksa”

William Klinger, foto: Wikipedia

WILLIAM KLINGER, POVJESNIČAR I PISAC I DENIS KULJIŠ, NOVINAR I PUBLICIST OBJAVILI SU JOŠ 2013. GODINE KNJIGU “TITO – NEISPRIČANA PRIČA” O KOJOJ SE MNOGO PISALO U REPUBLIKAMA BIVŠE SFRJ I DRUGIM DRŽAVAMA, A PRVI JE UBIJEN 2015. U NEW YORKU…

Oni koji ne poznaju novinarsku biografiju Denisa Kuljiša, valja reći da je bio jedan od osnivača tjednika Globus, zatim pet godina obnašao je dužnost glavnog urednika Europress Holdinga, koji je izdavao velik broj novina, a bijaše i glavni urednik Playboya za Hrvatsku. Potom dvije godine jedan je od prvih ljudi tjednika Nacional u kome je radio i Ivo Pukanić. Pokrenuo je dvotjednik Ultra s kojim je doživio neuspjeh. Kuljiš i Klinger postali su veoma poznati po spomenutoj knjizi “Tito – neispričana priča” koja je imala veliki odjek u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Rođen je 8. prosinca 1951. u Splitu, a umro 18. kolovoza 2019. u 68. godini života. Osim knjige o Titu, objavio je knjigu s neobičnim naslovom “Hrvatski bog Merkur”. Oni koji su ga poznavali znali su ga kao veseljaka koji je gotovo uvijek imao smiješak na licu. Međutim, nikad neću prihvatiti njegove naveliko ispisane hvalospjeve kad je umro koautor i prijatelj William Klinger. Za mene je to veliki negativac – kao povjesničar i pisac te kao čovjek. Za tu tvrdnju moram reći istinu – samo istinu!

Kad je William Klinger ubijen pisali su brojni mediji, ali jedan od članaka koji nije bio objektivan je svakako onaj na riječkom portalu rijekadanas.com od 2. veljače 2015. godine. Pod naslovom “Ubijen riječki povjesničar William Klinger, policija uhvatila osumnjičenog!”, obavljeno je kratko izvješće nepotpisanog autora, za kojeg je napisao da je završio studije i da je s hrvatskim publicistom Denisom Kuljišom autor knjige „Tito: neispričane priče” (točan naslov je “Tito – neispričana priča” – op. A. Č.). Nijednom riječju o njegovom negativnom liku, povjesničaru i piscu – falsifikatoru povijesti, osobito o Titu i Jugoslaviji. Portal je objavio velikim slovima plave boje hvalospjeve Denisa Kuljiša o pokojniku, veličajući ga kao povjesničara i čovjeka. Dakako, poštujem Kuljiševo mišljenje, ali drugo se nije moglo očekivati od portala, čiji je glavni urednik Livio Defranza, koji, nota bene, nema pojma što je sve u svojoj karijeri objavio Klinger, poglavito o Titu, komunizmu i OZNA-i (to su radovi izvan spomenute knjige o Titu – op. A. Č.) koji su mu izdali Centar za povijesna istraživanja TU (Centro ricerche storiche UI Rovigno) u Rovinju. Od 1999. do 2012. godine objavili su mu više radova. Uputio sam dopis Raulu Marsetiču, ravnatelju Centra za povijesna istraživanje TU, s upitom da mi odgovori koliko godina je William Klinger radio u navedenoj ustanovi. Ne znam razlog, ali ravnatelj Marsetič na moje pitanje nije dostavio odgovor. Tu ustanovu, koja postoji pedeset godina, u doba Jugoslavije financirali su talijanska vlada u Rimu i jugoslavenska, odnosno hrvatska i slovenska vlada, a od 1991. talijanska vlada, Ministarstvo kulture i medija RH i Republika Slovenija.

