Podrivanje demokratije i ekonomske nedaće u Tunisu

Povezani članci

• Politički pokreti i demokratija
• Za Rusiju uz puške i roštilj: Srpski dobrovoljci u ruskom vojnom kampu
• Bernie Sanders poručio Izraelu: Pedesetogodišnja okupacija mora prestati
• Prema optuženičkoj klupi
• Porošenko iznio mirovni plan u 14 točaka
• Kina će 2029. godine imati 1,44 milijarde stanovnika

Najveći radnički sindikat u Tunisu, UGTT, pokrenuo je prošlog mjeseca štrajk zbog planiranog smanjenja plata u javnom sektoru, foto: Hassene Dridi/AP

Predsjednik Tunisa Kais Said nastoji da učvrsti svoju vlast putem ustavnog referenduma krajem jula, čime bi stvorio sistem u kojem predsjednik ima kontrolu nad vladom i pravosuđem.

Istovremeno, ekonomija tone dublje u krizu a protivljenje Saidovoj vladavini se povećava naročito uz najveći sindikat radnika koji se pojavljuje kao bedem protiv povratka autoritarizmu, pišu svjetski mediji.

Put ka diktaturi

Novi ustav koji bi konsolidovao vlast tuniskog predsjednika Kaisa Saida izaziva neslaganje među Tunižanima koji su ljuti zbog onoga što opisuju kao njegovu sve autokratskiju vladavinu i koji se bore sa sve većim cijenama hrane i ekonomskim poteškoćama, napisao je Volstrit džurnal (The Wall Street Journal).

Krajem jula Said planira da održi referendum o nacrtu novog ustava koji bi povećao ovlasti predsjedništva i smanjio ovlaštenja parlamenta. Međutim, ističe list, mnogi opozicioni lideri i grupe civilnog društva strahuju da glasanje možda neće biti ni slobodno ni pošteno.

Tunis je bio jedina bliskoistočna zemlja koja je izašla iz Arapskog proljeća sa trajnom demokratijom. Prvi parlamentarni izbori održani su 2014. godine, a na predsjedničkim izborima 2019. Said je ubjedljivo pobijedio.

Međutim, naglašava Volstrit džurnal, Said je u julu 2021. suspendovao rad parlamenta i smijenio premijera, tvrdeći da su takve mjere opravdane jer se zemlja suočila s prijetećom situacijom nakon nasilnih protesta zbog ekonomije i pandemije.

Počeo je da vlada dekretom, a kasnije je imenovao novog premijera i otpustio desetine sudija, potkopavajući nezavisno pravosuđe. U maju ove godine Said je rekao da želi da uspostavi “novu republiku” s novim ustavom, nakon čega su uslijedili štrajkovi pojedinih sindikata i nekoliko protesta koje su organizovale opozicione grupe.

Neki demonstranti i opozicione stranke kažu da vjeruju da Said vodi zemlju ka diktaturi, zbog čega mnogi planiraju da bojkotuju referendum zakazan za 25. juli, povećavajući tenzije oko inflacije u zemlji u kojoj su, napisao je Volstrit džurnal, rast cijena hrane u prošlosti pokretao antivladine proteste.

Ključni trenutak

Nacrtom reforme ustava, koji je objavljen 30. juna, Said rizikuje gnjev političkih protivnika baš u trenutku kada je zemlji, u kojoj je ekonomija pred kolapsom, potreban konsenzus kako bi osigurala pomoć od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), ističe Blumberg (Bloomberg).

Izmjene ustava će ažurirati povelju iz 2014. koja je bila rezultat mukotrpnih pregovora između bezbrojnih frakcija sjevernoafričke nacije od 12 miliona stanovnika nakon pobune Arapskog proljeća.

Predložene reforme, ističe Blumberg, jačaju predsjedničke prerogative i predsjednik, kako se navodi u nacrtu, preuzima “izvršne funkcije” i “pomažu” mu vlada i premijer koje on imenuje. Predsjednik bi služio dva petogodišnja mandata, ali bi mogao produžiti svoj mandat, dok predloženi ustav ne uključuje odredbe o opozivu predsjednika.

Status koji su zakonodavna i sudska vlast imale prema sadašnjem ustavu prebacuje se na ulogu srodnu javnim službenicima. Sudijama, službenicima bezbjednosti i carine također će biti zabranjen štrajk.