Zabraniti rad „Josip Broz Tito (1892.-1980.)“

Kad se čovjek razumije u izdanja studijskih radova i knjiga na talijanskom jeziku i pogleda što je sve tiskano zasigurno će predložiti da Republika Hrvatska prestane sufinancirati neka od tih izdanja! Što se tiče mog mišljenja, moj stav je znatno stroži. Predlažem da se pod hitno odluči da se iz RH više ne izdvajaju novci poreznih obveznika, nego da se za neke studije donese sudska odluka zabrane raspačavanja!! Iako ću zasad navesti samo dva rada – jedan je izdao Centar za povijesna istraživanja TU u Rovinju i njega bi pod hitno trebalo zabraniti. Međutim, gotovo sto posto sam uvjeren da do toga neće doći, jer postoje iskustva s riječkim nakladnikom “Edit”, koji izdaje listove La Voce del popolo i Panorama koji, već sam pisao, uzdižu neoiredentiste i pjesnika i osvajača Rijeke Gabriela D’Annunzija. No, Odbor za nacionalne manjine i Ministarstvo kulture i medija RH oglušilo se na moje kritike i sve je ostalo po starom. Naime, Republika Hrvatska želi očuvati dobre odnose s Republikom Italijom, a oni, Talijani, sebi mogu dopustiti da nas povremeno vrijeđaju i kleveću! Budući da je riječ o povjesničaru i piscu Williamu Klingeru treba zabraniti i maknuti s polica u Hrvatskoj njegov rad: “Josip Broz Tito (1892-1980): un’intervista con Geoffrey Swain” (Centro di ricerche storiche UI Rovigno 2010)/Josip Broz Tito (1892.-1980.): intervjuu s Geoffreyom Swainom, Centar za povijesna istraživanje TU, Rovinj, 2010.). Drugi njegov rad “Il terrore del popolo. Storia dell’OZNA, la polizia politica di Tito” (“Italo Svevo” Trieste 2012)/Teror naroda. Povijest OZNA-e, Titova politička policija/”Italo Svevo”, Trst, 2012.), trebalo bi izbaciti iz prostorije Centra za povijesna istraživanja TU u Rovinju i svim drugim ustanovama koje ga drže u bibliotekama! To je jedno od najvećih zlodjela tiskano u najvećem talijanskom neofašističkom gradu Trstu, pa čak u Italiji!!

Desničarski vecernji.hr i hercegovina.info objavili floskule

Desničarski portal hercegovina.info, 12. kolovoza 2012. objavio je kobasičasti članak “J. B. Tito – Staljinov agent koji je srušio komunizam”, koji je prenijet također iz desničarskog portala vecernji.hr (to je portal zagrebačkog Večernjeg lista). Nije me iznenadilo da se hercegovački portal (nema Impresum i čitatelji ne znaju tko je glavni urednik i direktor nakladnika! – op. A. Č.), ne znam od koga, skriva…? Kao da se čuvaju u kukavičjem “gnijezdu”! Oni su s portala vecernji.hr, među ostalim, prenijeli: “Prvi sveobuhvatni znanstveni rad o nastanku, ustrojstvu i djelovanju OZNA-e tiska se na talijanskom jeziku! Knjiga “Stvaranje i razvoj jugoslavenskog aparata sigurnosti 1914-1948″ izaći će u Trstu početkom jeseni. Napisao ju je povjesničar William Klinger. U registru ‘Google Authors’ koji kvantificira broj citata u svjetskoj znanstvenoj publicistici, Klinger ima skor kao Ivo Goldstein i Tvrtko Jakovina skupa, a od povjesničara na našim temama premašuje ga jedino profesor Ivo Banac.” Ako je taj citat istinit, tada je to zahvaljujući Josipu Brozu Titu, najvećem vojskovođi Drugog svjetskog rata, predsjedniku SFR Jugoslavije i ocu nesvrstanih i zemalja u razvoju. Dokaz je i sahrana u Kući cvijeća u Beogradu, koja se smatra pogrebom stoljeća! Što se, pak tiče povjesničara prof. dr. sc. Ive Goldsteina i prof. dr. sc. Tvrtka Jakovine, obojica su objektivniji i znatno veći od prof. dr. sc. Ive Banca!! No, sramotno i nedopustivo je s njima uspoređivati povijesnog krivotvoritelja Williama Klingera. Kad je Klinger objavio knjigu “Teror naroda” kao najveća kukavica pobjegao je u Italiju i nastanio se u Gorizi o čemu sam već iznio podatak. Riječ je o kontroverznom i problematičnom povjesničaru i čovjeku!

Ilaria Rocchi: William Klinger genij i pravilnost!

Međutim, na taj način ne misli Ilaria Rocchi, glavna i odgovorna urednica polumjesečnika Panorama koji na talijanskom jeziku izlazi u Rijeci. Ne znam zašto svoj veoma opširan i čudnovati članak o Williamu Klingeru nije objavila u svom listu, već ga je objavila u listu La Voce del popolo koji isto izlazi u Rijeci (nakladnik je “Edit”). Pod naslovom “William Klinger genio e regolatezza” (William Klinger genij i pravilnost), 10. lipnja 2019. objavila je simptomatičan tekst, kao da je riječ o naručenom tekstu ili oglasu. Takav naslov ni približno nije objavio nijedan hrvatski i talijanski medij, a pročitao sam ih doista mnogo. Zaključujem da novinarka Rocchi ne samo da nije objektivna, već piše poput piskarala ili škrabala, kako je više (ne)odgovara. U dugačkom podnaslovu stoji: Riječki povjesničar i prirodoslovac istraživao je činjenice i pojave vezane uz istočni Jadran i Balkan. Budan i pažljiv um, uvijek vjeran znanstvenoj metodi, uspio je pružiti netradicionalna čitanja i izvorna tumačenja puna ideja. Njegova prerana smrt ozbiljan je gubitak za cijelu intelektualnu zajednicu, ali prije svega za “našu Italiju”, u kojoj je rastao.“ Kad sam pročitao navedene rečenice pomislio sam da se nalazim na nekom groblju, a gospođa novinarka piše kao da čita govor pokojniku na sahrani. A William Klinger, vjerujte mi, mrtav je više od četiri (4) godine! Pa to je nerazumno i stidljivo, ali tu se ne da ništa ispraviti! O Klingeru, zatim, tvrdi da je bio “briljantan, lucidan i briljantni um, višestruki znanstvenik (…)”. Da ti pamet stane, rekao bih gospođi novinarki Rocchi, da je kojim slučajem sretnem… U članku, osim o Klingeru, spominje čitavu skupinu talijanskih neoiredentista i izbjeglica ili njihove sinove te neoiredentističke udruge i društva. Tako npr. navodi Amleta Ballarinija, Marina Micicha, Giuseppea de Vergottinija, Egidija Ivetića, Paola Sardosa Albertinija (predsjednik postfašističke Lega Nazionale u Trstu koji je više puta optužio Tita za masovna ubojstva Talijana/sic/ – op. A. Č.), Donattellu Schurzel, Marina Zorzi, Ester Capuzzo, Carla Ceteo Ciprianijja, Ritu Tolmeo i dr. Potom je navela neoiredentistička društva i udruge kao što su Societa di Studi Fiumani u Rimu, Societa Dalmata e Soria Patria u Rimu, Coordinamento Adriatico, Associazione Nazionale Venezia Giulia e Dalmazia u Rimu i istarsku udrugu prognanika (nije prognanika, nego izbjeglica! – op. A.Č.) i dr. I sada još, ne znam po koji put, pitam javno odgovorne u Odboru za nacionalne manjine i Ministarstvu kulture i medija RH: dokad misle sufinancirati medije talijanske nacionalne manjine koji uzdižu neoiredentiste i neofašiste??

Hercegbosna.org. šuti o pokoljima ustaša i domobrana!