Glasanje na referendumu 25. jula dolazi u kriznom trenutku za Tunis koji je, naglasio je Blumberg, u pregovorima s MMF-om o paketu spašavanja koji se smatra ključnim nakon godina ekonomske slabosti i povremenih političkih kriza.

Zvaničnici Centralne banke upozorili su da rat u Ukrajini izaziva veća previranja od pandemije jer inflacija dostiže najviši nivo od 2018., pozivajući na ograničavanje uvoza kako bi se zaštitile devizne rezerve i osiguralo da zemlja može priuštiti ključne žitarice, gorivo i lijekove.

Ekonomija gorući problem

Dok se Said fokusirao na preoblikovanje tuniske politike, navodeći kako je revizija ustava korektiv političke disfunkcije u Tunisu, kritičari kažu da bivši profesor prava nije uspio da riješi gorući problem: ekonomiju, ukazuje Rojters (Reuters).

Ljutnja zbog ekonomske slabosti i političkih prepirki navela je mnoge Tunižane da pozdrave njegovo “osvajanje vlasti” prošle godine. Međutim, teškoće su se od tada produbile, s petinom radne snage nezaposlenom i siromaštvom većim nego prije Arapskog proljeća.

Ekonomija je pretrpjela nekoliko udaraca, ističe Rojters. Pandemija je ugrozila vitalni turizam, prije rata u Ukrajini je podigla cijene goriva i hrane, pogoršavajući finansijske pritiske. Nezaposlenost je prošle godine bila oko 18 odsto.

Kašnjenja plata u javnom sektoru i poteškoće u plaćanju uvozne pšenice ukazali su na probleme državnih finansija, piše Rojters naglasivši da je inflacija dostigla rekordnih 7,8 odsto.

Vlada se nada da će osigurati kredit od četiri milijarde dolara u pregovorima s MMF-om koji će početi za nekoliko sedmica, u zamjenu za reforme koje uključuju zamrzavanje plata. Bez reformi, ministar finansija kaže da Tunis možda neće moći da otplati svoje dugove.

Said je ranije rekao da pokušava da spasi ekonomiju, okrivio je korupciju za pad i obećao da će povratiti sredstva za koja kaže da su ih ukrale elite – izjave koje su protivnici odbacili kao populističku retoriku.

Sindikat kao bedem

Dok Said priprema ustavni referendum u želji da formalizuje preuređenje političkih institucija kako bi učvrstio svoju vlast jednog čovjeka, čini se da se Generalni sindikat radnika Tunisa (UGTT) pojavljuje kao bedem protiv povratka autoritarizmu, napisao je Vašington post (The Washington Post).

UGTT, jedna od četiri tuniške grupe civilnog društva koje su dobile Nobelovu nagradu za mir 2015., održao je generalni štrajk 16. juna kao odgovor na planirane pregovore s MMF-om o kreditu od četiri milijarde dolara u zamjenu za provođenje nepopularnih mjera štednje.

Učestvovale su stotine hiljada radnika javnog sektora, napisao je list dodajući da su letovi avioprijevoznika otkazani, javni prijevoz je prestao da funkcioniše, a vladine kancelarije su zatvorene.

Sindikalni lideri su se potrudili da prikažu štrajk kao rezultat ekonomskih zabrinutosti, a ne protivljenja predsjedniku. Međutim, ukazuje Vašington post na mišljenje analitičara, to je naširoko protumačeno kao demonstracija sile s ciljem da se prenese poruka da sindikat “ostaje glavni igrač u gradu i jedina moćna opoziciona snaga predsjedniku Saidu koja može mobilizirati ulicu”.

Šef sindikata Nurudin Tabobi rekao je novinarima krajem juna da vlada nema pravo nametati mjere štednje i ostavio je otvorenu opciju pozivanja na bojkot ustavnog referenduma.

Istovremeno, dodaje list, Tunis je ove godine pao za 21 mjesto, na 94. mjesto u svijetu na Indeksu slobode štampe Reportera bez granica, uz upozorenje te organizacije da je “zastrašivanje novinara postalo normalizovano”.

Ovi potezi, prema pisanju Vašington posta, izazvali su zabrinutost u Sjedinjenim Državama, te je u budžetu administracije za narednu godinu predloženo smanjenje pomoći Tunisu zbog “razočaravajućih poteza sadašnje vlade, gušenja civilnog društva, udaljavanja od vladavine prava i demokratskih institucija”.

RSE