Ustašoidna hercegbosna.org, koju vlasnici drže portalom Hrvata Bosne i Hercegovine, objavila je masu tekstića i video-zapisa o zločinima Titove vojske i OZNA-e. Na forumu je jedan od bljutavih tekstova, a citirat ću jednu rečenicu: “OZNA je odgovorna za masovna ubistva nakon završetka borbi na jugoslavenskom ratištu i uvođenju terora nad masama”. Ali šute o pokoljima ustaša i domobrana nad civilima, dakle nevinim ljudima, ali važno im je da oni imaju svoga uzora poglavnika dr. Antu Pavelića i druge krvnike!! Zna se gdje je takvima mjesto… na smetlištu! Nema dvojbe da je Republiku Hrvatsku zahvatilo vrlo opasno ustaštvo=fašizam!! Evo, saznajemo da je Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu ovih dana u izdanju Centra “Don Frane Bulić” predstavilo knjigu dokumenata pod naslovom “Ustaše, hrvatski revolucionari u Italiji (1931.-1941.) – Dokumenti 1., autora Josipa Dukića i Alme Tee Rugelj. To čudno (zlo)djelo je predstavio prof. dr. sc. Mario Kevo, pročelnik Odsjeka za povijest, a nazočan je bio i rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić, koji je usput pozdravio skup. Mene zanima, a siguran da to isto misli šira javnost, što o tom skandaloznom izdanju i promociji kažu u Vladi Republike Hrvatske… Još me više zanima zašto državni odvjetnik RH nije pokrenuo optužni postupak, jer se radi o propagandi ustaštva, tj. fašizma, ali ujedno uzdizanju talijanskog fašizma!! To je kažnjivo djelo ili se varam… Tu bi imao što reći Hrvatski sabor i hrvatski europarlamentarci… Jer, Europski parlament i Europska unija moraju znati što se događa na području njene članice i da iz mjeseca u mjesec eskalira fašizam i pitanje tko će ga zaustaviti u državi, koja, ispada da počiva na ideologiji Nezavisne Države Hrvatske (NDH), a ne antifašizma!! Bilo bi doista poželjno da se u svezi te monstruozne knjige hrvatskoj javnosti obrati hrvatski kardinal i nadbiskup Zagrebačke nadbiskupije Josip Bozanić. Ako se ne jednom miješao u državne poslove, što ne bi smio činiti, onda je valjda red da se osvrne na crkvene događaje koji veličaju ustaštvo. Nadam se da je o incidentu saznao apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, mons. Giorgio Lingua, koji će izvijestiti Svetu Stolicu. Mogu samo pretpostaviti što bi o svemu tomu rekao papa Franjo kao vrhovni poglavar Katoličke crkve.

Radossi zaposlio sina u profašistički list Trieste Oggi

Inače, dugogodišnji ravnatelj rovinjskog Centra bio je Giovanni Radossi, provjereni prijatelj i suradnik tršćanskih neoiredentista i neofašista još iz doba SFR Jugoslavije, kada se nisu smjeli družiti Talijani u Hrvatskoj i Sloveniji s izbjeglicama iz Istre u Trstu i drugim gradovima. On je danas počasni ravnatelj tog Centra, a nedavno se javno pohvalio kako su on i drugi Talijani odlazili u Trst i skrivali se s tamošnjim Talijanima u kafićima i restoranima. Na jednoj elektroničkoj publikaciji odgovorio sam da je UDBA Slovenije na svakom koraku pratila njega i compagne, a da su neki od nas novinara podosta znali o njihovim tobožnjim tajnim sastancima. Znali smo kako diše najgrlatiji istarski Talijan Antonio Borme iz Rovinja, predsjednik Talijanske unije za Istru i Rijeku, koji se na jednom sastanku u Circolu u Rovinju 1991. godine pred nekolicinom novinara, usudio reći – ako propadne Jugoslavija, tada bi Istra trebala pripasti Italiji. Iako sam to objavio u zagrebačkom Večernjem listu, ništa mu se nije dogodilo, osim što je veoma oštro kritiziran. Još je jedan važan podatak vezan za Radossija i njegova sina Alessija. Da sin ne bi otišao u Domovinski rat kao mnogi mladi Istrijani, otac Radossi je poveo sina Alessija u Trst i preko veze zaposlio ga u tadašnjem profašističkom listu Trieste Oggi, čiji je direktor bio Fausto Biloslavo, talijanizirani Hrvat. Njegov je otac izbjeglica iz okolice istarskog grada Buja, a sin Biloslavo već više godina je novinar Berlusconijevog dnevnog lista Il Giornale i tv Canale 5 i Rettequttro te nekih inozemnih novinskih agencija. Izgleda da se stidi da je bio direktor lista Trieste Oggi, jer u novinarskoj biografiji nema ni slovca o profašističkom listu! U spomenutim medijima bezbroj puta objavljivao je članke i emisije protiv Tita i partizana, nazivajući ih koljačima koji su učinili etničko čišćenje Talijana (sic). No, da završim priču o obitelji Radossi: kako je Trieste Oggi ugašen (kasnije je opet izlazio i ponovno ugašen), otac je sina Alessija zaposlio u najvećem tršćanskom listu Il Piccolo i ovih je godina dogurao do glavnog središnjeg urednika. Trenutačno je među četvero glavnih dužnosnika lista, koji je često kritizirao Republiku Hrvatsku i njezine predsjednike, posebice dr. Franju Tuđmana i Stipu Mesića.

SABH.hr